Leniček Krleza J, Dorotic A, Grzunov A, Maradin M. Capillary blood sampling: national recommendations on behalf of the Croatian Society of Medical Biochemistry and Laboratory Medicine. Biochem Med 2015;25(3):335–58. (pregledni članak)

Uzorkovanje kapilarne krvi medicinski je postupak namijenjen kao pomoć pri dijagnozi, terapiji i liječenju bolesnika te se sve više koristi u svijetu, donekle i zbog sve veće dostupnosti pretraga koje se provode uza samog bolesnika (engl. point-of-care). Također se često koristi u svrhu dobivanja male količine krvi za laboratorijske analize zato što umanjuje bol. Postupak uzorkovanja kapilarne krvi može utjecati na kvalitetu uzorka i točnost rezultata, što naglašava potrebu za neodgodivom, sveobuhvatnom standardizacijom. Nedavno provedeno nacionalno istraživanje pravilnika i prakse vezane uz uzorkovanje kapilarne krvi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u Hrvatskoj pokazalo je da postupci uzorkovanja kapilarne krvi nisu standardizirani i da se samo mali dio hrvatskih laboratorija pridržava smjernica Instituta za kliničke i laboratorijske standarde (CLSI) ili Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Cilj ovog dokumenta je donijeti preporuke za uzorkovanje kapilarne krvi. Dokument je sastavila Radna grupa za kapilarno uzorkovanje Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu. Preporuke su temeljene na postojećim dostupnim standardima i preporukama (WHO Best Practices in Phlebotomy, CLSI GP42-A6 i CLSI C46-A2), koji su modificirani na temelju lokalnih logističkih, kulturalnih, pravnih i regulatornih zahtjeva. Nadamo se da će ove preporuke biti koristan doprinos standardizaciji uzorkovanja kapilarne krvi u Hrvatskoj.

Prijevod: Jelena Starčić, KB Merkur, Zagreb

Supak-Smolcic V, Mlinaric A, Antoncic D, Horvat M, Omazic J, Simundic AM. ICMJE authorship criteria are not met in a substantial proportion of manuscripts submitted to Biochemia Medica. Biochemia Medica 2015;25(3):324-34. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Uvod: Naš cilj bio je ispitati: (a) ispunjavaju li autori časopisa Biochemia Medica kriterije autorstva prema Međunarodnom odboru urednika medicinskih časopisa (ICMJE); (b) je li povreda autorstva češća kod članaka u kojima se krše načela znanstvenog rada.
Materijali i metode: Analizirani su doprinosi autorstvu, koje su autori sami ispunili, prema tri ICMJE kriterija za članke prijavljene u časopis Biochemia Medica (veljača 2013.-travanj 2015.) koji su proslijeđeni na recenziju. Hi-kvadrat test korišten je za ispitivanje razlike u frekvencijama. P<0,05 smatrao se statistički značajnim.
Rezultati: 186 članaka imalo je 804 autora. Sve ICMJE kriterije ispunilo je 487/804 (61%) autora. Prvi i zadnji autori češće su ispunili sve kriterije od autora navedenih između njih (P<0,001). Nije bilo razlike u stupnju ispunjenja ICMJE kriterija za prvog autora između članaka koji imaju samo jednog autora i onih koji imaju >1 autora (P=0,859). Za 9% članaka nijedan od autora nije ispunio ICMJE kriterije. Autori 171/186 članaka izjavili su da sve osobe ispunjavaju uvjete za autorstvo, ali samo 49% njih je zadovoljilo sve ICMJE kriterije. U 88/186 (47%) članaka autori nisu naveli suradnike; umjesto toga navedeni su kao autori bez ispunjavanja ICMJE kriterija. Povreda autorstva nije bila češća u 42 članaka u kojima se krše načela znanstvenog rada (P=0,135).
Zaključak: ICMJE kriterije ne ispunjava veliki broj autora članaka predanih u časopis Biochemia Medica. Povreda kriterija za autorstvo nije češća u člancima u kojima se krše načela znanstvenog rada.

Prijevod: Petra Pozaić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Supak-Smolcic V, Simundic AM. Biochemia Medica's editorial policy on authorship. Biochem Med 2015(3);320-23. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Nedavno uočene povrede autorstva u člancima poslanim u časopis Biochemia Medica pokazuju da gotovo 40% autora ne zadovoljava nužne kriterije za autorstvo i ukazuje na potrebu za boljom dostupnošću uredničke politike u vezi autorstva u našem časopisu. Vjerujemo da se ti slučajevi događaju uglavnom zbog nesvjesnosti i nedostatnog poznavanja kriterija za autorstvo. Stoga ovim člankom želimo razjasniti našu uredničku politiku i kriterije za autorstvo. Biochemia Medica podržava uredničku politiku koju je odobrio Međunarodni odbor urednika medicinskih časopisa (ICMJE). Informacije o autorstvu se procjenjuju pomoću izjave o autorstvu tijekom prijave članka. Oni pojedinci koji su udovoljili ICMJE kriterijima trebali bi biti navedeni kao autori kao što bi i svi navedeni autori trebali zadovoljiti ICMJE kriterije. Svi autori bi trebali biti odgovorni za sadržaj članka i trebali bi poznavati doprinos ostalih autora u istraživanju. Uredništvo časopisa Biochemia Medica slijedit će dijagrame postupanja preporučenih od strane Odbora za izdavačku etiku (COPE) u slučajevima spornih situacija. Nadamo da će se pridržavanjem ovog postupka podignuti svijest o važnosti poštivanja ICMJE preporuka za autorstvo.

Prijevod: Tihana Pavošević, Poliklinika Sunce Osijek, Osijek

Theodorsson E. Resampling methods in Microsoft Excel for estimating reference intervals. Biochem Med 2015;25(3):311–9. (lekcije iz biostatistike)

Računalno zahtjevne metode uzastopnog uzorkovanja (engl. resampling i bootstrap) praktične su za izračun referentnih intervala iz nenormalno distribuiranih ili malih referentnih uzoraka. Program Microsoft Excel® 2010 i njegove kasnije verzije sadrže nekoliko funkcija koje mogu dobro poslužiti u tu svrhu, uključujući preporučene postupke interpolacije za procjenu 2,5 i 97,5 percentila.
Svrha ovog prikaza je upoznati čitatelja s tehnikama uzastopnog uzorkovanja općenito i specifično u svrhu procjene referentnih intervala koristeći Microsoft Excel® 2010.
Ako su zapažanja u referentnom uzorku raspodijeljena normalno ili se mogu transformirati u normalnu distribuciju, parametrijske metode imaju prednost u odnosu na metode uzastopnog uzorkovanja, čak i onda kada je broj opažanja u referentnom uzorku manji od 120. Metode uzastopnog uzorkovanja su prikladne kada je distribucija podataka u referentom uzorku neparametrijska ili u slučaju da je broj referentnih pojedinaca i pripadajućih uzoraka oko 40. Poželjno je uključiti najmanje 500-1000 novih slučajnih uzoraka izvedenih iz rezultata mjerenja referentnih uzoraka.

Prijevod: Lara Milevoj Kopčinović, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Giavarina D. Understanding Bland Altman analysis. Biochem Med 2015;25(2):141-51. (lekcije iz biostatistike)

U suvremenom kliničkom laboratoriju često se javlja potreba za procjenom podudarnosti dviju kvantitativnih metoda mjerenja. Ispravan statistički pristup procijeni stupnja podudarnosti metoda nije sasvim očigledan. Često se koristi korelacija i regresijska analiza. Međutim, korelacija ispituje odnos između varijabli, a ne razliku među njima i zato nije preporučljiva za usporedbu dviju metoda mjerenja.
Godine 1983. Altman i Bland (B&A) predložili su alternativnu analizu, temeljenu na kvantifikaciji podudarnosti dviju metoda mjerenja, određujući srednju vrijednost razlika mjerenja i konstruirajući granice podudarnosti.
Bland i Altmanov prikaz podataka jednostavan je način za procjenu odstupanja između srednjih vrijednosti razlika mjerenja i za procjenu intervala podudarnosti unutar kojeg se nalazi 95% razlika između mjerenja. Podaci se mogu prikazati kao apsolutne razlike, u mjernim jedinicama, ili kao postotak odstupanja između mjerenja.
Bland i Altmanova statistička metoda samo definira interval podudarnosti, ali ne govori o tome je li on prihvatljiv ili nije. Granice prihvatljivosti trebaju se definirati unaprijed temeljem kliničkih potreba, bioloških razmatranja ili nekih drugih ciljeva.
Cilj ovog članka je pružiti smjernice o korištenju i interpretaciji Bland i Altmanove analize prilikom usporedbe dviju metoda.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Melero R. Altmetrics – a complement to conventional metrics. Biochem Med 2015;25(2):152–60. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Novija metrika temeljena na utjecaju članka ne isključuje tradicionalnu metriku temeljenu na citiranosti nego ju nadopunjuje. Zajedno se mogu kombinirati te pružiti cjelovitiju sliku o trenutnoj ili dugoročnoj upotrebi članaka. Metrika temeljena na utjecaju članka (engl. Article-level metrics) je rezultat združivanja različitih izvora podataka i prikupljanja sadržaja iz društvenih mreža. Izvori koji se koriste za združivanja mogu biti sortirani u pet kategorija: korištenje, pohranjivanje, spominjanje, društveni mediji i citiranost. Izvori podataka ovise o korištenom alatu, ali oni uključuju indikatore klasične metrike temeljene na citatima, akademskim društvenim mrežama (Mendeley, CiteULike, Delicious) i društvenim medijima (Facebook, Twitter, blogovi ili YouTube, među ostalima). Altmetrika nije sinonim za alternativnu metriku. Altmetrika je obično rano dostupna i omogućuje procjenu utjecaja znanstvenih rezultata u društvu, gotovo u realnom vremenu. Ovaj rad ukratko objašnjava značenje altmetrike i opisuje neke od postojećih alata koji se koriste za primjenu ove nove metrike: Public Library of Science - Article-Level Metrics, Altmetric, Impactstory i Plum.

Prijevod: Marija Kocijančić, Dom zdravlja Rijeka, Rijeka

Videtic Paska A, Hudler P. Abberant methylation pattern in cancer: a clinical view. Biochem Med 2015;25(2):161-76. (pregledni članak)

Epigenetski mehanizmi, kao što su metilacija DNK, hidroksimetilacija DNK, posttranslacijske modifikacije (PTM) histonskih proteina koje utječu na pregradnju nukleosoma, i regulacija malom i velikom ne-kodirajućom RNK (ncRNA) djeluju zajedno sa cis i trans djelujućim elementima u pokretanju odgovarajuće genske ekspresije. Napredak u metodama detekcije te razvoj odgovarajućih platformi i metilacijskih čipova rezultirali su eksplozijom informacija o promijenjenim metilacijskim sekvencama povezujući devijacije u epigenetskom okruženju s inicijacijom i progresijom kompleksnih bolesti. U radu razmatramo kako DNK metilacijske promjene kod maligniteta, kao što su tumor dojke, gušterače, kolorektalni tumor i karcinom želuca, mogu biti iskorištene u svrhu razvoja specifičnih dijagnostičkih alata. Promjene u metilaciji DNK mogu se primijeniti kao biljezi za detekciju malignih bolesti kod lako dostupnih tkiva. Metilacijski potpisi su se već pokazali kao važan biljeg za određivanje osjetljivosti na lijekove. Štoviše, promotori metilacijskog obrasca nekih gena, kao što su MGMT, SHOX2 i SEPT9, već su prevedeni u komercijalne kliničke testove te se koriste u obradi pacijenta kao potporni dijagnostički alati. Zaključno, promjene u DNK kod tumorskih stanica polako ulaze u rutinske dijagnostičke testove kao obećavajući biljezi i kao potencijalne terapeutske mete.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Nunes LAS, Mussavira S, Bindhu OS. Clinical and diagnostic utility of saliva as a non-invasive diagnostic fluid: a systematic review. Biochem Med 2015; 25(2): 177-92 (pregledni članak)

Ovaj sustavni pregled prikazuje najnovije trendove u istraživanju sline i njene primjene u zdravlju i bolesti. Od velikog broja analita prisutnih u slini, mnogi su pod utjecajem različitih fizioloških i patoloških stanja. Nadalje, neinvazivne, jednostavne i cijenom prihvatljive metode uzorkovanja potiču interes za evaluaciju njihovog dijagnostičkog i prognostičkog značaja. Prikupljeni podaci prethodna dva desetljeća ukazuju na moguću korisnost sline u praćenju sveukupnog zdravlja, dijagnostici i terapiji raznih oralnih i sistemskih poremećaja te u praćenju koncentracije lijekova/droga. Napredak u shvaćanju biološkog sustava sline pridonio je identifikaciji nekoliko biljega, razvoju raznovrsnih dijagnostičkih testova i drugih osjetljivih analitičkih tehnika. Međutim njihov značaj treba pažljivo evaluirati, posebice u smislu standardizacije predanalitičkih i analitičkih varijabli, kao što su uzorkovanje i pohrana materijala, cirkadijalna varijacija analita, stabilnost uzorka, prevencija kontaminacije uzorka, te analitičkih postupaka. Unatoč navedenim izazovima, postoji značajan razvoj spoznaja u korištenju ovog biološkog materijala.

Prijevod: Ana Mlinarić, KBC Zagreb, Zagreb

Milevoj Kopcinovic L, Trifunović J, Pavosevic T, Nikolac N. Croatian survey on critical results reporting. Biochem Med 2015;25(2):193-202. (originalni članak)

Uvod: Slaba harmonizacija izvještavanja kritičnih rezultata je prisutna u različitim laboratorijima i državama uključujući i Hrvatsku. Cilj istraživanja bio je ispitati korištene postupke za izvještavanje kritičnih rezultata u hrvatskim medicinsko-biokemijskim laboratorijima (MBL).

Materijali i metode: Anonimna anketa, koja se sastojala od 24 pitanja/izjava o postupcima izvještavanja kritičnih rezultata, poslana je voditeljima MBL-a u Hrvatskoj. Od sudionika je zatraženo da se izjasne o učestalosti izvođenih postupaka i stupnju slaganja s izjavama o izvještavanju kritičnih vrijednosti pomoću Likertove ljestvice. Izračunati su ukupni i srednji rezultati za svaku pojedinu izjavu i uspoređeni među tipovima laboratorija.

Rezultati: Analizirani su odgovori iz 111 hrvatskih laboratorija (48%). Opći laboratoriji (OL) češće ponavljaju analizu uzorka prije izvještavanja kritičnih rezultata u usporedbi s bolničkim laboratorijima (BL) (rezultat: 4,86 (4,75-4,96) prema 4,49 (4,25-4,72); P=0,001) i češće izvještavaju o kritičnoj vrijednosti isključivo odgovornog liječnika u usporedbi s BL (4,46 (4,29-4,64) prema 3,76 (3,48-4,03); P<0,001). Visok ukupni rezultat (4,69 (4,56-4,82)) je opažen kod odabira popisa kritičnih rezultata objavljenog od strane Hrvatske komore medicinskih biokemičara (HKMB) što ukazuje na visoki stupanj harmonizacije za ovaj aspekt upravljanja kritičnim rezultatima. Niski ukupni rezultati su opaženi u izjavama vezanih uz bilježenje i dokumentiranje izvještavanja kritičnih rezultata.

Zaključak: Utvrđene su razlike u postupcima izvještavanja kritičnih rezultata između općih i bolničkih laboratorija. Otkrivena ujednačenost najmanje povoljnih odgovora vezanih uz bilježenje i dokumentiranje izvještavanja kritičnih rezultata ukazuje na nedostatak specifičnih nacionalnih preporuka.

Prijevod: Dara Nedić, Medicinsko-biokemijski laboratorij Ivana Delić i Ivana Bilić, Split

Enko D, Kriegshäuser G, Stolba R, Worf E, Halwachs-Baumann G. Method evaluation study of a new generation of vitamin D assays. Biochem Med 2015;25(2):203-12. (originalni članak)

Uvod: Nedavno je nekoliko proizvođača lansiralo nove metode za određivanje 25-hidroksi-vitamina D (25(OH)D) koje su standardizirane prema Standardnom referentnom materijalu (SRM) Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST, Gaithersburg, Maryland). Cilj ovog istraživanja bio je usporediti koncentracije vitamina D izmjerene tekućinskom kromatografijom povezanom s tandemskom masenom spektrometrijom (LC-MS/MS), enzimskim imunotestom (ELISA) i dvjema kemiluminescentnim metodama (CLIA).

Materijali i metode: U alikvotima 198 seruma zaprimljenih za rutinsku obradu određivana je koncentracija 25(OH)D pomoću ClinMass LC-MS/MS metode (RECIPE Chemicals+Instruments GmbH, Munchen, Njemačka), ORGENTEC 25(OH)D3/D2 ELISA testom (ORGENTIC Diagnostika GmbH, Mainz, Njemačka), novom prekalibriranom verzijom metode Immunodiagnostic System (IDS)-iSYS 25(OH)DS i njezinom prethodnom verzijom (IDS)-iSYS 25(OH)D CLIA (Immunodiagnostic System Ltd, Boldon, Ujedinjeno Kraljevstvo). Za usporedbu metoda korišteni su Bland-Altmanova analiza i Demingova regresija. Kao referentna metoda definiran je LC-MS/MS. Za sve je metode izračunata ponovljivost i unutarlaboratorijska preciznost u uzorcima s tri različite koncentracije 25(OH)D.

Rezultati: U usporedbi s LC-MS/MS metodom, nova metoda IDS-iSYS 25(OH)DS i ORGENTEC 25(OH)D3/D2 ELISA test pokazali su odstupanje od 16,3% i 17,8%. IDS-iSYS 25(OH)D metoda pokazala je najmanje prosječno odstupanje od 1,5%. Demingova regresija pokazala je da postoji proporcionalno odstupanje IDS-iSYS 25(OH)DS metode i ORGENTEC 25(OH)D3/D2 ELISA testa u usporedbi sa referentnom metodom. U svim su metodama ponovljivost i unutarlaboratorijska preciznost iznosile <20% za sve tri koncentracijske razine.

Zaključak: Evaluirane standardizirane imunokemijske metode i LC-MS/MS mogu se koristiti za određivanje 25(OH)D u serumu u kliničkim laboratorijima.

Prijevod: Jelena Omazić, KBC Osijek, Osijek

Fei Y, Zeng R, Wang W, He F, Zhong K, Wang Z. National survey on intra-laboratory turnaround time for some most common routine and stat laboratory analyses in 479 laboratories in China. Biochem Med 2015;25(2):213–21. (originalni članak)

Uvod: Cilj ovog rada bio je ispitati aktualno unutar-laboratorijsko prekoračenje vremena potrebnog za izdavanje rezultata (intra-TAT), dati prijedloge i saznati imaju li laboratoriji akreditirani prema standardu ISO 15189 ili Kolegiju američkih patologa kraći intra-TAT od neakreditiranih laboratorija.

Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 479 kineskih kliničkih laboratorija koji sudjeluju u programima vanjske procjene kvalitete za kemiju, plinove u krvi i hematologiju u organizaciji Nacionalnog centra za kliničke laboratorije u Kini. Upitnik je sadržavao pitanja o općim informacijama i medijanu intra-TAT-a za rutinske i hitne testove tijekom posljednjih tjedan dana.

Rezultati: Odaziv odgovora za biokemijske testove, plinove u krvi i hematološke pretrage iznosila je 36% (479/1307), 38% (228/598) i 36% (449/1250). Više od 50% laboratorija je naznačilo da su postavili ciljeve za medijan intra-TAT-a i gotovo 60% laboratorija se izjasnilo kako prati intra-TAT za svaki analit koji određuje. Od svih istraživanih analita, intra-TAT za hematološke pretrage bio je kraći od intra-TAT-a za biokemijske testove, dok je analiza plinova u krvi imala najkraći intra-TAT. Medijan intra-TAT-a za rutinske testove se značajno razlikovao ovisno o danu u tjednu. Međutim, nije bilo značajne razlike u medijanu intra-TAT između akreditiranih i neakreditiranih laboratorija.

Zaključak: Mnogo laboratorija u Kini svjesno je kontrole intra-TAT i nastoji ostvariti zadane ciljeve; međutim još uvijek ima prostora za poboljšanje. Akreditirani laboratoriji su bolji u praćenju intra-TAT-a i postavljanju ciljeva od neakreditiranih, međutim ne postoji značajna razlika u medijanu intra-TAT između njih.

Prijevod: Marija Kocijančić, Dom zdravlja Rijeka, Rijeka