Laboratorijska medicina u Europskoj uniji

Oosterhuis WP, Zerah S. Laboratory medicine in the European Union. Clin Chem Lab Med 2015;53(1):5-14. doi: 10.1515/cclm-2014-0407. (pregledni članak)

U ovom članku opisana je struka laboratorijske medicine, školovanje i nazivlje unutar 28 zemalja EU.
Laboratorijska medicina se u mnogim aspektima razlikuje među zemljama članicama Europske unije (EU). Upitnik koji pokriva brojne aspekte struke poslan je delegatima Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicine (EFLM) i Europske unije medicinskih specijalista (UEMS).
Nakon obrade popunjenih upitnika uočene su brojne razlike među zemljama. Primjerice, na nacionalnim razinama koriste se različiti nazivi za struku. Riječi koje se koriste u raznim kombinacijama su sljedeće: klinički, medicinski, laboratorij (bio)kemija i dijagnostika. Udio liječnika u struci varira od 0% (Hrvatska) i 8,1% (Nizozemska) čak do 92% (Austrija i Grčka). U pet zemalja farmaceuti čine veliki dio laboratorijskih profesionalaca: Francuska (73%), Španjolska (61%), Portugal (57%), Slovenija (50%) i Belgija (45%). Akademski obrazovani stručnjaci (engl. Master's degree) bez daljeg specijalističkog usavršavanje unutar struke rade samo u Ujedinjenom Kraljevstvu i Hrvatskoj.
Područja koja su obuhvaćena strukom se također razlikuju od zemlje do zemlje. Primjerice laboratorijska medicina u Njemačkoj i Austriji obuhvaća biokemiju, endokrinologiju, imunologiju, mikrobiologiju, hematologiju i transfuzijsku medicinu, dok u Ujedinjenom kraljevstvu klinička biokemija obuhvaća samo biokemiju i endokrinologiju.
Postoje razlike i u odgovornostima i zaduženjima liječnika i drugih visoko obrazovanih stručnjaka. Tako u Njemačkoj klinički kemičar može raditi samo uz nadzor liječnika.
U svim je zemljama struka laboratorijske medicine zakonski priznata te postoji službeni registar reguliran odgovornom Komorom uz nadzor Ministarstva zdravstva.
Sustav kvalitete temeljen na normi ISO/EN 15189 uveden je u mnogim zemljama, ali je samo u Švedskoj, Finskoj, Nizozemskoj i Francuskoj zakonski obvezatan.
Iz navedenog je vidljivo da postoji velika varijabilnost među zemljama EU unatoč uloženom trudu stručnih organizacija. Harmonizacija struke će u budućnosti biti veliki izazov stručnjaka.

Pripremila: Andrea Saračević, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)