Laboratorijska obrada kod dijagnoze i praćenja multiplog mijeloma i srodnih neoplazmi plazma stanica

Willcrich M.A.V, Katzmann J. Laboratory testing requirements for diagnosis and follow-up of multiple myeloma and related plasma cell dyscrasias. Clin Chem Lab Med 2016;54(6):907-919. (pregledni članak)

Monoklonalne gamapatije (MG) karakterizira klonalna proliferacija plazma stanica koje secerniraju monoklonalni imunoglobulin (tzv. M-protein). M protein se može javiti u različitim oblicima - od pentamernog IgM do monomernih slobodnih lakih lanaca. Ti proteini služe kao dijagnostički alat u određivanju tipa klonalnosti te kao kvantitativna mjera u praćenju tijeka bolesti i odgovora na terapiju.

Prvi korak u laboratorijskoj obradi MG predstavlja elektroforeza serumskih proteina (agaroza ili kapilarna elektroforeza). M-protein se vizualizira kao oštra ili nehomogena vrpca u elektroforetskom polju. Svaki takav nalaz zahtjeva daljnju obradu - imunofiksaciju (IFE) ili imunosuptrakciju (ISE) čime se karakterizira tip teškog i lakog lanca imunoglobulina. Kod IFE se koristi antiserum na IgG, IgA, IgM, ukupni κ i λ. Ako se nađu monoklonalni laki lanci bez odgovarajućeg teškog lanca, mora se ponoviti IFE s antiserumima na delta i epsilon teške lance. ISE je korisna kod detekcije i procjene koncentracije M-proteina koji se nalaze u β1-1 i β-2 frakciji. Nefelometrija je metoda izbora kod detekcije i praćenja koncentracije slobodnih lakih lanaca (engl. free light chains, FLC), za praćenje koncentracije M-proteina u slučaju velikih IgG pikova (>30 g/L) i kad IgA M-protein migrira u beta frakciji zbog otežane denzitometrijske kvantifikacije. Kada koncentracija IgA padne u referentni interval, odsustvo M-proteina mora se potvrditi elektroforezom, IFE ili mjerenjem koncentracije teških/lakih lanaca (engl. heavy-light chain, HLC) novom metodom (tzv. HLC assay). Koncentracija IgM nefelometrijski može biti 2 puta veća od one određene elektroforetski. Koncentracija, kao i omjer FLC κ i λ mora se odrediti kako bi se detektirala abnormalnost u njihovoj sintezi, a uz to omjer predstavlja izuzetno osjetljiv alat u određivanju tipa klonalnosti. Razvojem metoda za određivanje serumskih FLC, potreba za elektroforezom i imunofiksacijom proteina u mokraći se smanjila, te se koristi samo kao potvrda bolesti teških lanaca. Mjerenje viskoznosti seruma se preporuča kod IgM>40 g/L, IgA>50 g/L i IgG>60 g/L ili kod bolesnika sa simptomima koji upućuju na hiperviskozni sindrom.

Autori na kraju predstavljaju dodatnu shemu pomoću koje se ovisno o povijesti bolesti i dijagnozi bolesnika odlučuje koji laboratorijski test je potreban za praćenje bolesti.

Pripremila: Gordana Juričić, OB Pula, Pula