Za rutinsko određivanje lipidnog statusa nije potrebno biti natašte: zajednički dogovor Europskog društva za aterosklerozu i Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu
Nordestgaard BG, Langsted A, Mora S, Kolovou G, Baum H, Bruckert E, Watts GF, Sypniewska G, Wiklund O, Borén J, Chapman MJ, Cobbaert C, Descamps OS, von Eckardstein A, Kamstrup PR, Pulkki K, Kronenberg F, Remaley AT, Rifai N, Ros E, Langlois M; European Atherosclerosis Society (EAS) and the European Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine (EFLM) Joint Consensus Initiative. Fasting is not routinely required for determination of a lipid profile: clinical and laboratory implications including flagging at desirable concentration cut-points—a joint consensus statement from the European Atherosclerosis Society and European Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine. Eur Heart J 2016. [ahead of print]
Dosadašnja praksa za određivanje lipidnog statusa, tj. koncentracije triglicerida, ukupnog te HDL i LDL-kolesterola, je zahtijevala da bolesnici budu natašte najmanje 8 sati prije uzorkovanja. Pri tome treba imati na umu da koncentracija lipida natašte nije odraz prosječne dnevne koncentracije lipida u krvi. Također, u dosada objavljenoj literaturi nije pronađeno dovoljno dokaza koji bi ukazivali na prednost uzorkovanja natašte za procjenu rizika od kardiovaskularnih bolesti.
Vađenje krvi postprandijalno pojednostavljuje vađenje u laboratoriju i ambulantama opće prakse te povećava suradljivost bolesnika.
Istraživanja pokazuju da ne postoji klinički značajna razlika u koncentraciji lipida natašte i postprandijalno (1-6 sati nakon uobičajenog obroka). Postprandijalna je koncentracija triglicerida viša za 0,3 mmol/L, ukupnog kolesterola niža za 0,2 mmol/L, LDL-kolesterola viša za 0,2 mmol/L dok za koncentraciju HDL-kolesterola nema razlike. Prema tome, autori preporučuju postprandijalno uzorkovanje za većinu bolesnika uključujući: početno određivanje lipidnog statusa, procjenu kardiovaskularnog rizika, kod bolesnika s akutnim infarktom miokarda, djece i starijih osoba te osoba oboljelih od šećerne bolesti. Ukoliko je postprandijalna koncentracija triglicerida >5 mmol/L, preporučuje se određivanje lipidnog statusa natašte. Nadalje, uzorkovanje natašte je nužno ukoliko bolesniku treba odrediti i druge parametre (primjerice koncentraciju glukoze) za čije određivanje je potrebno biti natašte, kod bolesnika s već poznatim hipertrigliceridemijama ili koji započinju terapiju lijekovima koji uzrokuju hipertrigliceridemiju.
Kod rezultata lipida dobivenih iz postprandijalnih uzoraka, potrebno je definirati drugačije preporučene vrijednosti na nalazu, kako slijedi: trigliceridi <2 mmol/L, kolesterol <5 mmol/L, LDL-kolesterol <3,0 mmol/L i HDL-kolesterol >1 mmol/L.
Kod iznimno visokih koncentracija lipida dobivenih postprandijalnim uzorkovanjem, potrebno je hitno uputiti bolesnike na daljnju specijalističku obradu.
Važno je naglasiti da su uzorkovanje natašte i postprandijalno komplementarni postupci i međusobno se ne isključuju. Postprandijalno uzorkovanje, tj. 1-6 sati nakon uobičajenog obroka, se preporuča za rutinsko određivanje lipidnog statusa te je pri tome važno da laboratoriji na nalazu navedu izmijenjene preporučene vrijednosti.
Pripremila: Adriana Bokulić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb
