Pedroza-Diaz J, Rothlisberger S. Advances in urinary protein biomarkers for urogenital and non-urogenital pathologies. Biochem Med 2015;25(1):22-35. (pregledni članak)

Otkriće proteinskih biomarkera koji odražavaju stanje organizma je od vitalne važnosti za praćenje bolesti. Mokraća je idealan izvor biomarkera koji omogućuju neinvazivan pristup dijagnozi, prognozi i predviđanju tijeka bolesti. Prema tome, proučavanje ljudskog proteoma u mokraći povećalo se u zadnjih 10 godina, o čemu su objavljene mnoge studije. Ovaj članak daje pregled proteinskih biomarkera u mokraći koji su se u prethodnim studijama pokazali kao potencijalni biomarkeri za bolesti povezane s urogenitalnim traktom, osobito za kroničnu bubrežnu bolest i rak prostate te za ne-urogenitalne bolesti kao što su rak dojke, dijabetes, ateroskleroza i osteoartritis. Na PubMed-u su pretraženi članci za ispitivanu temu koji su objavljeni u zadnjih 10 godina. Ključne riječi koje su korištene pri pretraživanju bile su: „mokraća, biomarker, protein, i/ili rak prostate/rak dojke/kronična bubrežna bolest/dijabetes/ateroskleroza/osteoartitis". Analizirani su originalni članci, kao i mali broj preglednih članaka, uključujući prednosti i nedostatke članaka te su prikazane informacije o biomarkerima koji su se pokazali potencijalno korisnima. Jedan od najvećih izazova bio je taj što su biomarkeri često povezani s više bolesti i nisu specifični za određenu bolest. Implementacija panela biomarkera postaje trend jer se pomoću njih povećava specifičnost za pojedine bolesti. Iako je postignut značajan napredan u proteomici mokraće, to nije rezultiralo napretkom u kliničkoj praksi zbog velikih troškova i nepostojanja velikih skupova podataka. Kako bi se potencijalni biomarkeri uveli u kliničku praksu, potrebne su intenzivne validacije uz sudjelovanje industrije ili velike kolaborativne studije.

Prijevod: Kristina Dukić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Trifunović J, Miller L, Debeljak Ž, Horvat V. Pathologic patterns of interleukin 10 expression – A review. Biochem Med 2015;25(1):36-48. (pregledni članak)

Interleukin 10 (IL-10) je važan pleotropni imunoregulatorni citokin čiji je gen smješten na kromosomu 1, na poziciji 1q31-32. Postoje mnoge varijacije gena za IL-10. Ipak, najviše proučavana su dva dinukleotidna ponavljanja (mikrosateliti), IL10.G i IL10.R, smješteni 1,2 kb i 4 kb uzvodno u odnosu na mjesto početka transkripcije te tri mononukleotidna polimorfizma - 1082 (G/A), -819(C/T) i -592(C/A). Veliki broj studija je pokazao da su genski polimorfizmi IL-10 povezani s različitim oboljenjima te imaju ključnu ulogu u patofiziološkom i kliničkom tijeku ovih bolesti. Ovaj pregled obuhvaća saznanja o povezanosti polimorfizama i ekspresijskih obrazaca IL-10 s astmom, sistemskim eritematoznim lupusom, psorijazom, upalnim bolestima crijeva, reumatoidnim artritisom, tuberkulozom i nekim neoplazmama iz objavljene literature.

Prijevod: Martina Horvat, KBC Zagreb, Zagreb

Maria Salinas, Maite López-Garrigós, Emilio Flores, Ana Santo-Quiles, Mercedes Gutierrez, Javier Lugo, Rosa Lillo, Carlos Leiva-Salinas. Ten years of preanalytical monitoring and control: Synthetic Balanced Score Card Indicator. Biochem Med 2015;25(1):49-56. (originalni članak)

Uvod: Praćenje i kontrola predanalitičke faze i dalje je predmet interesa laboratorijskih stručnjaka. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti sustav praćenja predanalitičkih grešaka temeljen na različitim pokazateljima, koje se odnose na neprikladne uzorke. Sljedeći ciljevi bili su usporediti indikatore u različitim centrima gdje se obavlja uzorkovanje te procijeniti jedinstveni predanalitički pokazatelj koji bi se mogao uključiti u balasirani zbirni pokazatelj (engl. Balanced Scorecard, BSC) upravljačkog sustava.
Materijali i metode: Prikupili smo pojedinačne i opće predanalitičke pogrešake u uzorcima za hematologiju, koagulaciju, biokemiju i uzorcima mokraće. Osmišljen je pokazatelj koji predstavlja zbroj svih predanalitičkih pogrešaka, a izražen je kao sigma vrijednost. Pratili smo kretanje pokazatelja tijekom vremena i usporedili rezultate pokazatelja testom za usporedbu proporcija i Hi – kvadrat testom.
Rezultati: Uočen je pad broja pogrešaka tokom godina (P < 0,001). Taj trend potvrđen je kod pacijenata iz primarne zdravstvene zaštite, bolničkih i ambulantnih pacijenata. U uzorcima krvi, najmanje pogrešaka ima kod ambulantnih pacijenata, a slijede ih greške kod bolničkih pacijenata.
Zaključak: Predstavljena je praktična i učinkovita metoda za praćenje predanalitičkih pogrešaka vezanih uz neprikladne uzorke. Rezultati zbirnog pokazatelja sažimaju općenito predanalitičke pogreške zbog kvalitete uzorka i može se koristiti kao dio sustava upravljanja uravnoteženim ocjenama.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Fatma Emel Kocak, Ozben Ozden Isiklar, Havva Kocak, Ayfer Meral. Comparison of blood ethanol stabilities in different storage periods. Biochem Med 2015;25(1):57-63. (originalni članak)

Uvod: Mjerenje koncentracije etanola u krvi treba biti točno i pouzdano. Najvažniji čimbenici koji utječu na stabilnost etanola u krvi jesu temperatura i vrijeme skladištenja uzorka. U ovom istraživanju usporedili smo stabilnost etanola u uzorcima plazme pri -20°C u različitim razdobljima skladištenja uzoraka.
Materijali i metode: Prikupljani su uzorci krvi od vozača pod utjecajem alkohola (N=80) i odmah je izmjerena početne koncentracija etanola u plazmi. Uzorci plazme su zamrznuti na -20°C te je koncentracija etanola ponovno izmjerena nakon 2, 3, 4 i 5 mjeseci skladištenja. Korištenjem Wilcoxonovog parnog testa za svaku grupu je testirana razlika između koncentracije etanola na početku i nakon skladištenja (N=20). Izračunata su odstupanja od početne koncentracije i učinjena je usporedba s granicama testova izvrsnosti CLIA'88 (Clinical Laboratory Improvement Amendments = Izmjene i dopune za poboljšanja u kliničkom laboratoriju). Povezanost između početnih koncentracija i odstupanja od početnih koncentracija testiranja je Spearmanovim testom korelacije. Za sve statističke testove P vrijednost manja od 0,05 smatrala se statistički značajnom.
Rezultati: Statistički značajna razlika između početne koncentracije etanola te nakon skladištenja nađena je za sve grupe uzoraka. Međutim, gledajući pojedinačne grupe uzoraka, samo za uzorke skladištene 5 mjeseci nađen je analitički značajan pad, s odstupanjem od početnih koncentracija više od dozvoljene ukupne greške (TE). Pad vrijednosti etanola u drugim grupama nije bio veći od TE.
Zaključak: Prema našim rezultatima, uzorci za određivanje etanola u plazmi mogu se čuvati na -20°C maksimalno 3-4 mjeseca prije analize. Međutim, svaki laboratorij treba utvrditi vlastita pravila radne dinamike te kriterije za pouzdano mjerenje etanola u forenzičke svrhe.

Prijevod: Patricija Banković Radovanović, OB Pula, Pula

Giavarina D, Carta M. Determination of reference interval for presepsin, an early marker for sepsis. Biochem Med 2015;25(1):64-8. (originalni članak)

Uvod: Presepsin je novi rani biljeg sepse, a u cirkulaciji se nalazi u topljivom obliku CD14 podtipa (sCD14-ST). Predložene su različite granične vrijednosti za presepsin, kojima bi se razlikovala sistemska bakterijska i nebakterijska infektivna bolest. Cilj ovog rada bio je definirati referentni interval za presepsin prema važećim CLSI (engl. Clinical and Laboratory Standards Institute) C28-A3c smjernicama.

Materijali i metode: Referentne osobe (N=200; 120 žena) izabrane za studiju imale su od 18-75 godina (medijan 39 godina) i bile su bez ikakvih infektivnih oboljenja. Koncentracija presepsina izmjerena je pomoću komercijalno dostupne kemiluminiscentne enzim-imunokemijske metode (PATHFASTTM, Mitsubishi Chemical Europe GmbH, Düsseldorf, Germany). Referentni raspon je određen pomoću neparametrijske percentilne metode.
Rezultati: Referentni interval za presepsin za sve ispitanike iznosio je od 55 do 184 pg/mL (90% intervali pouzdanosti, CI od 45 do 58 i od 161 do 214). Nisu dokazane statistički značajne razlike između muškog i ženskog spola te nije bilo razlike u odnosu na dob. Gornja granica referentnog intervala za presepsin je puno niža od svih do sada predloženih graničnih vrijednosti, kako za sepsu, tako i za sistemski upalni odgovor.
Zaključak: Specifične granice odluke su potrebne kako bi se definirala dijagnostička i prognostička uloga presepsina u različitim oblicima upalnih i infektivnih oboljenja. Referentne vrijednosti mogu pomoći u razlikovanju i brzom isključivanju zdravih pojedinaca od pacijenata s patološkim stanjima.

Prijevod: Adrijana Dorotić, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević", Zagreb

Lippi G, Bonelli P, Bonfanti L, Cervellin G. The use The use of S-Monovette is effective to reduce the burden of hemolysis in a large urban emergency department. Biochem Med 2015;25(1):69-72. (originalni članak)

Uvod: Zbog visoke prevalencije hemolize kod uzoraka primljenih s hitnog odjela, nekoliko strategija bilo je predloženo da bi se unaprijedila kvaliteta uzoraka, ali nijedna od njih nije bila učinkovita u rješavanju problema. U preliminarnom istraživanju pokazano je da je upotreba S-Monovette sustava za uzorkovanje krvi učinkovita kod smanjenja hemolize pri uzorkovanju venske krvi iz intravenoznih katetera. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti je li zamjena konvencionalnog vakuum sustava sa S-Monovette sustavom bila učinkovita za smanjenje hemolize u svakodnevnoj praksi hitnog odjela Sveučilišne bolnice u Parmi.
Materijali i metode: Istraživanje je bilo podijeljeno u dva razdoblja promatranja pri čemu je svaki trajao 4 mjeseca. U prvom razdoblju, za uzorkovanje krvi iz intravenoznih katetera korištene su BD Vacutainer SST II Plus plastične serumske epruvete, dok su u drugom razdoblju za uzorkovanje krvi iz intravenoznih katetera korištene S-Monovette serumske epruvete. Hemoliza uzoraka detektirana je automatski, fotometrijski, u svim serumskim epruvetama.
Rezultati: Ukupan broj hemoliziranih serumskih uzoraka bio je 624/14155 (4.41%) u prvom razdoblju istraživanja i 342/13319 (2.57%) u drugom razdoblju istraživanja (P < 0.001).
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja potvrdili su da je uvođenje Sarstedt S-Monovette serumskih epruveta smanjilo postotak hemolitičnih uzoraka na hitnom odjelu u usporedbi s prethodno korištenim BD Vacutainer SST II Plus plastičnih serumskih epruveta.

Prijevod: Kristina Dukić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Radišić Biljak V, Honović L, Matica J, Knežević B, Šimić Vojak S. Laboratory diagnostics of chronic kidney disease in Croatia: state of the art. Biochem Med 2015;25(1):73-83. (originalni članak)

Uvod: Rano prepoznavanje i liječenje kronične bubrežne bolesti (KBB) je visoko isplativo te može smanjiti rizik napredovanja zatajenja bubrega i kardiovaskularne bolesti. Godine 2014. zajednička hrvatska radna grupa (ZHRG) za laboratorijsku dijagnostiku KBB sastavljena od članova Hrvatskog društva medicinske biokemije i laboratorijske medicine (HDMBLM) i Hrvatske komore medicinskih biokemičara (HKMB) provela je anketu u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u Hrvatskoj radi procjene trenutne prakse u ovom području laboratorijske medicine. Cilj istraživanja je bio prikazati podatke prikupljene anketom te dati uvid u laboratorijsku dijagnostiku kronične bubrežne bolesti u Hrvatskoj.
Materijali i metode: Pozivnica za sudjelovanje u anketi je poslana svim medicinsko-biokemijskim laboratorijima u Hrvatskoj (N=196). Upitnik je sadržavao 24 upita u formi pitanja i izjava, uz moguće višestruke odgovore.
Rezultati: Odziv odgovora je bio 80/196 (40,8%). 39 ispunjenih anketa je bilo iz medicinsko-biokemijskih laboratorija primarne zdravstvene zaštite. 31/78 (0,40) laboratorija određuje kreatinin nestandardiziranom metodom (nekompenzirana Jaffé metoda). 58/78 (0,74) laboratorija koji određuju kreatinin ne izvještavaju o vrijednostima eGFR. Približno jednak udio laboratorija (58/80, 0,73) ne određuje albumin niti proteine u mokraći.
Zaključak: Postoje velike različitosti među hrvatskim laboratorijima u metodama određivanja, jedinicama i referentnim rasponima (granične vrijednosti) prilikom izvještavanja, kako za kreatinin, tako i za albumin te proteine u urinu. Dva ključna preduvjeta za praćenje KBB, automatsko izračunavanje eGFR te procjena albuminurije ili proteinurije, se ne provode na nacionalnoj razini. Postoji potreba za harmonizacijom laboratorijske dijagnostike KBB u Hrvatskoj.

Prijevod: Martina Horvat, KBC Zagreb, Zagreb

Direct-to-consumer genetic testing in Slovenia: availability, ethical dilemmas and legislation. Biochem Med 2015;25(1):84-9. (originalni članak)

Uvod: Unazad nekoliko godina sve je više privatnih tvrtki koje nude komercijalne genetičke testove s nikakvom ili vrlo malom kliničkom upotrebljivošću i vrijednošću te bez genetičkog savjetovanja. Međunarodni stručnjaci ne odobravaju oglašavanje i upotrebu komercijalnih testova te se u pojedinim europskim zemljama analizira trenutačna situacija. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati trenutačnu situaciju u Republici Sloveniji posebno vezano uz etičke dileme i zakonodavstvo.
Materijali i metode: Dvoje autora, neovisno jedno o drugome, pregledalo je sve dostupne informacije na internetu te su sastavili popis privatnih tvrtki i vrste genetičkih testova u njihovoj ponudi.
Rezultati: Pet privatnih tvrtki i tri osiguravajuća društva nude komercijalne testove bez genetičkog savjetovanja. Dostupni testovi uključivali su testove za rak dojke, testove vezane uz zdravlje i liječenje (odgovor na farmakološke supstance) te druge genetičke testove (test utvrđivanja očinstva, nutrigenetski testovi, testovi srodnosti). Trenutačno se u Sloveniji izrađuju zakonski okviri, a Stručno vijeće za medicinsku genetiku izdalo je mišljenje o genetičkom testiranju i uporabi komercijalnih genetičkih testova u Republici Sloveniji.
Zaključak: Unatoč činjenici da je Republika Slovenija potpisnica Dodatnog protokola Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini, koji se odnosi na genetičko testiranje u zdravstvene svrhe, stanje na tržištu nije u skladu s međunarodnim preporukama, a u ponudi su i testovi kojima se testiraju maloljetnici. Potrebno je promptno regulirati etički, pravni i socijalni aspekt povezan s komercijalnim genetički testiranjem. Nacionalna strategija u Republici Sloveniji je u fazi donošenja.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Michael C. Motal, Daniel A. Klaus, Diana Lebherz-Eichinger, Bianca Tudor, Thomas Hamp, Marion Wiegele et al. Increased plasma vaspin concentration in patients with sepsis: an exploratory examination. Biochem Med 2015;25(1):90-6. (originalni članak)

Uvod: Vaspin (inhibitor serinskih proteaza iz visceralnog adipoznog tkiva) najprije je opisan kao hormon adipoznog tkiva koji izaziva osjetljivost na inzulin. U novije vrijeme je dokazana njegova protuupalna funkcija. Budući da još nisu dostupni odgovarajući podaci o tome, krenuli smo u istraživanje plazmatskih koncentracija vaspina u sepsi.
Materijali i metode: U prospektivno istraživanje uključeno je 57 bolesnika intenzivne skrbi koji su ispunjavali ACCP/SCCM kriterije za sepsu. Kontrolna skupina sastojala se od 48 kritičnih bolesnika koji su bili na intenzivnoj skrbi nakon traume ili opsežnog operativnog zahvata. Prije statističke analize, bolesnici su bili razvrstani prema dobi, spolu, težini i prisutnosti šećerne bolesti. Uzorci krvi uzeti su na dan dijagnoze. Koncentracije vaspina u plazmi mjerene su komercijalno dostupnim ELISA testom.
Rezultati: Koncentracije vaspina bile su značajno više kod bolesnika sa sepsom u odnosu na kontrolnu skupinu (0,3 (0,1-0,4) ng/ml vs. 0,1 (0,0-0,3) ng/ml; P<0,001). Koncentracija vaspina pokazala je slabu pozitivnu korelaciju s koncentracijom C-reaktivnog proteina (CRP) (r=0,31; P=0,002) kao i s bodovnim sustavima: SAPS II (r=0,34; P=0,002) te maksimumom SOFA (r=0,39; P<0,001) testiranih u općoj populaciji.
Zaključak: U grupi sa sepsom koncentracija vaspina u plazmi bila je tri puta veća u odnosu na medijan operirane kontrolne skupine. Pokazali smo slabo pozitivnu povezanost između koncentracije vaspina i CRP, kao i sa dva bodovna sustava koji se obično koriste u intenzivnoj skrbi. Iako se čini da postoji stanovita povezanost između vaspina i upale, njegova uloga u sepsi zahtjeva dodatno istraživanje.

Prijevod: Patricija Banković Radovanović, OB Pula, Pula

Budak UY, Huysal K, Demirci H. Correlation between mean platelet volume and B-type natriuretic peptide concentration in emergency patients with heart failure. Biochem Med 2015;25(1):97-102. (originalni članak)

Uvod: U bolesnika sa srčanim zatajenjem, prosječni volumen trombocita (MPV) može ukazivati na pojačanu aktivnost trombocita ili na povećani broj velikih trombocita s intenzivnijom agregacijskom sposobnošću. Koncentracija natriuretskog peptida tipa B (BNP) u krvi je osjetljiv i specifičan pokazatelj srčanog zatajenja. Koncentracija BNP-a korelira sa ozbiljnošću i prognozom bolesti kod bolesnika koji se u hitnu službu javljaju s akutnom dispnejom. Ova studija procjenjuje povezanost između koncentracija BNP-a i MPV-a.
Materijali i metode: U studiju je uključeno 319 bolesnika primljenih u hitnu službu kardiološke bolnice u razdoblju od siječnja do srpnja 2014. godine. Uzorci krvi sakupljeni su prilikom prijema bolesnika u epruvete s EDTA antikoagulansom i analizirani pomoću automatiziranih hematoloških brojača, a koncentracije BNP-a određene su fluorescentnom imunokemijskom metodom.
Rezultati: U studiju je uključeno 190 bolesnika sa i 129 bolesnika bez akutnog zatajenja srca. Ove dvije skupine bolesnika imale su koncentraciju BNP-a od 200 do 5000 ng/L i od 5-98 ng/L svaka. Vrijednosti MPV-a bile su statistički značajno više u skupini bolesnika sa zatajenjem srca (P < 0.001). Koncentracije BNP-a su pozitivno korelirale sa MPV-om (r = 0.41, P < 0.001) i omjerom neutrofila i limfocita (r = 0.38, P < 0.001).
Zaključak: Povišene vrijednosti MPV-a koreliraju s koncentracijom BNP-a – indikatorom jačine srčanog zatajenja i kliničkog statusa kod bolesnika s akutnim srčanim zatajenjem primljenih u hitnu službu.

Prijevod: Adrijana Dorotić, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević", Zagreb

Kostrzewa-Nowak D, Nowak R, Jastrzębski Z, Zarębska A, Bichowska M, Drobnik-Kozakiewicz I, et al. Effect of 12-week-long aerobic training programme on body composition, aerobic capacity, complete blood count and blood lipid profile among young women. Biochem Med 2015;25(1):103-13. (originalni članak)

Uvod: Brojni podaci pokazuju da aerobna tjelovježba poboljšava profil lipoproteina i lipida, kardiorespiratorni fitnes i sastav tijela kod mladih žena. Cilj ove studije bio je ocijeniti biološki odgovor na aerobik program kod mladih žena.
Materijali i metode: U istraživanju su sudjelovale 34 mlade žene prosječne dobi 22 godine (19-24) koje su bile podijeljene u tri grupe: ispodprosječne tjelesne težine (N = 10), normalne tjelesne težine (N = 12) i iznadprosječne tjelesne težine (N = 12). Prije i nakon 12 tjedana dugog aerobik programa kod žena ispitan je aerobni kapacitet, antropometrija i sastav tijela te kompletna krvna slika i lipidni status.
Rezultati: Trening je uzrokovao značajno smanjenje u tjelesnoj težini (4,3 kg, P = 0,003), indeksu tjelesne mase (1,3 kg/m2, P = 0,003), količini slobodnih masti (2,1 kg, P = 0,002), ukupnoj tjelesnoj vodi (0,4 kg, P = 0,036), postotku masti (3 %, P = 0,002), debljini kože mjerenoj na pet mjesta na tijelu te u lipidnom statusu kod ispitanica iznadprosječne tjelesne težine, dok u tim parametrima nije bilo promjena kod grupe žena normalne tjelesne težine. Značajne promjene u tjelesnoj težini (4,2 kg, P = 0,005), indeksu tjelesne težine (0,9 kg/m2, P = 0,005), debljini kože na nozi (3,3 mm, P = 0,028) i maksimalnom unosu kisika (2,49 mL/kg/min, P = 0,047) zabilježene su kod žena ispodprosječne tjelesne težine. U nijednoj grupi nije bilo promjena u kompletnoj krvnoj slici.
Zaključak: Aerobik program u trajanju od 12 tjedana ima pozitivan učinak kod mladih žena prekomjerne tjelesne težine.

Prijevod: Kristina Dukić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Dimeski G, Bassett K, Brown N. Paraprotein interference with turbidimetric gentamicin assay. Biochem Med 2015;25(1):117–24. (prikaz slučaja)

Uvod: Zahvaljujući niskoj pojavnosti rezistencije i brzom baktericidnom djelovanju, gentamicin se često koristi u liječenju Gram-negativnih bakterija. Ipak, zbog njegove toksičnosti je potrebno praćenje. Do sada nisu zabilježene interferencije prilikom određivanja gentamicina.
Materijali i metode: Bolesnica s celulitisom noge i sepsom je primila jednostruku dozu gentamicina te je uzorak poslan na određivanje gentamicina. Uzorak je pokazao visoka očitanja apsorbancije slijepe probe s višestrukim razrjeđenjima na analizatorima Beckman Coulter DxC800 i DC800. Drugi uzorak je nakon primitka analiziran na Roche Cobas sistemu. Treći uzorak je primljen 107 sati kasnije uz iste rezultate. Potom je ovaj uzorak analiziran nerazrijeđen te nakon precipitacije etanolom svim turbidimetrijskim metodama dostupnim na analizatoru DxC800.
Rezultati: Nakon dodatka reagensa su zabilježena visoka očitanja apsorbancije slijepe probe zbog precipitacije proteina. Iako to nije bilo očito iz nalaza proteina pacijentice, otkriveno je da je značajna prisutnost IgM paraproteina, 18,9 g/L (referentni interval 0,4-2,3 g/L) bila uzrok precipitacije, davajući visoka očitanja slijepe probe. Od svih ostalih turbidimetrijskih metoda, jedino vankomicin i valproat pokazuju slična visoka očitanja slijepe probe. Da bi se osigurali brži rezultati, pokazano je da se za precipitaciju proteina s prihvatljivim iskorištenjem u kalibratorima i uzorcima pacijenata može koristiti etanol.
Zaključak: Utvrđeno je da su IgM paraproteini uzrok interferencija u metodama određivanja gentamicina, vankomicina i valproata. Interferencije proteina u ovim ispitivanjima mogu biti prevladane precipitacijom etanolom.

Prijevod: Martina Horvat, KBC Zagreb, Zagreb