Utjecaj odgođenog rukovanja uzorkom i vrsta antikoagulansa na tumačenje displastičnih znakova detektiranih pomoću protočne citometrije

Kárai B, Miltényi Z, Gergely L, Száraz-Széles M, Kappelmayer J, Hevessy Z. The impact of delayed sample handling and type of anticoagulant on the interpretation of dysplastic signs detected by floy cytometry. Biochem Med 2018;28(2):020704. (originalni članak)

Uvod: Sve veći broj dokaza podupire korisnost displastičnih znakova otkrivenih protočnom citometrijom u dijagnostici mijelodisplastičnog sindroma (MDS). Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti utjecaj predanalitičkih varijabli (odgođeno rukovanje uzorkom, vrsta antikoagulansa i prisutnost različitih klonova protutijela) u interpretaciji rezultata dobivenih protočnom citometrijom.
Materijali i metode: Uzorci koštane srži označeni su nakon aspiracije i odmah analizirani te su analizirani u dva uzastopna dana. Učinak različitih antikoagulanasa procijenjen je na 16 uzoraka koštane srži. Trideset sedam različitih imunofenotipskih varijabli zabilježeno je nakon osam bojenja. Nadalje, 8 uzoraka normalnih perifernih krvi izvađenih u epruvete s K3EDTA antikoagulansom i u epruvete s Na-heparinskim antikoagulansom su ispitivani s različitim klonovima CD11b protutijela i praćena su četiri parametra koja su bilježena za oba antikoagulansa dva dana uzastopno.
Rezultati: Četrnaest značajnih razlika otkriveno je u imunofenotipu svježih uzoraka izvađenih na K3EDTA i Na-heparinski antikoagulans. Bez obzira na vrstu antikoagulansa, jedanaest parametara ostalo je stabilno usprkos odgođenom vremenu rukovanja uzorkom. Zbog usporene obrade, u uzorcima izvađenim na K3EDTA antikoagulans otkriveno je više promjena nego u uzorcima izvađenim na Na-heparinski antikoagulans. Prisutnost vrsta CD11b klona utjecala je na smanjenje intenziteta fluorescencije samo u uzorcima izvađenim na K3EDTA antikoagulans, gdje su promjene bile suprotne promjenama koje su zabilježene u uzorcima izvađenim na s Na-heparinom kao antikoagulansom.
Zaključak: Odgođena obrada uzorka uzrokuje znatne imunohomotipske promjene što može dovesti do lažne interpretacije rezultata. Ako je zakašnjela obrada i validacija uzorka nezaobilazna, stabilnije markere potrebno je razmotriti s većom pažnjom u dijagnozi MDS-a.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet