Rako I, Mlinaric A, Dozelencic M, Fressl Juros G, Rogic D. Effect of different pre-analytical conditions on plasma lactate concentration. Biochem Med 2018;28(2):02070. (originalni članak)

Uvod: Određivanje koncentracije laktata u plazmi je često korišten i važan parametar pri donošenju odluka u zdravstvu. Za definiranje predanalitičkih algoritama, potrebno je istražiti utjecaj različitih aditiva u epruvetama za vađenje krvi, alikvoritanje, zamrzavanje i utjecaj hemolize na koncentraciju laktata u plazmi kao mogućnost smanjenja volumena potrebne krvi kod kritično bolesnih pacijenata (ICU), što je i cilj ove studije.
Materijali i metode: U ovom istraživanju je obrađeno 177 uzoraka te su izmjerene koncentracije laktata u plazmi i indeksa hemolize u alikvotiranom (AHP) i nealikvotiranom (HP) uzorku izvađenom na Li-heparin antikoagulans. Krv izvađena na Li-heparin, NaF/K3EDTA i NaF/KOX antikoagulans je centrifugirana 15 minuta i analizirana na automatskom analizatoru Cobas c501. Dobiveni podaci su analizirani Wilcoxonovim testom i Passing-Bablok regresijom. Klinička točnost je ispitana na 107 pacijenata (ICU) temeljem referentnog intervala i granicama kliničke odluke.
Rezultati: Koncentracije laktata u plazmi se ne razlikuju za krvi izvađene na NaF/K3EDTA i NaF/KOX antikoagulans (P=0,855). Ne postoji klinički značajna razlika u alikvotiranoj plazmi (AHP) iz krvi izvađene na NaF/K3EDTA (y= 0,13 (0,08 do 0,19) + 1,02 (0,99 do 1,08)x ) ako su uzorci alikvotirani unutar 30 minuta nakon što su izvađeni. Postoji značajna razlika koncentracije laktata u nealikvotiranoj plazmi (HP) (y= 0,07 (- 0,12 do 1,24) + 1,37 (1,22 do 1,56)x ) te je dobivena koncentracija laktata bila klinički netočna u 14% bolesnika. Transport uzoraka u hladnoj kupelji povećava indeks hemolize u krvi izvađenoj na NaF/K3EDTA (P< 0,001) ali nije pronađena razlika koncentracija laktata u usporedbi sa sobnom temperaturom (y= 0,03 (- 0,06 do 1,00) + 1,05 (0,99 do 1,11)x ).
Zaključak: Određivanje koncentracije laktata u nealikvotiranoj plazmi (HP) je neprihvatljivo zbog visoke proporcionalne pogreške i visokog rizika klinički netočnog rezultata u krvi izvađenoj na NaF/K3EDTA. Ako su predanalitički uvjeti ispunjeni, mogu se koristiti alikvotirani uzorci plazme krvi izvađene na NaF/K3EDTA i NaF/KOX antikoagulans. Iz alikvotirane plazme krvi izvađene na Li-heparin mogu se odrediti i drugi parametri i smanjiti volumen potrebne krvi za analizu. Pohranjivanjem krvi izvađene na NaF/K3EDTA antikoagulans ne postiže se dodatna stabilizacija analita.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Wang W, Zhong K, Yuan S, He F, Du Y, Hu Z, Wang Z. National survey on internal quality control for tumor markers in clinical laboratories in China. Biochem Med 2018;28(2):020702. (originalni članak)

Uvod: Ovo istraživanje pokrenuto je kako bi se steklo znanje o trenutačnoj situaciji provođenja unutarnje kontrole kvalitete (IQC) za tumorske biljege (TM) u Kini. Dodatno, prikupljene su najprikladnije smjernice provođenja kontrole kvalitete.
Materijali i metode: Ovo istraživanje bilo je aktualno istraživanje provedbe kontrole kvalitete. Podaci o IQC prikupljeni su putem online upitnika. Upitnik je poslan u 1821 kliničkih laboratorija koji su sudjelovali i u vanjskoj kontroli kvalitete (EQA) u 2016. godini. Kriteriji procjene preciznosti bili su minimalno, poželjno i optimalno dopušteni kriteriji temeljeni na biološkoj varijabilnosti i 1/3 ukupne dozvoljene pogreške (TE) i 1/4 TE.
Rezultati: Na online upitnik je odgovorilo 1628 laboratorija (89%). Koeficijenti varijacije (CVs) unutarnje kontrole kvalitete sudionika unutarnje kontrole kvalitete variraju od 1% (5. percentila) do 13% (95. percentila). Više od 82% (82-91%) laboratorija koji su sudjelovali je zadovoljilo kriterij od 1/3 TE, osim za CA 19-9. Vrijednosti trenutnih CV-ova su manje od kumulativnih vrijednosti CV-ova. 1240 laboratorija (76%) je prijavilo svoje principe i sisteme koje koriste u provođenju kontrole kvalitete. Elektrokemiluminiscencija je najčešće korištena metoda (45%) i ima najmanji CV.
Zaključak: Provođenje unutarnje kontrole kvalitete za tumorske biljege je potrebno poboljšati. Temeljem dobivenih rezultata, 1/3 TE je prihvatljiva i dostupna specifikacija za unutarnju kontrolu kvalitete tumorskih biljega za kliničke laboratorije u Kini.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Pavic T, Juszczak A, Pape Medvidovic E, Burrows C, Sekerija M, Bennett AJ et al. Maturity onset diabetes of the young due to HNF1A variants in Croatia. Biochem Med 2018;28(2):020703. (originalni članak)

Uvod: Dijabetes u mladih osoba zbog HNF1A mutacija (HNF1A-MODY) je najčešći oblik monogenetskog dijabetesa. Često se krivo dijagnosticira kao dijabetes tip 1 ili tip 2, no bitna je genetska analiza i otkrivanje jer se liječenje razlikuje od uobičajenih vrsta dijabetesa. HNF1A-MODY u Hrvatskoj nije istražen ranije zbog ograničenog pristupa genetskom testiranju. U ovom istraživanju opisana su obilježja mladih osoba kojima je dijagnosticiran dijabetes prije 45 godine života i koji imaju rijetke mutacije HNF1A alela i procijenjena je prevalencija HNF1A-MODY u Hrvatskoj.
Materijali i metode: U ispitivanje je uključeno 477 bolesnika koji imaju povećane vrijednosti C-peptida te koji imaju negativna beta stanična antitijela koji se nalaze u Hrvatskom registru oboljelih od dijabetesa. HNF1A alel je sekvencioniran za sve bolesnike uključene u istraživanje i provedena je sustavna procjena pronađenih varijanti. Izračunata je prevalencija HNF1A-MODY-a i dobiveni rezultati su ekstrapolirani kako bi se procijenio udio osoba s HNF1A-MODY u Hrvatskoj te prevalencija populacije.
Rezultati: Ovo istraživanje je identificiralo 13 osoba koje imaju rijetke varijante HNF1A alela. Nakon sustavne procjene, 8 osoba je dodijeljena dijagnoza HNF1A-MODY. Dvije osobe su obustavile liječenje inzulinom nakon postavljanja dijagnoze. Procjena prevalencije HNF1A-MODY-a u Hrvatskoj je 66 (95%CI 61 do 72) slučajeva po milijunu.
Zaključak: Procjena učestalosti HNF1A-MODY u Hrvatskoj slična je prevalenciji drugim europskim zemljama. Otkrivanje slučajeva dovodi do važnih promjena u liječenju bolesnika. To snažno podupire uvođenje genetičkih testova za dijagnozu monogenetskog dijabetesa u Hrvatskoj.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Kárai B, Miltényi Z, Gergely L, Száraz-Széles M, Kappelmayer J, Hevessy Z. The impact of delayed sample handling and type of anticoagulant on the interpretation of dysplastic signs detected by floy cytometry. Biochem Med 2018;28(2):020704. (originalni članak)

Uvod: Sve veći broj dokaza podupire korisnost displastičnih znakova otkrivenih protočnom citometrijom u dijagnostici mijelodisplastičnog sindroma (MDS). Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti utjecaj predanalitičkih varijabli (odgođeno rukovanje uzorkom, vrsta antikoagulansa i prisutnost različitih klonova protutijela) u interpretaciji rezultata dobivenih protočnom citometrijom.
Materijali i metode: Uzorci koštane srži označeni su nakon aspiracije i odmah analizirani te su analizirani u dva uzastopna dana. Učinak različitih antikoagulanasa procijenjen je na 16 uzoraka koštane srži. Trideset sedam različitih imunofenotipskih varijabli zabilježeno je nakon osam bojenja. Nadalje, 8 uzoraka normalnih perifernih krvi izvađenih u epruvete s K3EDTA antikoagulansom i u epruvete s Na-heparinskim antikoagulansom su ispitivani s različitim klonovima CD11b protutijela i praćena su četiri parametra koja su bilježena za oba antikoagulansa dva dana uzastopno.
Rezultati: Četrnaest značajnih razlika otkriveno je u imunofenotipu svježih uzoraka izvađenih na K3EDTA i Na-heparinski antikoagulans. Bez obzira na vrstu antikoagulansa, jedanaest parametara ostalo je stabilno usprkos odgođenom vremenu rukovanja uzorkom. Zbog usporene obrade, u uzorcima izvađenim na K3EDTA antikoagulans otkriveno je više promjena nego u uzorcima izvađenim na Na-heparinski antikoagulans. Prisutnost vrsta CD11b klona utjecala je na smanjenje intenziteta fluorescencije samo u uzorcima izvađenim na K3EDTA antikoagulans, gdje su promjene bile suprotne promjenama koje su zabilježene u uzorcima izvađenim na s Na-heparinom kao antikoagulansom.
Zaključak: Odgođena obrada uzorka uzrokuje znatne imunohomotipske promjene što može dovesti do lažne interpretacije rezultata. Ako je zakašnjela obrada i validacija uzorka nezaobilazna, stabilnije markere potrebno je razmotriti s većom pažnjom u dijagnozi MDS-a.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Wang Y, Peng W, Tang J, Dong L, Gu C, Zhang X, Zhou J, Jia W. Verification of a novel point-of-care HbA1c device in real world clinical practice by comparisom to three high performance liquid chromatography instruments. Biochem Med 2018;28(2):020705. (originalni članak)

Uvod: Provedena je kliničko istraživanje za procjenu učinkovitosti novog uređaja za određivanje glikiranog hemoglobina A1c (HbA1c), A1C EZ 2.0, u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Materijali i metode: U ovo istraživanje uključeno je 514 ispitanika koji su podijeljeni u tri skupine. HbA1c mjeren je A1C EZ 2.0 i na tri različita instrumenta tekućinske kromatografije visokog učinka (HPLC): Bio-Rad Variant II Turbo, Tosoh HLC-723 G8 i Premier Hb9210 zasebno. Također se provela procjena preciznosti A1C EZ 2.0.
Rezultati: Rezultati dobiveni A1C EZ 2.0 i svih HPLC uređaja su korelirani. Regresijska analiza Passing-Bablok pokazuje jednadžbu rezultata dobivenih A1C EZ 2.0 u odnosu na srednju vrijednost HPLC uređaja s odgovarajućim intervalima pouzdanosti od 95% (95%CI) (y= 0,10 (-0,17 do 0,10) + 1,00 (1,00 do 1,04) x). Bland Altman analiza pokazuje značajnu razliku između A1C EZ 2.0 i Variant II Turbo, G8, Hb9210 i svih HPLC rezultata te iznosi 2,5%, 0,6%, 0,4% i 1,1%. Osim toga, 121 parova rezultata određenih u venskoj i kapilarnoj krvi dokazuju kako vrsta uzorka ne uzrokuje značajne promjene kada se mjeri pomoću A1C EZ 2.0. Dobiveni koeficijenti varijacije za preciznost iznose 2,3% i 1,9% za normalni i patološki uzorak HbA1c u A1C EZ 2.0.
Zaključak: Izmjerene vrijednosti HbA1c izmjerene A1C EZ 2.0 su u skladu s rezultatima dobivenim s referentnim HPLC uređajima.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Papassotiriou I, Nifli AP. Assessing performance in preseason wrestling athetes usin biomarkers. Biochem Med 2018;28(2):020706. (originalni članak)

Uvod: Iako redoviti treninzi dovode do željenih promjena u metabolizmu sportaša i vode prema optimalnom konačnom učinku, literatura se rijetko bavi metaboličkim reakcijama sportaša izvan sezone. Cilj ovog istraživanja jest procjena biokemijskih indeksa tijekom tipičnog profesionalnog treninga u sportaša koji se bave hrvanjem.
Materijali i metode: Dvadeset muških hrvača koji hrvaju grčko-rimskim stilom te hrvača koji hrvaju slobodnim stilom (starosti od 14 do 31 godine) slijedilo je tipične sezonske pripreme. Kapilarna koncentracija glukoze u krvi i koncentracija laktata određivana je neposredno prije i poslije treninga. Dan nakon treninga, u prvom jutarnjem urinu je određena prisutnost proteina, mikroglobulina, kreatinina i omjer proteina i kreatinina.
Rezultati: Koncentracije laktata prije treninga bile su manje u grčko-rimskim hrvačima nego u hrvačima slobodnog stila (1,8 (1,4 do 2,1), naspram 2,9 (2,1 do 3,1) mmol/L). Dolazi do značajnog povećanja koncentracije nakon treninga 3,2 (2,6 do 4,1) mmol/L u grčko-rimskim hrvačima i 4,5 (3,4 do 5,3) mmol/L hrvačima slobodnog stila. Ove promjene su pronađene u korelaciji s sportaševim sportskim iskustvom (rs=0,71, P< 0,001). Koncentracije glukoze također su značajno povećane za 0,5 (0,1 do 0,8) mmol/L, u korelaciji s promjenom laktata (rs=0,49, P=0,003). Dvanaest ispitanika je imalo koncentraciju albumina u urinu 30 mg/L i trinaest ispitanika je imalo koncentraciju kreatinina oko 17,7 mmol/L. Odgovarajuća vrijednost omjera albumina i kreatinina je ustanovljena kao patološka u 4 slučaja, pogotovo kada su tjelesna masnoća i izlučivanje kreatinina bili niski.
Zaključak: Obuka za hrvanje povezana je s mobilizacijom mliječnih i alaktičkih anaerobnih energetskih sustava. Redovito i sveobuhvatno praćenje biokemijskih markera bilo bi korisno u određivanju učinkovitosti priprema hrvača i dugoročne fiziološke prilagodbe za faze natjecanja ili u pretjeranom treniranju sportaša.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Bakan E, Bayraktutan Z, Kilic Baygutalp N, Gul AM, Umudum FZ, Bakan N. Evaluation of the analytical performances of Cobas 6500 and Sysmex UN series automated urinanalysis aystems with manual microscopic particle counting. Biochem Med 2018;28(2):020712. (originalni članak)

Uvod: Automatski analizatori za analizu mokraće su vrijedni alati u kliničkim laboratorijima, posebno u onima s visokim radnim opterećenjem. Cilj ovog istraživanja bio je usporediti analitičke značajke Sysmex UN serijskog analizatora mokraće koji može postati novi analizator u našem laboratoriju, s automatskim analizatorom Cobas 6500, koji se dugo koristi u našem laboratoriju. Za usporedbe je korišteno ručno mikroskopiranje mokraćnog sedimenta kao referentna metoda.
Materijali i metode: Ukupno je analizirano 470 uzoraka mokraće na dva automatska analizatora, a ispitivanje sedimenta mokraće s ručnim mikroskopiranjem je provedeno na 100 patoloških uzoraka od ukupno 470. Dijagnostička učinkovitost je ispitana međusobnom usporedbom dva automatska analizatora i s ručnom mikroskopijom sedimenta mokraće.
Rezultati: Određene su razlike između automatiziranog i ručnog mikroskopiranja patoloških uzoraka. Regresijom analizom dobiveno je sljedeće: usporedbom Cobas U701 sa Sysmex UF-500: y= - 0,57 (-0,85 do - 0,29) + 0,95 (0,92 do 0,99)x, za eritrocite i y= -0,11 (-0,54 do 0,29) + 0,89 (0,84 do 0,98)x, za leukocite; usporedba Cobas U701 s ručnom mikroskopijom: y= -0,45 (-0,85 do 0,21) + 1,00 (0,92 do 1,07)x, za leukocite i usporedba Sysmex UF-5000 s ručnom mikroskopijom: y= - 0,74 (- 1,09 do - 0,57) + 0,87 (0,85 do 0,91)x, za leukocite.
Zaključak: Zaključujemo da se novi automatski analizator mokraće Sysmex UN može sigurno koristiti u našem laboratoriju iako su rezultati pokazali dobru do umjerenu usporedbu. Rezultati dobiveni automatskim mikroskopiranjem trebali bi se provjeriti ručnom mikroskopijom, osobito za patološke uzorke.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Romero A, Gómez-Salgado J, Romero-Arana A, Ruiz-Frutos C. Utilization of a healthcare failtre mode and effects analysis to identify error sources in the preanalytical phase in two tertiary hospital laboratories. Biochem Med 2018;28(2):020713. (originalni članak)

Uvod: Prisutnost pogrešaka u predanalitičkoj fazi je temeljito proučavan problem. Otkrivanje izvora pogrešaka u zdravstvu bi se moglo korištenjem analize utjecaja i posljedica pogrešaka (tzv. HFMEA analiza). Cilj ovog istraživanja je poboljšanje sposobnosti prepoznavanja izvora pogrešaka tijekom predanalitičke faze u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PCC) uz korištenje HFMEA kao alata u laboratorijima dviju tercijarnih bolnica.
Materijali i metode: HFMEA je proveden u svakom laboratoriju, stvaranjem skupina stručnjaka različitih profesija (liječnici i medicinske sestre iz PCC-a i laboratoriji, pomoćno osoblje i laboratorijsko osoblje). Izračunava se prioritetni broj rizika (RPN).
Rezultati: Povišeni RPN bio je prisutan u oba centra. Najviši RPN iznosi 384 u LAB1: za postojanje "dva obrasca zahtjeva za pacijente" i "segregacija onkoloških hitnih uzoraka" dok u LAB2 je bilo za "nedostatak informacija za pacijente o testu opterećenja s glukozom" (RPN je iznosio 576). Uzimajući u obzir različite korake u predanalitičkoj fazi, LAB1 je obratio pažnju u uzorkovanju, zaprimanju uzoraka i programiranju laboratorijskog informatizacijskog sustava, dok je LAB2 obratio pažnju na obrasce zahtjeva, sustava imenovanja, postupke uzorkovanja, transporta i prijema uzoraka.
Zaključak: Laboratoriji su različito odredili probleme. Međutim, oba centra nude rješenja za ove moguće izvore pogrešaka. Predložene su popravne radnje za poboljšanje koje se mogu lako riješiti uz niske troškove sustava, uglavnom za poboljšanje informatizacijskog programa i reviziju postojećih protokola.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Jain A, Jain S, Neha N, Aswal P, Pal S, Kumar Meinia S, Chowdhury N. Storage stability of commonly used haematological parameters at 33°C. Biochem Med 2018;28(2):020901. (kratko priopćenje)

Uvod: Cilj ovog istraživanja bio je analizirati analitičku stabilnost hematoloških parametara koji su skladišteni na 33°C.
Materijali i metode: Dvadeset krvi od dobrovoljnih davatelja sakupljena je u epruvete s K2EDTA antikoagulansom i pohranjena na 33°C. Uzimani su alikvoti u pravilnim vremenskim razmacima 0, 4, 6, 12, 24, 48 i 72 sata nakon prikupljanja i analizirani su na Sysmex XP-100 automatskom analizatoru (Sysmex Corporation, Kobe, Japan). Razlika u postocima od osnovne vrijednosti je izračunata i analizirana je Wilcoxonovim testom na razini korigirane vrijednosti Holm od 0,05. Prosječna razlika rezultata izraženih u postotku, koja je bila statistički značajna i veća od maksimalne prihvatljive vrijednosti (preuzeta iz istraživanja biološke varijabilnosti) je dokaz neprihvatljivosti stabilnosti uzorka pohranjenog na 33°C. Korištena su dva jednostrana Wilcoxonova testa za ispitivanje jednakosti kako bi se utvrdilo jesu li postotne razlike znatno manje od maksimalne značajne razlike.
Rezultati: Nakon pohrane uzoraka na manje od 4 sata na 33°C je dobivena neprihvatljiva razlika u vrijednostima za hemoglobin, broj eritrocita, leukocita, prosječnu količinu hemoglobina u eritrocitu (MCH) i broj limfocita.
Zaključak: Budući da brojni hematološki parametri pokazuju neprihvatljivu razliku unutar 4 sata od skladištenja uzorka na 33°C, potrebno je preporučiti vremensko ograničenje vremena od vremena prikupljanja do analiziranja uzoraka za područja u kojima su temperature okoline često visoke.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Dupuy AM, Badiou S, Daubin D, Bargnoux AS, Magnan C, Klouche K et al. Comparison of BarricorTM vs. Lithium heparin tubes for selected routine biochemical analytes and evaluation of post centrifugation stability Biochem Med 2018;28(2):020902. (kratko priopćenje)

Uvod: Dobivanje prikladnih rezultata bez utjecaja predanalitičkih i postanalitičkih učinaka ključno je za laboratorijsku obradu. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati i usporediti stabilnosti devet biokemijskih analita nakon centrifugiranja pomoću BarricorTM epruveta za dobivanje plazme s mehaničkih separatorom i standardnih epruveta Vacutainer® Li-heparinskim antikoagulansom.
Materijali i metode: Uzorci su prikupljeni od 6 zdravih dobrovoljaca i 9 bolesnika iz jedinica intenzivne skrbi u plastične epruvete Vacutainer® Li-heparinom volumena 6 mL i u BarricorTM epruvete volumena 5,5 mL. Sve epruvete su centrifugirane u roku od 30 minuta nakon vađenja krvi. Prvo su uspoređeni rezultati devet biokemijskih analita iz epruvete s Li-heparinom i BarricorTM epruvetom za svaki analit koristeći Passing-Bablok regresiju i Bland Altman analizu. Drugo, izračunata je razlika koncentracije analita između početnih vrijednosti i vrijednosti nakon određenih vremenskih intervala nakon pohrane na 4°C. Na temelju ukupne promjene od početnih koncentracija izračunata je maksimalno dozvoljena razlika koncentracija izražena u postotku od osnovne linije.
Rezultati: Većina koeficijenta korelacije bila je blizu 0,99 što ukazuje na dobru korelaciju u radnom području. Bland Altman analizom pokazana je prihvatljiva usporedivost za sve analite. BarricorTM epruveta može biti alternativna zamjena za epruvete s Li-heparinom. Stabilnost u ovoj novoj generaciji epruveta poboljšana je za osam analita (osim za aspartat aminotransferazu) u usporedbi s epruvetom s Li-heparinom.
Zaključak: Potrebno je provesti dodatno ispitivanje za primjenu BarricorTM epruveta i brzog centrifugiranja za analizu osam analita uključujući alanin aminotransferazu, alkalnu fosfatazu, C-reaktivni protein, visoko osjetljiv troponin T, laktat dehidrogenazu, NT-proBNP, kalij i natrij koje bi se izvodilo unutar 72 sata od uzorkovanja.

Prijevod: Helena Čičak, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Mahmić-Kaknjo M, Šimić J, Krleža-Jerić K. Setting the IMPACT (IMProve Access to Clinical Trial data) Observatory baseline. Biochemia Medica 2018;28(1):010201. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Uvod: Grupa za unaprjeđenje pristupa podacima kliničkih istraživanja (IMPACT) ima za cilj procijeniti promjene kliničkih istraživanja povezanih s razvojem dijeljenja podataka istraživanja. Cilj ove studije je utvrditi početnu točku za praćenje podataka kliničkih istraživanja.
Materijali i metode: U ovom pregledu tražili smo publikacije koje se odnose na dijeljenje, širenje, transparentnost ili ponovno korištenje podataka kliničkih istraživanja objavljenih prije 31. prosinca 2000. godine. Dva su autora pregledala naslove i sažetke od 1204 zapisa koje su dobili putem Medline pretraživanja i dodala 47 publikacija od izravnog pronalaska. Četiri su istraživača izdvojila, kodirala i analizirala unaprijed definirane informacije iz 102 odabrana rada.
Rezultati: Zabilježili smo sve veću prepoznatljivost važnosti dijeljenja podataka prije 2001. Međutim, bilo je brojnih prepreka, uključujući dvosmislenost pojma dijeljenja podataka, odsutnost specifične terminologije i nedostatak "otvorene" kulture. Do kraja 2000., pojmovi podaci, metapodaci i medicina temeljena na dokazima su definirani. Pojavilo se dijeljenje podataka, registri, baze podataka i ponovna analiza pojedinih podataka pacijenata. Unaprijeđeno je korištenje sustavnih preglednika i meta-analiza pojedinih podataka pacijenata pri donošenju odluka. Većina argumenata za širu podjelu podataka došla je iz područja onkologije, pedijatrije, rijetkih bolesti, AIDS-a, trudnoće, perinatalne medicine i skandala povezanih s medijskim izvješćivanjem.
Zaključci: Naši rezultati ukazuju na to da se 2000. godina može koristiti kao početna točka za praćenje evolucije dijeljenja podataka kliničkih istraživanja kako su postavljeni osnovni preduvjeti, uključujući i veće razumijevanje da je dijeljenje podataka kliničkih istraživanja ključno za donošenje odluka i napredak na Internetu.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet