Stepień E, Gruszczyński K, Kapusta P, Kowalik A, Wybrańska I. Plasma centrifugation does not influence thrombin-antithrombin and plasmin–antiplasmin levels but determines platelet microparticles count. Biochem Med 2015;25(2):222-9. (originalni članak)

Uvod: Centrifugiranje je ključni korak za pripremu plazme zbog uklanjanja ostatnih elemenata, osobito trombocita i trombocitnih mikročestica (PMP). Naša radna hipoteza bila je da centrifugiranje kao predanalitički korak može utjecati na neke koagulacijske parametre.

Materijali i metode: U istraživanje su uključeni zdravi mladi muškarci (N=17). Za centrifugiranje su primijenjena dva protokola: (A) prvo centrifugiranje na 2500 x g 15 minuta i (B) na 2500 x g 20 minuta na sobnoj temperaturi s laganim usporavanjem. U protokolu (A), drugo centrifugiranje odvijalo se na 2500 x g 15 min, dok je u protokolu (B) drugo centrifugiranje uključivalo 10-minutno vrćenje na 13000 x g. Koncentracije trombin-antitrombin (TAT) i plazmin-antiplazmin (PAP) kompleksa određene su enzimskim imunosorbentnim testovima. PMP su obilježeni CD41 protutijelom i aneksinom V te analizirani protočnom citometrijom. Prokoagulantna aktivnost je izmjerena pomoću kalibriranog automatiziranog trombograma (engl. Calibrated Automated Thrombogram, CAT) iz nagiba krivulje formiranja trombina (tzv. CAT velocity).

Rezultati: Medijani TAT i PAP koncentracija nisu se razlikovali između dva protokola centrifugiranja. Visoka brzina centrifugiranja smanjila je medijan (interkvartilni raspon) broja PMP u plazmi sa 1291 (841-1975) na 573 (391-1010) PMP/µL (P=0,001), a CAT s 2,01 (1,31-2,88) na 0,97 (0,82-1,73) nM/min (P=0,049). Spearmanova korelacijska analiza pokazala je korelaciju između TAT i PMP u protokolu A (rho=0,52, P<0,050), i između PMP i CAT za protokol A (rho=0,74, P<0,050) i protokol B (rho=0,78, P<0,050).

Zaključak: Protokoli centrifugiranja ne utječu na biljege nastanka plazminogena (PAP) i trombina (TAT), ali utječu na broj PMP i prokoagulantnu aktivnost.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Radovanović PB, Kocijančić M. How well are pregnant women in Croatia informed about the oral glucose tolerance test? Biochem Med 2015;25(2):230-6 (originalni članak)

Uvod: Predanalitičke pogreške i dalje su najčešći uzrok laboratorijskih grešaka. Pravilna priprema bolesnika i njihova informiranost s određenim postupkom utječe na točnost i pouzdanost metode. Naša je hipoteza da većina trudnica nije dovoljno dobro upoznate s pravilnom pripremom za oralni test opterećenja glukozom (OGTT). Ciljevi ovog istraživanja bili su istražiti: (i) koliko su dobro trudnice informirane o OGTT; (ii) koji je trudnicama najčešći izvor informacija o OGTT; i (iii) razlikuje li se razina znanja trudnica o OGTT ovisno o izvoru informacija.

Materijali i metode: Provedena je anonimna anketa u 23 hrvatska zdravstvena centra primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. Anketa je sadržavala 9 pitanja o demografskim podacima ispitanica i informiranosti o OGTT postupku. Sve su ispitanice (N=343) ispunile anketu prije prvog uzorkovanja krvi.

Rezultati: 42% ispitanica ima visoku, a 38% zadovoljavajuću razinu znanja o OGTT postupku. Većina ispitanica bila je informirana o postupku od strane ginekologa (56%). Razina znanja se razlikovala među ispitanicama sa različitim izvorima informacija (P=0,030). Daljnja je analiza pokazala kako je razina znanja trudnica koje su informirali ginekolozi bila niža u usporedbi s trudnicama koje su bile informirane od strane laboratorijskog osoblja.

Zaključak: Općenito, trudnice su upoznate sa OGTT postupkom. Glavni izvor informacija su ginekolozi, ali razina znanja je viša kod trudnica koje su s postupkom bile upoznate od strane laboratorijskog osoblja.

Pripremila: Ana Mlinarić, KBC Zagreb, Zagreb

Salinas M, López-Garrigós M, Flores E, Leiva-Salinas M, Ahumada M, Leiva-Salinas C. Education and communication is the key for the successful management of vitamin D test requesting. Biochem Med 2015;25(2):237-41. (originalni članak)

Uvod: Laboratorijsko osoblje može odigrati ključnu ulogu u pre-predanalitičkoj i post-postanalitičkoj fazi. Određivanje serumske koncentracije cirkulirajućeg 25-hidroksi vitamina D (25(OH)D) je preporučeno za procjenu statusa vitamina D u pacijenata s rizikom nedostatka vitamina D, dok je određivanje 1,25-hidroksi vitamina D (1,25(OH)2D) preporučeno samo za praćenje nekoliko određenih stanja (kronična bubrežna bolest, nasljedni poremećaji gubitka fosfata i drugih) jasno definiranih trenutnim kliničkim smjernicama Endokrinološkog društva.

Hipoteza našeg istraživanja je bila da se kroz edukaciju i komunikaciju putem komentara u laboratorijskom informacijskom sustavu (LIS) može poboljšati prikladnost zahtjeva za određivanje vitamina D.

Materijali i metode: Retrospektivno opažajno presječno istraživanje je provedeno od siječnja 2005. do prosinca 2014. godine. Svaki zahtjev za 1,25(OH)2D je pregledan od strane člana laboratorijskog osoblja. Počevši u studenom 2011. godine, svaki neprikladni zahtjev za 1,25(OH)2D je zabilježen u LIS-u i umjesto njega je određivan 25(OH)D. Prebrojali smo sve zahtjeve za 1,25(OH)2D uključujući i neprikladne zahtjeve koji su tada označeni komentarom.

Rezultati: Broj zahtjeva za određivanje 25(OH)D se povećavao tijekom godina. Međutim, broj zahtjeva za određivanje 1,25(OH)2D se povećavao do 2012. godine,nakon čega se počeo smanjivati.

Zaključak: Edukacija i komunikacija putem komentara u LIS-u je ispravila neprikladne zahtjeve za 1,25(OH)2D i unaprijedila upotrebu 25(OH)D za ispitivanje nedostatka vitamina D.

Prijevod: Dara Nedić, Medicinsko-biokemijski laboratorij Ivana Delić i Ivana Bilić, Split

Joksic J, Sopic M, Spasojevic-Kalimanovska V, Kalimanovska-Ostric D, Andjelkovic K, Jelic-Ivanovic Z. Circulating resistin protein and mRNA concentrations and clinical severity of coronary artery disease. Biochem Med 2015;25(2):242-51. (originalni članak)

Uvod: Prijašnja su istraživanja pokazala snažnu povezanost između koncentracije cirkulirajućeg plazmatskog rezistina i bolesti koronarnih arterija (CAD). Cilj ovog istraživanja je bio ispitati razlike u ekspresiji rezistinske mRNA u mononuklearnim stanicama periferne krvi i plazmatske koncentracije rezistina između pacijenata s CAD različitog stupnja.

Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 33 zdrava ispitanika koji su služili kao kontrolna skupina i 77 bolesnika kojima je učinjena koronarna angiografija. Bolesnici su podijeljeni u 2 skupine: CAD negativna skupina (30 ispitanika) i CAD pozitivna skupina (47 ispitanika, od toga 18 ispitanika sa stabilnom anginom pektoris i 29 sa akutnim koronarnim sindromom (ACS)). Cirkulirajući rezistin određivan je ELISA testom, a ekspresija rezistinske mRNA u mononuklearnim stanicama periferne krvi određena je metodom PCR u realnom vremenu.

Rezultati: Koncentraciji rezistina bila je značajno viša kod bolesnika s ACS u odnosu na kontrolnu skupinu (P=0,001) i CAD negativnu skupinu ispitanika (P=0,018). Ekspresija rezistinske mRNA nije se razlikovala između skupina, unatoč pozitivnoj korelaciji sa plazmatskom koncentracijom rezistina (ρ=0,305; P=0,008). U skupini pacijenata, plazmatska koncentracija rezistina i ekspresija rezistinske mRNA pokazala su negativnu korelaciju s koncentracijom HDL-kolesterola (ρ =-0,404; P<0,001 i ρ =-0,257; P=0,032). Tercila s najvišom koncentracijom plazmatskog rezistina imala je najnižu koncentraciju HDL-kolesterola (P=0,006). Pronađena je pozitivna korelacija između koncentracije plazmatskog rezistina i serumske koncentracije kreatinina (ρ =0,353; P=0,002).

Zaključak: Pronađene su značajno više koncentracije rezistina kod pacijenata s ACS u usporedbi sa kontrolnom skupinom i CAD negativnim pacijentima. Unatoč tome što nije bilo razlike u ekspresiji rezistinske mRNA u mononuklearnim stanicama periferne krvi kod različitih stupnjeva bolesti, vidljiva je pozitivna veza između ekspresije rezistinske mRNA i koncentracije plazmatskog rezistina. Plazmatski rezistin i ekspresija rezistinske mRNA pokazali su negativnu korelaciju s plazmatskom koncentracijom HDL-kolesterola, a plazmatski rezistin je pozitivno korelirao sa serumskom koncentracijom kreatinina.

Prijevod: Jelena Omazić, KBC Osijek, Osijek

Lebherz-Eichinger D, Schwarzer R, Motal MC, Klaus DA, Mangold A, Ankersmit HJ, Berlakovich GA, Krenn CG, Roth GA. Liver transplantation reverses hypergammaglobulinemia in patients with chronic hepatic failure. Biochem Med 2015;25(2):252–61. (originalni članak)

Uvod: Malo je dostupnih podataka o učinku terapijskih postupaka na koncentraciju protutijela u pacijenata sa zatajenjem jetre. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti koncentracije serumskih imunoglobulina u pacijenata s kroničnim, akutnim, akutno-kroničnim zatajenjem jetre te procijeniti utjecaj liječenja sustavom za nadomještanje funkcije jetre (engl. Molecular adsorbent recirculating system (MARS)) ili transplantacije jetre na koncentraciju protutijela.

Materijali i metode: Pratili smo deset bolesnika s akutnim zatajenjem jetre, dvanaest sa akutno-kroničnim zatajenjem jetre i 18 s kroničnim zatajenjem jetre. Osam bolesnika s akutnim zatajenjem jetre i sedam s akutno-kroničnim zatajenjem jetre prošlo je MARS terapiju, dok je ostatak podvrgnut transplantaciji jetre. 13 zdravih dobrovoljaca predstavljalo je kontrolnu grupu. Serumske koncentracije protutijela izmjerene su koristeći ELISA tehniku.

Rezultati: Koncentracije serumskog IgA, IgG i IgM su značajno više u bolesnika s kroničnim zatajenjem jetre u odnosu na pacijente sa akutnim zatajenjem jetre ili kontrolu skupinu ( <0,02; P<0,01 i P<0,01). IgM i IgG koncentracije također su značajno više u bolesnika s kroničnim zatajenjem jetre u odnosu na bolesnike s akutno-kroničnim zatajenjem jetre (IgM: 3,7 prema 1 g/L, P<0,001; IgG: 8,7 prema 3,1 g/L, P=0,004). Odmah nakon transplantacije jetre otkriveno je značajno smanjenje koncentracija IgA (6,9 prema 3,1 g/L, P=0,004), IgG (8,7 prema 5,1 g/L, P=0,02) i IgM (3,7 prema 1,8 g/L, P=0,001) u bolesnika s kroničnim zatajenjem jetre. Njihova je koncentracija dodatno padala u danima nakon transplantacije do vrijednosti usporedivih sa zdravim pojedincima. MARS tretman nije pokazao vidljiv učinak na koncentraciju imunoglobulina u bolesnika s akutnim ili akutno-kroničnim zatajenjem jetre.

Zaključak: Transplantacija jetre smanjuje koncentraciju gamaglobulina u bolesnika s kroničnim zatajenjem jetre unutar jednog dana što bi se moglo objasniti rekonstruiranim jetrenim klirensom protutijela, dok MARS tretman nema neposredan učinak na koncentraciju imunoglobulina.

Prijevod: Marija Kocijančić, Dom zdravlja Rijeka, Rijeka

Petrovic S, Bogavac-Stanojevic N, Lakic D, Peco-Antic A, Vulicevic I, Ivanisevic I, Kotur-Stevuljevic J, Jelic-Ivanovic Z. Cost-effectiveness analysis of acute kidney injury biomarkers in pediatric cardiac surgery. Biochem Med 2015;25(2):262-71. (originalni članak)

Uvod: Akutno zatajenje bubrega (AKI) značajan je problem kod djece s urođenim bolestima srca (CHD) koja su podvrgnuta kardiokirurškom zahvatu. Ekonomski učinak dijagnostičkog pristupa AKI temeljenog na biljezima u pedijatrijskoj populaciji koja je podvrgnuta CHD operaciji je nepoznat. Cilj ovog rada bio je analizirati isplativost korištenja serumskog cistatina C (sCysC), lipokalina udruženog s neutrofilnom gelatinazom u mokraći (uNGAL) i jetrenog transportnog proteina masnih kiselina u mokraći (uL-FABP) za dijagnozu AKI kod djece nakon operacije srca u usporedbi s trenutnom dijagnostičkom metodom (praćenje koncentracije serumskog kreatinina – sCr).

Materijali i metode: Razvili smo analitički model za procjenu isplativosti dijagnostičkih pristupa temeljenih na različitim biljezima u usporedbi s trenutnim dijagnostičkim pristupom. Napravljen je Markovljev model za usporedbu troškova uslijed korištenja sCysC, uNGAL, uL-FABP s troškovima praćenja koncentracije sCr za dijagnozu AKI. Mjera korisnosti uključena u analizu bila je godina kvalitetnog života (engl. quality-adjusted life years, QALY). Rezultati analize predstavljeni su kao pojedinačni omjer isplativosti (ICER).

Rezultati: Analizirani dijagnostički pristupi temeljeni na biljezima za AKI pokazali su se kao isplativiji u odnosu na trenutnu dijagnostičku metodu. Međutim, pristupi s uNGAL i sCysC imali su više troškove i manju učinkovitost u odnosu na uL-FABP. uL-FABP je dodao 1,43 QALY u usporedbi s trenutnom dijagnostičkom metodom s dodatnim troškom od $8521,87 po pacijentu. Prema tome, ICER za uL-FABP u usporedbi sa sCr iznosi $5959,35/QALY.

Zaključci: Naši rezultati pokazuju da upotreba uL-FABP predstavlja isplativ pristup za ranu dijagnozu AKI kod djece nakon operacije srca.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Oliveira GM, Lippi G, Salvagno GL, Brocco G, Guidi GC. In vitro diagnostic company recalls and medical laboratory practices: an Italian case. Biochem Med 2015;25(2):273-8. (prikaz slučaja)

Uvod: Povlačenja proizvoda za in vitro humanu dijagnostiku (IVD) česta su praksa s ciljem smanjenja štetnog rizika ili eliminacije postojeće greške u sustavu. U ovom prikazu slučaja kritički je analizirano nedavno povlačenje IVD proizvoda i prikazan praktični obrazac postupaka koje je potrebno poduzeti u slučajevima povlačenja IVD proizvoda od strane proizvođača prema standardu ISO 15189:2012 Međunarodne organizacije za standardizaciju.

Prikaz slučaja: U 2014. godini, tvrtka Abbott Laboratories® (Green Oaks, IL) objavila je hitnu obavijest o povlačenju proizvoda (Architect Intact parathyroid hormone (PTH) Assay List Number 8K25) s naglaskom na potrebu trenutnog djelovanja. IVD proizvođač naveo je slijedeće razloge povlačenja proizvoda: i) Abbott potvrđuje da pomak u izvedbi Architect Intact PTH testa potencijalno može uzrokovati lažno povišene rezultate na uzorcima pacijenata; ii) rezultati koji proizlaze iz povučenih lotova mogu imati pozitivni pomak u odnosu na rezultate dobivene korištenjem prethodnih lotova reagensa i/ili kalibratora. Ovaj problem može utjecati i na preporučene referentne intervale dobivene Architect Intact PTH testom; iii) veličina pomaka varira od 13 do 45%; iv) Abbott Architect Intact PTH kontrole ne detektiraju pomak; i v) zahvaćeni su svi reagensi, kalibratori i kontrolni uzorci u optjecaju. Ovo povlačenje proizvoda moglo je rezultirati sa ~40 000 pogrešnih laboratorijskih nalaza prema podacima 18 talijanskih laboratorija (regija Lombardija).

Zaključak: Povlačenje proizvoda od strane IVD proizvođača ima ozbiljan utjecaj na sigurnost pacijenata i zahtjeva opsežnu istragu i odgovoran pristup radi minimaliziranja potencijalnog štetni učinak. Medicinski laboratoriji akreditirani prema ISO 15189 standardu imaju propisane postupke radi osiguranja sigurnosti pacijenta u slučajevima povlačenja IVD proizvoda.

Prijevod: Ana Mlinarić, KBC Zagreb, Zagreb

Repic Lampret B, Murko S, Debeljak M, Zerjav Tansek M, Fister P, Battelino T. A case report of short-chain acyl-CoA dehydrogenase deficiency (SCADD). Biochemia Medica 2015;25(2):279-84. (prikaz slučaja)

Uvod: Nedostatak kratkolančane acil-KoA dehidrogenaze (engl. short-chain Acyl-CoA dehydrogenase deficiency, SCADD) rijetki je nasljedni mitohondrijski poremećaj oksidacije masnih kiselina povezan s promjenama u ACADS genu (engl. Acyl-CoA dehydrogenase, C-2 to C-3 short chain). SCADD ima vrlo varijabilna biokemijska, genetska i klinička obilježja. Fenotipovi variraju od fatalne metaboličke dekompenzacije do asimptomatskih pojedinaca.

Ispitanik i metode: U romskog dječaka 3 dana nakon rođenja prisutna je hipoglikemija, hipotonija i zastoji disanja s kratkotrajnim općim napadajima. Naknadno su utvrđeni i znakovi zastoja u rastu i razvoju. U uzorku mokraće određene su organske kiseline pomoću plinske kromatografije-masene spektrometrije (GC/MS) te acilkarnitini u suhoj kapi krvi pomoću tekućinske kromatografije-tandemske masene spektrometrije (LC-MS/MS). Iz krvi je izolirana deoksiribonukleinska kiselina (DNK) i svi eksoni su umnoženi lančanom reakcijom polimeraze. Analizirane su sekvence svih eksona i bočnih introna ACADS gena.

Rezultati: Analizom organskih kiselina otkrivena je povećana koncentracija etilmalonske kiseline. Analizom acilkarnitina utvrđen je porast butirilkarnitina, C4-karnitina. Koncentracija C4-karnitina bila je 3,5 puta iznad gornje granice referentnog intervala (<0,68 µmol/L). Potvrdna analiza organskih kiselina i profil acilkarnitina provedena u drugom nezavisnom uzorku pokazala je isti obrazac povišenih koncentracija metabolita. Sekvencijskom analizom otkrivena je homozigotna delecija 3 baznih parova na poziciji 310-312 (c.310_312delGAG). Mutacija je prethodno opisana kao patogena u heterozigota, a prikazani bolesnik je homozigot.

Zaključak: Na temelju usklađene kliničke slike bolesnika, biokemijskih parametara i rezultata genetskog ispitivanja utvrđen je nedostatak kratkolančane acil-KoA dehidrogenaze.

Prijevod: Dara Nedić, Medicinsko-biokemijski laboratorij Ivana Delić i Ivana Bilić, Split

Vidranski V, Laskaj R, Sikiric D, Skerk V. Platelet satellitism in infectious disease? Biochem Med 2015;25(2):285-94. (prikaz slučaja)

Uvod: Satelitizam trombocita je fenomen nepoznate etiologije kod kojeg dolazi do agregacije trombocita oko polimorfonuklearnih neutrofila i drugih krvnih stanica što uzrokuje pseudotrombocitopeniju vidljivu mikroskopskim pregledom krvnog razmaza. Zabilježeno je stotinjak slučajeva satelitizma trombocita na svijetu.

Materijali i metode: U našem prikazu slučaja opisana je bolesnica stara 73 godine, s urinarnom infekcijom. Biokemijski parametri (CRP, glukoza, AST, ALT, ALP, GGT, bilirubin, natrij, kalij, kloridi, urea, kreatinin) i kompletna krvna slika su određeni standardiziranim metodama na automatskim analizatorima. Elektroforezom su određene serumske frakcije proteina, a analiza mokraće je učinjena standardiziranom metodom na automatskom analizatoru uz mikroskopski pregled mokraćnog sedimenta. Učinjene su i sedimentacija eritrocita, te krvna i urinska kultura.

Rezultati: Bolesnica je zaprimljena u bolnicu zbog karakterističnih nalaza za bakterijsku infekciju mokraćnog sustava. U krvnom je razmazu otkriven fenomen satelitizma trombocita, koji bio vidljiv i 3 tjedna nakon ozdravljenja. Satelitizam je bio vidljiv u krvnom razmazu krvi izvađene s EDTA, dok u razmazima krvi izvađene s drugim antikoagulansima (Na, Li- heparin) niti u razmazima kapilarne krvi nije uočen.

Zaključak: Pretpostavljamo kako je trombocitni satelitizam prouzročen određenim imunološkim mehanizmom preko proizvodnje protutijela koja su uzrokovala sljepljivanje trombocita na membrane neutrofila. Nažalost, nismo uspjeli odrediti uzrok ovog fenomena. Prema našim spoznajama, ovo je drugi slučaj trombocitnog satelitizma u Hrvatskoj.

Prijevod: Jelena Omazić, KBC Osijek, Osijek

Thiese MS, Arnold ZC, Walker SD. The misuse and abuse of statistics in biomedical research. Biochem Med 2015;25(1):5-11. (lekcije iz biostatistike)

Statistika je primarni alat za procjenu povezanosti te ocjenjivanje pitanja istraživanja. Nažalost, ovi alati se često koriste na krivi način, bilo nesvjesno zbog neznanja ili nedostatka planiranja, bilo namjerno u svrhu dobivanja specifičnog rezultata. Zlouporaba podataka uključuje neispravnu primjenu statističkih testova, nedostatak transparentnosti te objave donešenih odluka, nepotpuno ili neispravno korištenje multivarijatnog modela te isključivanje vrijednosti koje odskaču. Svaka od ovih akcija može pojedinačno potpuno obezvrijediti istraživanje, a često se u istraživanjima javlja više od jednog takvog prekršaja. Kako bi se ovakvi prekršaji spriječili ili ublažili, sve je više alata i smjernica za istraživače, uključujući razvoj plana te niz specifičnih istraživačkih lista provjere.

Prijevod: Patricija Banković Radovanović, OB Pula, Pula

Stojanovski J. Do Croatian open access journals support ethical research? Content analysis of instructions to authors. Biochem Med 2015;25(1):12-21. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Uvod: Cilj studije bio je istražiti koliko se Upute za autore u hrvatskim časopisima s otvorenim pristupom bave etičkim pitanjima. Razlikuju li se biomedicinski časopisi od časopisa iz ostalih područja? Naša hipoteza je da se biomedicinski časopisi pridržavaju mnogo viših etičkih principa prilikom objavljivanja znanstvenih radova.
Materijali i metode: U ovoj studiji pregledano je 197 Uputa za autore hrvatskih časopisa s otvorenim pristupom, s naglaskom na sljedeća pitanja: opći pojmovi, preporuke i smjernice, etičko odobrenje, financiranje istraživanja, sukob interesa, recenzija, višestruka izdanja, nedolično postupanje i povlačenje članaka, autorska prava, pravovremenost, autorstvo i dostupnost podataka. Nadalje, uspoređena je podskupina od 159 ne-biomedicinskih časopisa sa 38 biomedicinskih časopisa. Da bi se razlučile etičke teme u Uputama za autore korištena je analiza sadržaja uputa.
Rezultati: Skupine biomedicinskih i ne-biomedicinskih časopisa slične su po pitanju originalnosti (χ2 = 2.183, P = 0.140), peer review procesa (χ2 = 0.296, P = 0.586), priznavanja patenta (χ2 = 2.184, P = 0.141) i pravovremenosti objavljivanja (χ2 = 0.369, P = 0.544). Uočene su značajne razlike među kategorijama koje uključuju etička pitanja tipična za područje biomedicine, poput rada s pacijentima (χ2 = 47.111, P < 0.001) i eksperimentalnim životinjama (χ2 = 42.543, P < 0.001). Također, biomedicinski časopisi se oslanjanju na međunarodne smjernice koje formuliraju mjerodavne profesionalne organizacije, za razliku od ne-biomedicinskih časopisa (χ2 = 42.666, P < 0.001).
Zaključak: Niska zastupljenost ili odsutnost nekih ključnih etičkih pitanja u Uputama za autore zahtijeva više pažnje prema strukturi i sadržaju Uputa za autore u hrvatskim časopisima otvorenog pristupa.

Prijevod: Adrijana Dorotić, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević", Zagreb