Hemoliza kao financijski teret
Cadamuro J, Wiedemann H, Mrazek C, Klaus Felder TK, Oberkofler H, Fiedler GM, Haschke-Becher E. The economic burden of hemolysis. Clin Chem Lab Med 2015;53(11):e285–e288. (pismo uredniku)
Autori ovog rada su istraživali utjecaj hemolize na njihove financijske resurse te su kvantificirali izdatke koje su podijelili u troškove materija, osoblja i analize. Budući da stupnjevanje hemolize nije harmonizirano, koristili su se indeksom hemolize (HI) koji pružaju COBAS analitički sustavi (Roche, Švicarska), a prema kojima HI vrijednost 1 odgovara koncentraciji slobodnog hemoglobina od 1 mg/dL. Prema tome, umjesto stupnjevanja hemolize kao slabe, srednje i jake, autori su hemolizu grupirali u 16 HI kategorija. Postavljena je hipoteza da se mjesečno zatraži 20.000 laboratorijskih pretraga i da krv uzorkuju medicinske sestre pomoću sustava vađenja krvi namijenjenog djeci. Također, simuliran je slučaj s 10%-tnim smanjenjem hemolize kako bi autori procijenili financijsku korist svog ispitivanja. Troškovi materijala su se razlikovali ovisno o korištenom priboru u rasponu od 0,19 do 0,76€. Trošak osoblja za prosječno 10 minuta rada potrebnog za uzorkovanje je 4,75€ dok analitički trošak raste s većim HI indeksom jer je zahvaćeno više parametara.
Prema njihovu izračunu, ovisno o troškovniku koji se koristi, financijski bi teret hemolize iznosio od 67.570 do 122.077€ mjesečno. Hipotetskim smanjenjem hemolize od 10%, troškovi bi se na mjesečnoj bazi smanjili za 6.757-12.208€ što dokazuje kako pomalo podcijenjeni problem hemolize itekako ima financijsku težinu.
Kao ograničenje ovog rada autori navode da su izračun troška hemolize primijenili samo na najčešće traženim biokemijskim testovima, da rezultati nisu primjenjivi na svim analitičkim sustavima i da su izračunati samo primarni troškovi. Sekundarne troškove je teško računati jer uključuju vrijeme od dijagnoze do odgođenog liječenja, produženi boravak u bolnici i daljnja nepotrebna ispitivanja. Zaključno, kako bi se u budućnosti smanjio problem hemolize potrebna je harmonizacija i definirane granične vrijednosti. Autori potiču sve laboratorije na praćenje hemolize kao pokazatelja kvalitete kako bi se sami uvjerili u pozitivni učinak smanjenog udjela hemoliziranih uzoraka na kvalitetu rada, ali i na financijeske resurse.
Pripremila: Franciska Soldo, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb