Neslaganje između 3 testa za cTnI i cTnT: utjecaj na graničnu koncentraciju 99-te percentile
Ungerer JPJ, Tate JR, Pretorius CJ. Discordance with 3 cardiac troponin I and T assays: implications for the 99th percentile cutoff. Clin Chem 2016;62:1106-14. (originalni članak)
Cilj ovog istraživanja bio je odrediti, usporediti i harmonizirati referentne intervale za 3 testa za određivanje cTn na jednoj kohorti. Autori su testirali hipotezu da će iste osobe biti uključene u 1% populacije izvan referentnog intervala i da će se razlike u klasificiranju moći objasniti analitičkom nepreciznošću 3 testa.
Uzorkovanje venske krvi je provedeno u populaciji zdravih davatelja krvi. Svaki ispitanik je ispunio upitnik s demografskim podacima i informacijama o zdravstvenom stanju. Alikvotirani uzorci seruma su pohranjeni na -80°C. Prije obrade, uzorci su otopljeni centrifugirani prema preporučenim protokolima za testove tvrtki Beckman Coulter, Roche, odnosno Abbott.
Koncentracija cTn u uzorcima seruma ispitanika je određena korištenjem sljedećih testova: Abbott Architect STAT hs TnI na analizatoru Architect i2000SR, Beckman Coulter Access Accu TnI+3 na DxI800 i Roche Elecsys TnT hs test na Cobas e 601. Interferencije heterofilnih antitijela su ispitane inkubiranjem odabranih uzoraka u epruvetama s blokirajućim antitijelima. Određeni su slijepa proba (engl. limit of blank, LoB) i granica detekcije (engl. limit of detection, LoD) za Abbott i Beckman Coulter ponavljanjem mjerenja u uzorku diluenta i pool-ova uzoraka. Provjera slučajnih odstupanja za test cTnI Beckman Coulter je provedena analizom uzoraka u duplikatu. Rezultati su obrađeni odgovarajućim statističkim testovima. Neparametrijski referentni intervali s 90% intervalom pouzdanosti (CI) su određeni prema smjernicama Instituta za kliničke i laboratorijske standarde (engl. Clinical and Laboratory Standards Institute, CLSI). Za sva testiranja, osim provjere slučajnih odstupanja, koristili su se prvi rezultati određivanja u duplikatu za Beckman Coulter test.
Obrađeno je 2005 uzoraka dobrovoljnih davatelja krvi. Kod Abbott testa, koncentracije TnI kod 7 (0,35%) uzoraka su bile niže od deklarirane LoB (0,5 ng/L) i 145 (7,2%) niže od LoD (1,1 ng/L). Za Beckman Coulter test 928 (46,3%) je bilo niže od LoB 2,3 ng/L i 1324 (66,1%) niže od LoD (3,8 ng/L). Kod analize uzoraka s testom Roche cTnT 1121 (55,9%) je bilo niže od LoB (3 ng/L) i 1581 (78,9%) niže od LoD (5 ng/L). Jedan uzorak je isključen iz obrade zbog prisutnosti heterofilnih antitijela.
Za test tvrtke Roche nađene su značajne razlike kod klasificiranja koncentracija obzirom na spol ispitanika. Kod sva 3 testa nađena je povezanost dobi i raspodjele rezultata cTn. Dijagrami su pokazali da ne postoji podjednaka raspodjela istih uzoraka u 1% (iznad granične koncentracije). Sva 3 testa su istovremeno klasificirala samo 4 uzorka iznad 99-te percentile.
Rezultati ovog ispitivanja pokazali su koncentracije 99-tih percentila slične koncentracijama dobivenim u drugim istraživanjima (Abbott cTnI 28,9 ng/L, Beckman Coulter cTnI 31,3 ng/L i Roche cTnT 15,9 ng/L), ali uz to autori su dobili široke intervale pouzdanosti i slabo slaganje između ispitivanih testova. Široke CI koji se dobivaju čak i kod ispitivanja provedenih na velikim skupinama ispitanika autori tumače jednom od slabih strana korištenja 99-te percentile u populaciji s raspodjelom koncentracija pomaknutom u desno. Oni predlažu korištenje 97,5-te percentile koji je statistički robustnijiu graničnu vrijednost ili čak da se koncentracija granične vrijednosti izvede iz koncentracije medijana. Kod svih testova je primijećen porast koncentracija cTn paralelno s porastom dobi ispitanika, s postupnim rastom od 0,6-0,8 ng/L po dekadi. Korelacijski koeficijenti, κ statistika i analiza razlika pokazali su izrazito neslaganje između ispitivanih testova. Pretpostavka da će iste osobe biti uključene u 1% populacije iznad granične koncentracije sa sva 3 ispitivana testa i da će razlike u klasifikaciji biti moguće objasniti pomoću analitičke nepreciznosti je odbačena. Podudaranje između 2 cTnI testa je bilo bolje od pojedinačnih podudaranja s testom za cTnT, pretpostavlja se zbog razlike u dinamici otpuštanja i eliminaciji cTnI, odnosno cTnT. Autori su očekivali da će analiza razlika pokazati normalnu raspodjelu i da će biti funkcija analitičke nepreciznosti same metode. Međutim, dobivene varijance su bile veće od očekivanih, što ukazuje na doprinos nespecifičnih interakcija između uzorka i određene metode.
Zbog razlika u klasificiranju i širokog CI kod 99-te percentile, autori ne podržavaju raščlanjivanje referentnih intervala za cTn prema dobi i spolu. Zaključak ispitivanja je da se kod dijagnosticiranja infarkta miokarda manji naglasak stavi na graničnu vrijednost, a veći na δ vrijednosti.
Pripremila: Lora Dukić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb