Mogući uzrok varijabilnosti u detekciji makroprolaktina različitim imunokemijskim metodama
Hattori N, Aisaka K, Shimatsu A. A possible cause of the variable detectability of macroprolactin by different immunoassay systems. Clin Chem Lab Med 2016;54(4):603-608. (originalni članak)
Neprepoznavanje makroprolaktinemije (koja se najčešće javlja u obliku kompleksa prolaktina i imunoglobulina G) kao mogućeg uzroka hiperprolaktinemije vodi ka postavljanju pogrešne dijagnoze i krivog liječenja bolesnika.
U ovom istraživanju autori su ispitali prevalenciju makroprolaktinemije u 1544 bolesnice i analizirali čimbenike koji utječu na detekciju makroprolaktina uspoređivanjem vrijednosti prolaktina dobivene enzim-imunokemijskom (EIA) i kemiluminscentnom imunokemijskom metodom (CLIA). Probir na makroprolaktin rađen je taloženjem seruma sa polietilen glikolom (PEG). Koncentracija slobodnog prolaktina u supernatantu određivana je EIA metodom, dok se koncentracija ukupnog prolaktina određivala EIA i CLIA metodom. Udio PEG-precipitirajućeg prolaktina izračunat je koristeći formulu: (ukupni prolaktin-slobodni prolaktin)/ukupni prolaktin x 100. Svi uzorci su također analizirani gel-filtracijskom kromatografijom i protein G afinitetnom kromatografijom koje su ujedno bile i potvrdne metode.
Makroprolaktinemija je nađena u 62 od 1544 uzorka, prema tome prevalencija iznosi 4,02%. Od toga je gel-filtracijskom kromatografijom potvrđena makroprolaktinemija u 42 od 43 uzorka u kojima je udio PEG-precipitirajućeg prolaktina bio >60%, te u 20 od 45 uzoraka kod kojih je udio PEG-precipitirajućeg prolaktina bio 50-60%. Što se tiče osjetljivosti dviju metoda na makroprolaktin, omjer ukupnog i slobodnog prolaktina bio je veći od 1,87 u svih 62 uzorka s makroprolaktinom kod EIA metode. CLIA metodom nađen je omjer veći od 2,6 kod 32 uzorka, a u preostalih 30 od 62 uzorka s makroprolaktinom nađena je normalna vrijednost omjera ukupnog i slobodnog prolaktina. Protein G afinitetnom kromatografijom potvrđena je non-IgG makroprolaktinemija u 20 od 62 uzorka, sa većom prevalencijom kod CLIA metode, pa se umjesto zaključka postavlja pitanje utječe li osim prirode protutijela u reagensima i tip makroprolaktina (IgG ili non-IgG) na varijabilnost u detekciji makroprolaktina između različitih imunokemijskih metoda.
Pripremila: Gordana Juričić, OB Pula, Pula
