Korekcija temperature kod mjerenja acidobazične ravnoteže – neriješena diskusija
Higgins C. Temperature correction of blood gas and pH measurement - an unresolved controversy; objavljeno na www.acutecaretesting.org u siječnju 2016.
Uređaji za acidobazičnu ravnotežu zagrijavaju uzorak krvi na 37°C neposredno prije mjerenja pH, pCO2 i pO2. Neki proizvođači uređaja nude mogućnost unosa stvarne temperature bolesnika. Na taj način se, pomoću korekcijskih formula, korisniku pruža mogućnost izvještavanja nalaza acidobazične ravnoteže kod bolesnika s hipo-, odnosno hipertermijom obzirom na njihovu realnu temperaturu.
Temeljem rezultata nedavnog istraživanja provedenog na populaciji od 10962 kritično bolesna pacijenta utvrđena je incidencija blage hipertermije (38,3-39,5°C) od 21% i teške hipertermije (>39,5°C) od 5%. Incidencija blage (35,0-36,0°C), umjerene (32,0-35,9°C) i teške hipotermije (<32°C) iznosila je 10, 5; odnosno 1%. Najčešći uzroci hipertermije su infekcija i sepsa, zatim slijede toplotni udar, maligna hipertermija, endokrinološka hitna stanja (tireotoksikoza, feokromocitom, adrenalna kriza) te ozljede moga (trauma, tumori, subarahnoidalno krvarenje) kod kojih je zahvaćen i centar za termoregulaciju. Uzroci hipotermije su teška sepsa, izlaganje hladnoći, endokrinološka hitna stanja poput teške hipotireoze, te predoziranje nekim lijekovima. Danas se u kliničkoj praksi koristi tzv. „terapeutska hipotermija" ili „ciljano upravljanje temperaturom". Taj pojam opisuje postupak namjernog pothlađivanja bolesnika čime se usporava metabolizam i tako sprječava ili smanjuje obim hipoksičnog oštećenja mozga kod kritičnih stanja. Ovakav postupak se primjenjuje u populaciji odraslih bolesnika koji su reanimirani zbog zastoja rada srca i u populaciji novorođenčadi s hipoksičnom ishemijskom encefalopatijom koja je nastala kao posljedica asfiksije pri porodu. Bolesnici s akutnim infarktom miokarda, ishemijskim moždanim udarom, traumatskom ozljedom mozga, hepatičkom encefalopatijom i septičkim šokom također mogu biti podvrgnuti terapeutskoj hipotermiji.
Hipotermija je povezana sa smanjenim pO2 i pCO2 zbog povećane topljivosti plinova, a hipertermija s povećanim pO2 i pCO2 zbog smanjene topljivosti plinova, što za posljedicu ima povećanje vrijednosti pH kod hipotermije, odnosno smanjenje pH kod hipertermije. Promjena temperature također utječe na pomak u disocijacijskoj krivulji oksihemoglobina. Hipotermija pomiče krivulju ulijevo i povećava afinitet hemoglobina za kisik, a hipertermija dovodi do pomaka udesno i smanjenja afiniteta hemoglobina. Hipotermija je povezana sa smanjenom potrošnjom O2 i proizvodnjom CO2, a hipertermija s povećanom potrošnjom O2 i proizvodnjom CO2.
„pH stat" hipoteza podržava pristup promjene vrijednosti pH, pO2 i pCO2 prema stvarnoj temperaturi bolesnika. „Alfa-stat" hipoteza ne podržava korekciju temperature, već zagovara mjerenje acidobazične ravnoteže pri temperaturi od 37°C i izdavanje svih rezultata na toj temperaturi, bez obzira na stvarnu temperaturu bolesnika. Rezultati dosadašnjih istraživanja ipak više podržavaju korištenje „alfa-stat" hipoteze. Jedan od razloga je nedostatak informacija o očekivanim vrijednostima za populaciju bolesnika s hipo-, odnosno hipertermijom. Referentni intervali za acidobazičnu ravnotežu su određeni za populaciju zdravih ispitanika s normalnom tjelesnom temperaturom. Jedini način kojim bi se mogla razriješiti diskusija o primjeni korekcije temperature jest istraživanje kliničkog ishoda. Ukoliko bi takvo istraživanje dokazalo da korekcija temperature ima povoljniji ishod za bolesnika, tada bi se svi rezultati acidobazične ravnoteže trebali izdavati korigirani prema stvarnoj temperaturi bolesnika.
Pripremila: Lora Dukić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb