Utjecaj standardizacije predanalitičkih čimbenika na dijagnozu šećerne bolesti u trudnoći: prospektivno opažajno istraživanje

Daly N, Flynn I, Carroll C, Farren M, McKeating A, Turner MJ. Impact of implementing preanalytical laboratory standards on the diagnosis of gestational diabetes mellitus: a prospective observational study. Clin Chem 2016;62(2):387-91. (originalni članak)

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi ovisi li koncentracija glukoze u krvi i učestalost šećerne bolesti u trudnoći o predanalitičkim čimbenicima.
Šećerna bolest u trudnoći (gestacijski dijabetes, GD) je česta komplikacija trudnoće s potencijalno štetnim posljedicama za majku i dijete. Rizik se smanjuje ranim otkrivanjem i pravovremenom terapijom. Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju jednog ili dva uzorka s povišenom koncentracijom glukoze u krvi. Određivanje koncentracije glukoze podložno je različitim predanalitičkim čimbenicima poput temperature skladištenja, vremenu koje je prošlo od uzorkovanja do analize i korištenju epruveta s različitim inhibitorima glikolize.
U ovom istraživanju, 155 žena je prošlo probir na GD u periodu od 24. do 32. tjedna trudnoće pomoću testa oralne podnošljivosti glukoze (oGTT). Ispitanicama je određivana koncentracija glukoze natašte te nakon 1 i 2 sata od opterećenja otopinom s 75g glukoze. U svakoj točki ispitivanja uzeta su 2 uzorka u spremnik s fluoridom i etilendiamin tetraoctenom kiselinom (EDTA) kao antikoagulansom. S jednim uzorkom je postupano prema preporukama Američkog društva za šećernu bolest (engl. American Diabetes Association, ADA), a s drugim na način kako se postupalo u svakodnevnom rutinskom radu. Smjernice ADA preporučuje da se uzorci odmah po uzorkovanju transportiraju u laboratorij na ledenoj kupelji te da se plazma odvoji od stanica unutar 30 minuta ili maksimalno 1 sata (uvjeti istraživanja). U rutinskom radu uzorci se transportiraju u laboratorij onda kada se sakupe sva tri uzorka oGTT.
Istraživanje je pokazalo da je koncentracija glukoze statistički značajno viša ukoliko se s uzorkom postupa prema preporukama ADA (P<0,0001). Vrijeme od uzorkovanja do analize statistički je bilo značajno duže pod rutinskim uvjetima u odnosu na uvjete istraživanja (P<0,0001). Šećerna bolest u trudnoći dijagnosticirana je kod 38,1% žena pod uvjetima istraživanja te kod 14,2% žena pod rutinskim uvjetima (P<0,0001); odnosno detektirano je 2,7 puta više bolesnica s GD ukoliko se s uzorkom postupalo prema ADA preporukama. Dijagnoza je u svim slučajevima postavljena već na temelju koncentracije glukoze natašte ili one izmjerene 1 sat od opterećenja čime je pokazano da je određivanje koncentracije glukoze 2 sata nakon opterećenja nepotrebno.

Pripremila: Tina Brenčić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb