Pejovic B, Eric-Marinkovic J, Pejovic M, Kotur-Stevuljevic J, Peco-Antic A. Detection of acute kidney injury in premature asphyxiated neonates by serum neutrophil gelatinase-associated lipocalin (sNGAL)-sensitivity and specificity of a potential new biomarker. Biochemia Medica 2015;25(3):450–9. (originalni članak)

Uvod: Akutno bubrežno zatajenje (AKI) često je u neonatalnim jedinicama intenzivnog liječenja (NICU). U posljednjih je nekoliko godina mnogo truda uloženo u rano otkrivanje AKI. Naša hipoteza je da serumski neutrofilni lipokalin povezan s gelatinazom (sNGAL) može biti pouzdan test probira u ranom otkrivanju AKI u prerano rođene novorođenčadi nakon perinatalne asfiksije. Stoga je naš cilj bio procijeniti dijagnostičku točnost sNGAL za AKI u prerano rođene novorođenčadi s asfiksijom.
Materijali i metode: AKI je definirana u trećem danu života (DOL 3) kao porast serumskog kreatinina (sCr) ≥ 26,5 µmol/L u odnosu na početnu vrijednost (najniži prethodni sCr). Prema povećanju sCr, AKI bolesnici su podijeljeni u AKIN1 (sCr povećan do 1,9 puta od početnog) i AKIN2 (sCr povećanje od 2,0 do 2,9 puta u odnosu na početnu vrijednost). Vrijednosti sNGAL mjerene su na DOL 1, 3 i 7.
Rezultati: AKI je dijagnosticirana u 73 (0,676) od 108 prerano rođene novorođenčadi s asfiksijom uključenih u ovo istraživanje. U AKIN1 svrstan je 61 bolesnik (0,836), dok je u AKIN2 svrstano 12 bolesnika (0,164). sNGAL je dosegao maksimalne vrijednosti tijekom DOL 1 u roku od 4 sata nakon prijema u NICU, te je bio viši u AKI grupi u odnosu na ne-AKI grupu (160,8±113,1 prema 87,1±81,6; P<0,001), kao i kod AKIN2 grupi u usporedbi s AKIN1 (222,8±112,9 prema 147,8±109; P<0,001). Najbolja površina ispod ROC (engl. receiver operating characteristic) krivulje (AUC) za detekciju AKI je 0,72 [95% (0,62-0,80); P<0,001] tijekom 2. sata, te 0,72 [95% (0,63 - 0,80); P<0,001] u 4. satu DOL1 nakon prijema. Odgovarajuće sNGAL granične koncentracije su 84,87 ng/mL (osjetljivost 69,0% i specifičnost 71,9%) i 89,43 ng/mL (osjetljivost 65,7% i specifičnost 74,3%).
Zaključak: U prerano rođene novorođenčadi s asfiksijom sNGAL izmjeren u prva 4 sata DOL 1 prediktivni je biljeg pojave i ozbiljnosti AKI. Stoga se, u ovih bolesnika, koncentracija NGAL u plazmi može upotrijebiti za rano otkrivanje AKI.

Prijevod: Jelena Starčić, KB Merkur, Zagreb

Vermassen T, Van Praet C, Poelaert F, Lumen N, Decaestecker K, Hoebeke P, Van Belle S, Rottey S, Delanghe J. Diagnostic accuracy of urinary prostate protein glycosylation profiling in prostatitis diagnosis. Biochemia Medica 2015;25(3):439-49. (originalni članak)

Uvod: Iako je upala prostate česta infekcija mokraćnog sustava kod muškaraca, kliničku dijagnozu je teško postaviti. Mehanizam nastanka upale još uvijek nije poznat što je dovelo do pojave različitih biljega. S obzirom na primijećene promjene u N-glikozilaciji vezane uz asparagin između zdravih dobrovoljaca, bolesnika s benignom hiperplazijom prostate i bolesnika s karcinomom prostate, zaključeno je da bi razlika mogla postojati i u biokemijskim parametrima te N-glikozilaciji proteina mokraće između zdravih dobrovoljaca i bolesnika s upalom prostate. Stoga smo istražili može li glikozilacija proteina prostate unaprijediti postavljanje dijagnoze upale prostate.
Materijali i metode: Određena je razlika u biokemijskim biljezima u serumu i mokraći te u ukupnom glikozilacijskom profilu proteina prostate u mokraći između zdravih dobrovoljaca (N=66) i bolesnika s upalom prostate (N=36). Također, određena je dijagnostička točnost značajnih biokemijskih biljega i promjena u N-glikozilaciji.
Rezultati: Zdravi dobrovoljci razlikovali su se od bolesnika s upalom prostate temeljem broja leukocita u mokraći (P<0,001). Broj bakterija u mokraći korišten je za razlikovanje bolesnika s upalom od zdravih dobrovoljaca (P<0,001). Ukupan broj biantenarnih struktura (urinski 2A/MA biljeg) bio je značajno niži kod bolesnika s upalom prostate u odnosu na zdrave dobrovoljce (P<0,001). Kombinacijom urinskog 2A/MA biljega i broja leukocita u mokraći dobivena je AUC vrijednost 0,79 (95%CI=0,70-0,89) koja je značajno bolja od AUC vrijednosti za broj leukocita u mokraći kao izoliranog testa (AUC=0,70, 95%CI=0,59-0,82), P=0,042).
Zaključak: Prikazali smo dijagnostičku vrijednost određivanja N-glikozilacijskog profila u mokraći koji pokazuje veliki potencijal za biljega upale prostate. Dodatna istraživanja su potrebna kako bi se otkrio tijek razvoja upale prostate.

Prijevod: Petra Pozaić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Kocak FE, Ozturk B, Isiklar O, Genc O, Unlu A, Altunas I. A comparison between two different automated total 25-hydroxyvitamin D immunoassay methods using liguid chromatography-tandem mass spectrometry. Biochem Med 2015(3);430-37. (originalan članak)

Uvod: Ukupni 25-hidroksi vitamin D [25(OH)D] je najpouzdaniji indikator statusa vitamina D. U ovom istraživanju uspoređivali smo dvije imunokemijske metode, Abbott Architect 25-OH Vitamin D test i Roche Cobas Vitamin D total test, sa tekućinskom kromatografijom povezanom s tandemskom masenom spektrometrijom (LC-MS/MS).
Materijali i metode: Sto uzoraka venske krvi nasumično su izdvojene prilikom rutinskog određivanja koncentracije vitamina D. Po dva serumska alikvota su analizirana pomoću Abbott Architect i2000 i Roche Cobas 6000 modul e601 u našem laboratoriju unutar istog dana. Ostali alikvoti analizirani su pomoću LC-MS/MS u različitim laboratorijima. Za usporedbu metoda korištene su Passing-Bablok regresijska analiza i Bland-Altmanov dijagram. Slaganje između metoda određeno je pomoću kappa (κ) koeficijenta.
Rezultati: Passing-Bablok analiza je pokazala prihvatljivo slaganje testa tvrtke Roche s LC-MS/MS (odsječak: -5,23 nmol/L, 95%CI: -8,73 do 0,19; nagib: 0,97, 95%CI: 0,77 do 1,15). Test tvrtke Abbott pokazuje proporcionalnu (nagib: 0,77, 95%CI: 0,67 do 0,85) i konstantnu razliku (odsječak: 17,08 nmol/L; 95%CI: 12,98 do 21,39). Na Bland-Altmanovim dijagramima uočena su srednja odstupanja od 15,1% za Abbott i -14,1% za Roche. Pronađeno je visoki stupanj slaganja u određivanju koncentracije vitamina D između imunokemijskih testova i LC-MS/MS koristeći kappa analizu (κ koeficijent: 0,83 za Abbott, κ: 0,93 za Roche).
Zaključak: Obje imunokemijske metode su se pokazale prihvatljivima, no Roche Cobas je pokazao bolje analitičke karakteristike u odnosu na Abbott Architect u ispitivanim uzorcima.

Prijevod: Tihana Pavošević, Poliklinika Sunce Osijek, Osijek

Vidali M, Verzotti E, Cabraz N, Santi F, Puma A, Bellomo G, Lupi A, Lippi G, Avanzi GC. "Real life use" of troponin in the emergency department: a survey of over 3000 cases. Biochem Med 2015;25(3):421–9. (originalni članak)

Uvod: Cilj ovog istraživanja bio je prepoznati kliničke varijable koje bi mogle biti neovisno povezane s pozitivnim rezultatom pretrage srčanog troponina I (cTnI) na velikom broju ispitanika primljenih u jedinici hitnog prijema (JHP).
Materijali i metode: U istraživanje je uključeno 3166 ispitanika kojima je troponin I određen najmanje 2 puta u razmaku od 6 sati u JHP. Podaci bolesnika su statistički obrađeni kako bi se identificirale kliničke varijable povezane s povišenim vrijednostima troponina I.
Rezultati: Iako su bolesnici s dijagnozom akutnog koronarnog sindroma imali značajno više vrijednosti troponina I u usporedbi s ostalim grupama bolesnika, pozitivni rezultat troponina I (>40 ng/L) primijećen je i kod bolesnika s drugim kliničkim stanjima. Multivarijatnom analizom je pokazano da su dob, povećan broj otkucaja srca i promjene u elektrokardiogramu (EKG) neovisno povezani sa pozitivnim rezultatom troponina I prilikom prijema. U cjelokupnoj ispitivanoj populaciji troponin I je pokazao visoku osjetljivost i negativnu prediktivnu vrijednost, te nisku specifičnost i ograničenu pozitivnu prediktivnu vrijednost.
Zaključak: Pozitivni rezultati troponina I trebali bi se kombinirati s anamnezom i kliničkom slikom te pažljivo interpretirati u JHP, pogotovo kod bolesnika sa čimbenicima koji se povezuju sa višim vrijednostima troponina, kao što su starija životna dob, povećan broj otkucaja srca i promjene u EKG-u.

Prijevod: Lara Milevoj Kopčinović, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Huysal K, Budak YU. Application of sigma metrics for the assessment of quality assurance using the MQ-2000 PT HbA1c analyzer. Biochem Med 2015;25(3):416-20. (orginalni članak)

Uvod: Koncentracije glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) izmjerene u medicinsko-biokemijskim laboratorijima pokazuju značajnu razliku u rezultatima među laboratorijima. a Laboratorijske procjene kvalitete postupaka trebale bi se temeljiti na kvantitativnim podacima. Model sigma metrike predstavlja objektivnu metodu za procjenu trenutnih HbA1c analiza i koristan je za planiranje upravljanja kvalitetom. Cilj našeg istraživanja bio je procijeniti analitičke karakteristike analizatora MQ-2000 PT HbA1c na sigma ljestvici u našim radnim uvjetima.
Materijali i metode: Koeficijent varijacije (CV) izračunat je iz srednje vrijednosti i standardne devijacije podataka unutrašnje kontrole kvalitete (QC) (N = 168 dana) (Shanghai Huachen Biological Reagent Co. Ltd, Kina), a rezultati vanjske kontrole kvalitete (KBUDEK, Istanbul, Turska) iz razdoblja od svibnja do rujna 2013. godine su korišteni za procjenu odstupanja (engl. bias). Dobiveni podaci i ukupna dozvoljena pogreška (TEA = 10%) prema Pravilniku za unapređenje kliničkog laboratorija iz 1988. godine (engl. Clinical Laboratory Improvement Amendments of 1988., CLIA'88) korišteni su za izračun sigma vrijednosti.
Rezultati: Izračunati CV za dvije razine, normalnu (QC1=36,6±2,38 mmol/mol) i patološku (QC2=84,7±2,68 mmol/mol), iznosili su 6,5% i 3,1%. Prosječno odstupanje između vanjske QC i MQ-2000 PT za vrijeme istraživanja bilo je 4,3%. Izračunata srednja sigma vrijednost iznosila je 1,19.
Zaključak: MQ-2000 PT HbA1c novi je analizator na tržištu; postoji potreba za poboljšanjem te je metodu potrebno kontrolirati s većom pozornošću radi osiguranja kvalitete.

Prijevod: Matea Zorić, KB Merkur, Zagreb

Salinas M, López-Garrigós M, Flores E, Uris J, Leiva-Salinas C. Larger differences in utilization of rarely requested tests in primary care in Spain. Biochem Med 2015;25(3):410-15. (originalni članak)

Uvod: Ovo istraživanje je provedeno kako bih se usporedila i ispitala međuodjelna varijabilnost u zahtjevima za rijetko tražene laboratorijske testove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u odnosu na druge najtraženije testove.
Materijali i metode: Korišteni su statistički podaci 73 španjolska laboratorija iz 2012. godine. Prikupljen je broj zahtjeva za testove određivanja antinuklearnih protutijela, antistreptolizina O, kreatinina, protutijela na ciklički citrulirani peptid, IgA protutijela na deaminirani peptid gliadin, glukoze, elektroforeze proteina, reumatoidnog faktora, transglutaminazna IgA protutijela, analize urina i mokraćne kiseline. Izračunat je broj zahtjeva po 1000 stanovnika. Kako bih se ispitala varijabilnost izračunat je koeficijent kvartilne disperzije.
Rezultati: Najmanja varijacija je utvrđena za kreatinin, glukozu, mokraćnu kiselinu i analizu urina; testova s najviše zahtjeva. Testovi s najmanjim brojem zahtjeva imaju najveću varijabilnost.
Zaključak: Korištenjem jednostavnog pristupa, ovo istraživanje je pokazalo da je u populaciji od dvadeset milijuna stanovnika varijabilnost u zahtjevima za laboratorijske testove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti obrnuto proporcionalna broju zahtjeva.

Prijevod: Jasenka Trifunović, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Varaždinske Toplice

Milutinovic D, Andrijevic I, Licina M, Andrijevic L. Confidence level in venipuncture and knowledge on causes of in vitro hemolysis among healthcare professionals. Biochemia Medica 2015;25(3):401–9. (originalni članak)

Uvod: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti razinu samopouzdanja zdravstvenih radnika pri uzorkovanju venske krvi i njihovo znanje o mogućim uzrocima hemolize in vitro.
Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 94 zdravstvena djelatnika (medicinske sestre i laboratorijski tehničari). Sastavljen od četiri dijela, upitnik je sadržavao opće podatke o sudionicima istraživanja, znanja o mogućim uzrocima hemolize in vitro zbog vrste materijala koji se koristi, tehnici uzorkovanja venske krvi i rukovanja uzorkom, kao i procjenu zdravstvenih radnika o razini povjerenja u vlastite sposobnosti obavljanja prvog i posljednjeg uzorkovanja venske krvi.
Rezultati: Prosječna ocjena na testu znanja bila je veća u medicinskih sestara nego u laboratorijskih tehničara (8,11±1,7 i 7,4±1,5). Razlika u prosječnim ocjenama bila je statistički značajna (P=0,035), te Cohenov d (jedinice standardne devijacije) u iznosu 0,4 ukazuje na to da postoji umjerena razlika na testu znanja među zdravstvenim radnicima. Samo 11/94 zdravstvenih radnika prepoznalo je prikupljanje uzoraka krvi iz kanile i epruvete s vakuumom kao metode koje najviše pridonose nastanku hemolize in vitro, dok je većina čimbenika rizika koji utječu na pojavu hemolize in vitro prilikom uzorkovanja venske krvi prepoznata. Nije bilo statistički značajne razlike u prosječnom rezultatu testa znanja u odnosu na razinu samopouzdanja pri uzorkovanju venske krvi (P=0,551).
Zaključak: Razina samopouzdanja pri posljednjem uzorkovanju venske krvimeđu oba profila zdravstvenih radnika bila je vrlo visoka, no pokazali su nedovoljno znanje o mogućim čimbenicima koji utječu na hemolizu zbog materijala koji se koriste u uzorkovanju venske krvi u usporedbi sa znanjem o čimbenicima zbog tehnike uzorkovanja venske krvi i rukovanja uzorkom.

Prijevod: Jelena Starčić, KB Merkur, Zagreb

Dorotic A, Antoncic D, Radisic Biljak V, Nedic D, Beletic A. Hemolysis from a nurses' standpoint – survey from four Croatian hospitals. Biochemia Medica 2015;25(3):393-400. (originalni članak)

Uvod: Hemoliza se može dogoditi prilikom uzorkovanja, tijekom rukovanja ili transporta uzorka. Hemoliza se češće javlja kada nelaboratorijsko osoblje provodi uzorkovanje. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati znanje medicinskih sestara o uzrocima hemolize i njezinom posljedičnom utjecaju na rezultate laboratorijskih pretraga. Osim toga, ispitana je i razlika u znanju s obzirom na radno iskustvo, stupanj obrazovanja i prethodnu edukaciju o hemolizi.
Materijali i metode: Provedena je anonimna anketa u četiri hrvatske bolnice koja je sadržavala 11 pitanja vezanih uz demografske podatke, uzroke hemolize, njezinom utjecaju na biokemijske parametre i stavu medicinskih sestara prema dodatnoj edukaciji o predanalitici. Za usporedbu odgovora korišten je Hi-kvadrat test i Fisherov egzaktni test.
Rezultati: Ukupno su prikupljene 562 ankete. Većina medicinskih sestara izjavilo je da su upoznate s pojmom hemolize (99,6%). Bilo je 77% točnih odgovora na pitanja koja se tiču uzroka hemolize, ali samo 50% na pitanja o utjecaju na biokemijske testove. Na pitanja o uzrocima medicinske sestre s više iskustva imale su značajno niži postotak točnih odgovora (P=0,029), a viši postotak imale one s višim stupnjem obrazovanja (P=0,027) dok prethodna edukacija o hemolizi nije imala značajan utjecaj. Također, medicinske sestre s dužim radnim iskustvom imale su viši postotak točnih odgovora na pitanja o utjecaju hemolize (P=0,039). Više od 70% sestara izjasnilo se da bi dodatna edukacija o predanalitičkim čimbenicima bila korisna.
Zaključak: Hrvatske medicinske sestre upoznate su s definicijom hemolize, ali prisutan je očigledan manjak znanja o uzrocima i utjecaju hemolize na rezultate laboratorijskih pretraga. Također, medicinske sestre žele poboljšati svoje znanje iz područja predanalitičke faze.

Prijevod: Petra Pozaić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Dukic K, Zoric M, Pozaic P, Starcic J, Culjak M, Saracevic A, Miler M. How compliant are thnicians with universal safety measures in medical labaratories in Croatia? – A pilot study. Biochem Med 2015; 25(3):386-91. (originalni članak)

Uvod: Cilj ovog istraživanja bilo je ispitati korištenje osobne zaštitne opreme (PPE) i poštivanje pravila ponašanja (definirana institucionalnim, vladinim i profesionalnim smjernicama) među laboratorijskim tehničarima u hrvatskim medicinskim laboratorijima. Također smo usporedili stupanj poštivanja pravila između ispitanika s obzirom na dob, vlasništvo laboratorija (tip laboratorija) i akreditacijski status.
Materijali i metode: Među hrvatskim laboratorijskim tehničarima (N=217) je provedena je anonimna i dobrovoljna anketa koja se sastojala od 15 pitanja. Pitanja su bila podijeljena u dvije skupine: demografske karakteristike i korištenje PPE-a. Pitanja iz drugog dijela ocjenjivana su pomoću Likertove skale (1-4) te je izračunata ukupna ocjena za svakog ispitanika i izražena kao medijan i raspon (min – max). Razlike između ukupnih ocjena ispitane su između svake skupine ispitanika.
Rezultati: Većina ispitanika uvijek nosi zaštitnu odjeću na poslu, 38,7% uvijek nosi zaštitne rukavice u dnevnoj rutini, više od 30,0% konzumira hranu i gotovo polovina pije napitke na radnom mjestu. Značajno manja ukupna ocjena je nađena kod ispitanika koji rade u javnim u usporedbi s tehničarima koji rade u privatnim laboratorijima (36 (16-40) naspram 40 (31-40), P<0,001). Ne postoji značajna razlika u ukupnoj ocjeni između ispitanika različitih dobnih skupina (P=0,456) ni akreditacijskog statusa laboratorija (P=0,081).
Zaključak: Značajan postotak laboratorijskih tehničara u hrvatskom medicinskim laboratorijima ne zadovoljava mjere sigurnosti. Međutim, oni koji rade u privatnim laboratorijima više se pridržavaju pravilima ponašanja.

Prijevod: Tihana Pavošević, Poliklinika Sunce Osijek, Osijek

Gunnur Dikmen Z, Pinar A, Akbiyik F. Specimen rejection in laboratory medicine: necessary for patient safety? Biochem Med 2015;25(3):377–85. (originalni članak)

Uvod: Hitni laboratorij Sveučilišne bolnice Hacettepe zaprima uzorke iz hitne službe (HO), bolničkih odjela (BO) te jedinica intenzivne skrbi (JIS). Uzorci se prihvaćaju sukladno propisanim kriterijima za (ne)prihvaćanje uzoraka u laboratoriju. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati udio neprihvaćenih uzoraka obzirom na vrstu predanalitičke pogreške i odjela s kojeg su primljeni.
Materijali i metode: Uzorci primljeni u hitni laboratorij praćeni su u periodu od 12 mjeseci, od siječnja do prosinca 2013. godine. U tom je razdoblju laboratorij primio 453171 uzorak, od čega 27067 nije prihvaćeno.
Rezultati: Udio neprihvaćenih uzoraka bio je 2,5% za biokemijske pretrage, 3,2% za kompletnu krvnu sliku (KKS), 9,8% za pretrage acidobazičnog statusa, 9,2% za pretrage mokraće, 13,3% za koagulacijske pretrage, 12,8% za pretrage terapijskog praćenja lijekova, 3,5% za srčane biljege i 12% za hormone. Najučestaliji razlozi neprihvatljivosti uzoraka za biokemijske pretrage bili su: prisutnost fibrinskih ugrušaka (28%) i nedostatan volumen uzorka (9%). Glavni uzroci neprihvatljivosti uzorka za koagulacijske pretrage, pretrage acidobazičnog statusa i KKS bili su: zgrušan uzorak (35%) i neprimjeren volumen uzorka (13%). Primijećen je veći udio neprihvaćenih uzoraka primljenih iz HO (40%) u usporedbi sa zaprimljenim uzorcima iz JIS (30%) i BO (28%). Najveći udio neprihvaćenih uzoraka zabilježen je u neurološkoj JIS (14%) u usporedbi sa ostalim jedinicama intenzivne skrbi, te na odjelima interne medicine (10%) u usporedbi sa ostalim bolničkim odjelima.
Zaključak: Ukupni udio neprihvaćenih uzoraka u hitnom laboratoriju iznosio je 6%. Dokumentiranjem neprihvaćanja uzoraka i periodičkim osposobljavanjem zdravstvenih djelatnika očekujemo da će se taj udio smanjiti na vrijednosti ispod 2%, što će poboljšati upravljanje kvalitetom u hitnom laboratoriju i promicati sigurnost bolesnika.

Prijevod: Lara Milevoj Kopčinović, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Giménez-Marín A, Rivas-Ruiz F, García-Raja AM, Venta-Obaya R, Fusté-Ventosa M, Caballé-Martín I, Benítez-Estevez A, Quinteiro-García AI, Luis Bedini J, León-Justel A, Torra-Puig M. Assessment of patient safety culture in clinical laboratories in the Spanish National Health System. Biochem Med 2015;25(3):363-76. (orginalni članak)

Uvod: Sve je veća svijest o važnosti promjene organizacijske kulture radi podizanja sigurnosnih standarda. Ovaj rad prikazuje rezultate prikupljene prilikom procjene kulture sigurnosti bolesnika na uzorku kliničkih laboratorija u javnim bolnicama španjolskog nacionalnog zdravstvenog sustava.
Materijali i metode: Opisno presječno istraživanje je provedeno među zdravstvenim radnicima zaposlenim u kliničkim laboratorijima u 27 javnih bolnica tijekom 2012. godine. Ispitanike su odabrali voditelji službe svakog od uključenih centara. Provedena je slojevita analiza za procjenu prosječnog rezultata, standardiziranog na bazu 100, za šest faktora istraživanja, zajedno s cjelokupnom ocjenom zadovoljstva bolesnika.
Rezultati: Zaprimljeno je 740 ispunjenih upitnika (88% od 840 ispitivanih). Najviši standardizirani rezultati dobiveni su u području 1 (individualni, društveni i kulturalni) sa srednjom vrijednošću 77 (95%CI: 76-78), a najniži u području 3 (oprema i sredstva) sa srednjom vrijednošću 58 (95%CI: 57-59). U svim područjima, voditelji službe su imali bolju percepciju sigurnosti od ostalog osoblja.
Zaključak: Predstavljamo prvo multicentrično istraživanje za procjenu kulture kliničke sigurnosti u laboratorijima javnih bolnica u Španjolskoj. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje kulture koja pridaje velik značaj sigurnosti, vjerojatno zbog postojanja modela kontinuiranog poboljšanja kvalitete. Ipak, postoji puno prostora za napredak, što je jasno iz uočenih slabosti koje ukazuju na područja i strategije za poboljšanja.

Prijevod: Matea Zorić, KB Merkur, Zagreb

Tormey WP, O'Hagan C. Cerebrospinal fluid protein and glucose examinations and tuberculosis: Will laboratory safety regulations force a change of practice? Biochem Med 2015;25(3):359-62. (pregledni članak)

Mjerenje koncentracije proteina i glukoze u cerebrospinalnoj tekućini (CSF) uglavnom se provodi na analizatorima u kliničkim laboratorijima. Prema Direktivi 2000/54/EC Europskog parlamenta uzročnik tuberkuloze je biološki agens skupine 3, međutim u biokemijskim laboratorijima ne provode se nikakve dodatne mjere opreza prilikom analiziranja uzoraka bolesnika potencijalno oboljelih od tuberkuloze. Pitanje laboratorijske prakse i sigurnosti prilikom izrade biokemijskih analiza u uzorcima CSF, u slučajevima tuberkulozne infekcije, još nije riješeno zbog nejasnoća u provedbi aktualnih nacionalnih i međunarodnih propisa o zdravlju i sigurnosti. Dodatne mjere zaštite laboratorijskog osoblja tijekom analize tuberkuloznih CSF uzoraka trebale bi dovesti do promjena u dosadašnjem načinu rada i postati sastavni dio norme ISO 15189. Godišnji Mantuox kožni test ili test otpuštanja interferona γ za dijagnozu tuberkuloze trebali bi postati obavezni za laboratorijsko osoblje. Ovaj članak ukazuje na problem provođenja laboratorijske prakse i sigurnosti kod biokemijskih analiza uzoraka CSF, u slučajevima tuberkulozne infekcije, zbog nejasnoća u provedbi aktualnih nacionalnih i međunarodnih propisa o zdravlju i sigurnosti.

Prijevod: Jasenka Trifunović, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Varaždinske Toplice