Analitička interferencija monoklonskih imunoglobulina kod određivanja direktnog bilirubina AU Beckman Coulter testom: od neodgovarajućih rezultata do neočekivane dijagnoze
García-González E, González-Tarancón R, Aramendía M, Rello L. Analytical interference by monoclonal immunoglobulins on the direct bilirubin AU Beckman Coulter assay: the benefit of unsuspected diagnosis from spurious results. Clin Chem Lab Med. 2016;54(8):1329-35. (originalni članak)
Literaturni podaci pokazuju da paraproteini mogu interferirati u brojnim analitičkim tehnikama, među koje spadaju i rutinske biokemijske pretrage. Naime, testovi za određivanje ukupnog bilirubina (T-Bil) na analizatorima tvrtke Roche i direktnog bilirubina (D-BIL) na AU platformama tvrtke Beckman Coulter pokazuju neodgovarajuće rezultate, kao što su vrijednosti D-BIL>T-BIL ili vrlo niske/negativne vrijednosti D-BIL u prisutnosti paraproteina. Ako se pravovremeno otkriju, ove interferencije mogu ukazati na bolesnike s nedijagnosticiranom monoklonskom gamapatijom (MG).
Autori ovog članka su istraživali interferenciju kod određivanja D-BIL AU testom, u uzorcima seruma koji sadrže M protein (zajedno sa njegovim izoformama) i opisali protokol koji olakšava postavljanje dijagnoze MG na osnovu dobivenih neodgovarajućih rezultata D-BIL.
Tijekom razdoblja od 4 godine 15,4% (345 od 2235) uzoraka seruma koji su sadržavali M imunoglobuline imalo je neodgovarajuće rezultate D-BIL, iako nije utvrđen jasan odnos između veličine ili izoforme M komponente i interferencije. Kod ukupno 22 bolesnika MG je dijagnosticirana temeljem analitičke greške kod određivanja D-BIL.
Budući da AU analizatori ne dopuštaju automatsko označavanje greške na osnovu fotometrijskih očitanja, postavljen je protokol po kojem su u laboratorijskom informacijskom sustavu (LIS) označeni svi sumnjivi rezultati D-BIL. Sumnjivim su smatrane sve D-BIL vrijednosti iznad vrijednosti T-BIL ili ispod 0,4 mg/L. Prema protokolu, u slučaju niskih rezultata D-BIL, specijalist je odlučio hoće li ponoviti ili odobriti mjerenja, na osnovu prethodnih kliničkih i laboratorijskih podataka o bolesniku, dostupnih u LIS-u. Potvrđeno je da većina lažnih D-BIL rezultata pripada bolesnicima za koje je već poznato da imaju paraproteine (ili uzorcima s jakom hemolizom ili lipemijom) i samo su 2-3 uzorka dnevno (od ukupno 900 određenih D-BIL ) ponovo analizirani.
Uzorci za koje se nije znalo da sadrže paraproteine i kod kojih se sumnjalo u interferenciju, dodatno su provjereni kvantifikacijom imunoglobulina elektroforezom proteina i, ako je bilo potrebno, imunofiksacijom. Većini bolesnika kojima je na ovaj način dijagnosticirana MG, potvrđena su i druga patološka stanja kao što su upala pluća, poremećaji s bolovima u kostima, a neki su bili bez simptoma u vrijeme dijagnoze. U ovim je slučajevima uspostavljeni protokol pomogao postavljanju dijagnoze MG nekoliko mjeseci ranije, što je velika prednost za bolesnike.
Interferencija paraproteina na D-BIL AU testu specifična je za M protein. Kod pacijenata za koje se zna da imaju paraproteine u serumu, ovo saznanje može poslužiti da se izbjegne dodatna obrada, ali pacijentima kojima MG nije dijagnosticirana, navedeni protokol može dovesti do rane potvrde prisutnosti M komponente i postavljanja pravovremene dijagnoze. Treba potaknuti proizvođače da u tehničke informacije o D-BIL uključe podatke o interferencijama. Time će educirati nove korisnike i,što je najvažnije, razviti sustav praćenja reakcijskih podataka i omogućiti pravovremeno otkrivanje neodgovarajućih rezultata mjerenja D-BIL.
Pripremila: Erika Jurčić-Karlović, KB Sveti Duh, Zagreb
