Anders Kallner. Bayes’ theorem, the ROC diagram and reference values: Definition and use in clinical diagnosis. Biochemia Medica 2018;28(1):010101. (lekcije iz biostatistike)

Medicina obuhvaća postavljanje dijagnoze, liječenje i njegu bolesnika. Prilikom postavljanja dijagnoze potrebno je uzeti u obzir mogućnost nelagode kod pacijenta. Liječnik se može suočiti sa različitim rješenjima i sve odluke su u određenoj mjeri podložne nesigurnosti. Racionalno djelovanje je izvođenje ciljanih testova te time povećati vjerojatnost prije testiranja kako bi se dosegnula što veća vjerojatnost poslije testa. Da bi se donijeli ispravni zaključci na temelju rezultata testa, potrebne su određene pozadinske informacije o izvedbi testa. Postavili smo djelomično umjetni skup podataka s izmjerenim rezultatima dobivenim iz laboratorijskog informacijskog sustava i priloženom simuliranom dijagnozom. Skup podataka se koristio za istraživanje upotrebe tablice kontigencije sa jedinstvenim grafičkim dizajnom i programom za uspostavljanje i usporedbu ROC grafova. Gubitak informacija u ROC krivuljama je nadomješten pomoću kumulativne analize podataka povezane sa prikazom učinkovitosti i prediktivnih vrijednosti. Predložen je standard za tablicu kontigencije i raspravljena je uporaba dinamičkih referentnih intervala.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Fuček M, Dika Ž, Karanović S, Vuković Brinar I, Premužić V, Kos J et al. Reliability of CKD-EPI predictive equation in estimating chronic kidney disease prevalence in the Croatian endemic nephropathy area. Biochemia Medica 2018;28(1):010701. (originalni članak)

Uvod: Kronična bolest bubrega (CKD) je značajan javno-zdravstveni problem i nije moguće precizno predvidjeti njenu progresiju do terminalnog zatajenja bubrega. Prema trenutnim smjernicama, faze CKD razvrstavaju se na temelju procijenjenog stupnja glomerularne filtracije (eGFR) i albuminurije. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi pouzdanost prediktivne jednadžbe u procjeni prevalencije CKD na hrvatskim područjima s endemskom nefropatijom (EN), usporediti rezultate s neendemskim područjima i utvrditi da li je prevalencija CKD stupnjeva 3-5 povećana u ispitanicima s EN.
Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 1573 stanovnika ruralnog područja Posavine iz 6 endemskih i 3 neendemska sela. Sudionici su klasificirani prema modificiranim kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije za EN. Procijenjeni GFR izračunat je upotrebom prediktivne jednadžbe (CKD-EPI).
Rezultati: Rezultati su pokazali vrlo visoku prevalenciju CKD u hrvatskom ruralnom području (19%). Prevalencija CKD-a bila je znatno viša u EN-u nego u ne EN selima sa najnižom vrijednošću eGFR u bolesnoj podskupini.
Zaključci: eGFR značajno je korelirao s dijagnozom EN. Procjena funkcije bubrega pomoću CKD-EPI prediktivne jednadžbe pokazala se kao dobar biljeg u razlikovanju studijskih podskupina, te kao dijagnostičkih kriterij za EN.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Silvia F. Benozzi, Gisela Unger, Amparo Campion, Graciela L. Pennacchiotti. asting conditions: Influence of water intake on clinical chemistry analytes. Biochemia Medica 2018;28(1):010702. (originalni članak)

Uvod: Trenutno dostupne preporuke o zahtjevima za gladovanje prije vađenja krvi ne određuju količinu maksimalnog unosa vode dopuštena tijekom toga razdoblja. Cilj je bio proučiti utjecaj unosa 300 ml vode 1 h prije vađenja krvi na specifične analite.
Materijali i metode: Prikupljeni su uzorci krvi 20 žena (srednja dob (min-max): 24 (22 - 50) godina) u bazalnom stanju (T0) i 1 h nakon unosa 300 ml vode (T1). Analiti: glukoza, ukupni proteini (TP), urea, kreatinin, cistatin C, ukupni bilirubin (BT), ukupni kolesterol, HDL-kolesterol, trigliceridi (Tg), mokraćna kiselina (UA), visoko osjetljivi C-reaktivni protein, gamma-glutamil transferaza (GGT), aspartat-aminotransferaza (AST), alanin-aminotransferaza i laktat-dehidrogenaza (LD). Rezultati su analizirani pomoću Wilcoxonovog test. Srednja razlika (%) izračunata je za svaki analit i dalje je uspoređena s referentnom promjenom vrijednosti (RCV). Samo prosječne razlike (%) više od RCV-a smatrale su se klinički značajnim.
Rezultati: Značajne razlike (medijan T0 naspram medijan T1, P) promatrane su za TP (73 vs 74 g / L, 0.001); ureu (4,08 vs 4,16 mmol / L, 0,010); BT (12 vs 13 umol / L, 0.021); ukupni kolesterol (4.9 vs 4.9 mmol / L, 0.042); Tg (1,05 vs 1,06 mmol / L, 0,002); UA (260 vs 270 umol / L, 0,006); GGT (12 vs 12 U / L, 0,046); AST (22 vs 24 U / L, 0.001); i LD (364 vs 386 U / L, 0.001). Iako su zabilježene razlike bile statistički značajne, nisu ukazivale na klinički značajne promjene.
Zaključak: Unos 300 ml vode 1 h prije vađenja krvi ne utječe na analite proučene u ovom radu.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Qian Cai, Yunxian Zhou, Dagan Yang. Nurses’ knowledge on phlebotomy in tertiary hospitals in China: a cross-sectional multicentric survey. Biochemia Medica 2018;28(1):010703. (originalni članak)

Uvod: U Kini, vađenje krvi uglavnom izvode medicinske sestre umjesto liječnika. Naša hipoteza je da medicinske sestre možda nemaju dovoljno znanja o provođenju uzorkovanja, posebice o čimbenicima koji utječu na kvalitetu uzoraka krvi. Ova studija ima za cilj procijeniti cjelokupno znanje medicinskih sestara o vađenju krvi te pružiti referencu za poboljšanje prakse uzorkovanja krvi u Kini.

Materijali i metode: Provedeno je istraživanje koje je uključilo medicinske sestre iz 4 regije i 13 bolnica u Kini. Anketa o vađenju krvi osmišljena je temeljem smjernice H3-A6 Instituta za kliničke i laboratorijske standarde, kombinirajući je sa situacijom u Kini. Opisna analiza i binarna logistička regresijska analiza korišteni su za analizu razine znanja i čimbenika koji utječu na nju.

Rezultati: Ukupno je podijeljeno 3400 upitnika i vraćeno 3077 važećih upitnika s učinkovitošću od 90,5%. Najviša stopa ispravnih odgovora (više od 90%) dobiveno je na pitanje koja su se odnosila na ispravnu identifikaciju pacijenata, dezinfekciju ruku, ubod, vrijeme miješanja epruveta, mjesto odlaganja igala i označavanje. Međutim, stope ispravnih odgovora na pitanja vezana uz redoslijed vađenja (15,5%), definiciju inverzije (22,5%), vrijeme oslobađanja čvora (18,5%) i vrijeme za promjenu epruvete (28,5%) bile su relativno niske. Binarna logistička regresijska analiza pokazala je da su točne stope gore navedenih četiri pitanja bili su uglavnom povezani s regionalnom distribucijom bolnica (P <0,001).

Zaključak: Razina znanja medicinskih sestara o vađenju krvi u Kini nezadovoljavajuća je u nekim područjima. Potrebno je razviti obrazovni program o vađenju krvi za medicinske sestre u Kini kako bi se poboljšala dosljednost među različitim regijama i kako bi se poboljšala razina znanja medicinskih sestara o uzorkovanju.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski FakultetQian Cai, Yunxian Zhou, Dagan Yang. Nurses’ knowledge on phlebotomy in tertiary hospitals in China: a cross-sectional multicentric survey. Biochemia Medica 2018;28(1):010703. (originalni članak)

Uvod: U Kini, vađenje krvi uglavnom izvode medicinske sestre umjesto liječnika. Naša hipoteza je da medicinske sestre možda nemaju dovoljno znanja o provođenju uzorkovanja, posebice o čimbenicima koji utječu na kvalitetu uzoraka krvi. Ova studija ima za cilj procijeniti cjelokupno znanje medicinskih sestara o vađenju krvi te pružiti referencu za poboljšanje prakse uzorkovanja krvi u Kini.
Materijali i metode: Provedeno je istraživanje koje je uključilo medicinske sestre iz 4 regije i 13 bolnica u Kini. Anketa o vađenju krvi osmišljena je temeljem smjernice H3-A6 Instituta za kliničke i laboratorijske standarde, kombinirajući je sa situacijom u Kini. Opisna analiza i binarna logistička regresijska analiza korišteni su za analizu razine znanja i čimbenika koji utječu na nju.
Rezultati: Ukupno je podijeljeno 3400 upitnika i vraćeno 3077 važećih upitnika s učinkovitošću od 90,5%. Najviša stopa ispravnih odgovora (više od 90%) dobiveno je na pitanje koja su se odnosila na ispravnu identifikaciju pacijenata, dezinfekciju ruku, ubod, vrijeme miješanja epruveta, mjesto odlaganja igala i označavanje. Međutim, stope ispravnih odgovora na pitanja vezana uz redoslijed vađenja (15,5%), definiciju inverzije (22,5%), vrijeme oslobađanja čvora (18,5%) i vrijeme za promjenu epruvete (28,5%) bile su relativno niske. Binarna logistička regresijska analiza pokazala je da su točne stope gore navedenih četiri pitanja bili su uglavnom povezani s regionalnom distribucijom bolnica (P <0,001).
Zaključak: Razina znanja medicinskih sestara o vađenju krvi u Kini nezadovoljavajuća je u nekim područjima. Potrebno je razviti obrazovni program o vađenju krvi za medicinske sestre u Kini kako bi se poboljšala dosljednost među različitim regijama i kako bi se poboljšala razina znanja medicinskih sestara o uzorkovanju.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Cadamuro J, Mrazek C, Leichtle AB, Kipman U, Felder TK, Wiedemann H et al. Influence of centrifugation conditions on the results of 77 routine clinical chemistry analytes using standard vacuum blood collection tubes and the new BD-Barricor tubes. Biochemia Medica 2018;28(1):010704. (originalni članak)

Uvod: Iako se centrifugiranje izvodi kod gotovo svakog uzorka krvi, preporuke o trajanju i g-sili su heterogene i uglavnom temeljene na stručnim mišljenjima. Da bismo ujedinili ovaj korak u potpuno automatiziranom laboratoriju, nastojali smo procijeniti različite postavke centrifuge i njihov utjecaj na rezultate rutinskih analita kliničke kemije.
Materijali i metode: Prikupljeni su uzorci krvi od 41 zdravog dobrovoljca u BD Vacutainer PST II heparin-gel- (LiHepGel), BD Vacutainer SST II serum- i BD Vacutainer Barricor heparin-epruvete s mehaničkim separatorom (LiHepBar). Uzorci su centrifugirani na 2000g tijekom 10 minuta i 3000g tijekom 7 i 5 minuta. Zatim su mjerena 60 i 21 analita kliničke kemije u uzorcima plazme i seruma, koristeći Roche COBAS instrument.
Rezultati: Visoko osjetljivi Troponin T, protein plazme A povezan s trudnoćom, ß humani korionski gonadotropin i reumatoidni faktor morali su biti isključeni iz statističke procjene jer je većina navedenih rezultata bila ispod mjernog raspona. Osim mjerenja slobodnog hemoglobina (fHb), nijedan rezultat analita nije pokazao razliku u rezultatu uslijed korištenja kraćih vremena centrifugiranja kod viših g-sila. Uspoređujući LiHepBar sa LiHepGel epruvetama na različitim postavkama centrifugiranja, određene su veće vrijednosti laktat-dehidrogenaze (LD) (P = 0,003 do <0,001) i niže vrijednosti bikarbonata (P = 0,049 do 0,008) kod LiHepGel epruvetama.
Zaključak: Uzorci seruma i heparinizirane plazme mogu se centrifugirati na većoj brzini (3000g) za kraće vrijeme (5 minuta) bez promjena vrijednosti analita ispitanih u ovoj studiji. Kada koristite LiHepBar epruvete za prikupljanje krvi, potrebne su zasebne referentne vrijednosti za LD.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Koerbin G, Liu J, Eigenstetter A, Tan CH, Badrick T, Loh TP. Missed detection of significant positive and negative shifts in gentamicin assay: implications for routine laboratory quality practices. Biochemia Medica 2018;28(1):010705. (originalni članak)

Uvod: Povlačenje proizvoda izdano je za Roche/Hitachi Cobas Gentamicin II testove 25. svibnja 2016. u Australiji, nakon što je otkriven 15-20%-tni pozitivni analitički pomak. Laboratoriji su savjetovani da kao zamjenu koriste Thermo Fisher Gentamicin test. Nakon ponovnog uvođenja revidiranog testa 12. rujna 2016., drugi je reagens povučen 20. ožujka 2017. godine nakon otkrića negativnog analitičkog pomaka od 20% zbog pogrešnog faktora prilagodbe instrumenta.
Materijali i metode: Ispitivana je praksa laboratorijskih indeksa da bi se utvrdilo kako su analitički pomaci promakli otkrivanju pomoću rutinske unutarnje kontrole kvalitete (IQC) i vanjskih sustava osiguranja kvalitete (EQA). Ispitivana je sposobnost pristupa na temelju pacijentovih rezultata, uključujući promjenjivi prosjek (MovAvg) i pomicanje zbroja točaka izvan prosjeka (MovSO) u otkrivanju tih pomaka.
Rezultati: Podaci unutarnje kontrole kvalitete laboratorijskog indeksa bili su prihvatljivi prije povlačenja proizvoda. Praksa prilagodbe cilja IQC-a nakon promjene postupka ispitivanja rezultirala je propuštenim negativnim pomakom kada je revidirani Rocheov test ponovno uveden. Iako su podaci EQA podskupine Roche pokazali jasno negativno odstupanje u odnosu na druge laboratorijske metode, rezultati su smatrani mogućim "efektom matriksa". Metoda promjenjivog prosjeka (MovAvg) otkrila je pozitivan pomak prije povlačenja proizvoda. MovSO nije otkrio negativni pomak u laboratorijskom indeksu, ali je otkrio u drugom laboratoriju 5 dana prije povlačenja drugog proizvoda.
Zaključak: Postoje ''praznine'' u postojećim laboratorijskim kontrolama kvalitete koje ostavljaju mjesta analitičkim pogreškama.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Volarić D, Flego V, Žauhar G, Bulat-Kardum Lj. Diagnostic value of tumour markers in pleural effusions. Biochemia Medica 2018;28(1):010706. (originalni članak)

Uvod: Istražili smo mogu li se tumorski biljezi karcinoembrionalni antigen (CEA), neuron-specifične enolaze (NSE), karcinomski antigen 125 (CA-125) i fragmenti citokeratina 19 (CYFRA 21-1) u pleuralnom izljevu i serumu koristiti u razlikovanju porijekla pleuralnog izljeva.
Materijali i metode: Tijekom prve torakocenteze izmjerili smo koncentracije tumorskih biljega u serumu i pleuralnoj tekućini te izračunali omjer biljega pleuralne tekućine/seruma za pacijente s dijagnozom pleuralnog izljeva pomoću elektrokemiluminescentnih imuno-testova. Ispitivana je ROC (Receiver operating characteristic) analiza, a metoda Hanley i McNeil korištena je za ispitivanje značaja razlike između područja ispod ROC krivuljama. Da bi se utvrdilo koji se tumorski biljeg najviše razlikuje između malignih i nemalignih pleuralnih izljeva i utvrdila prediktivna vrijednost tih biljega, korištena je analiza diskriminativne funkcije (DFA) i logistička regresijska analiza.
Rezultati: Serumski tumorski markeri CYFRA 21-1 i NSE, kao i pleuralna NSE bili su dobri prediktori malignosti pleuralnog izljeva i njihovi kombinirani modeli bili su statistički značajni (Chi kvadrat = 28,415, P <0,001). Odgovarajuća ROC analiza pokazala je značajnu razlikovnu vrijednost kombinacije ovih tri biljega (AUC = 0,79).
Zaključci: Serumski biljezi pokazali su se važnijima od biljega pleuralne tekućine kod određivanja porijekla pleuralne tekućine. Najveća klinička vrijednost bila je koncentracija CYFRA 21-1 i NSE u serumu, kao i vrijednosti NSE pleuralne tekućine u razlikovanju malignih i ne-malignih pleuralnih izljeva. Kombinacija ta tri biljega proizvela je značajan model za određivanje etiologije pleuralnog izljeva.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Bunjevac A, Nikolac Gabaj N, Miler M, Horvat A. Preanalytics of urine sediment examination: effect of relative centrifugal force, tube type, volume of sample and supernatant removal. Biochemia Medica 2018;28(1):010707. (originalni članak)

Uvod: Laboratoriji često mijenjaju postupke preporučene Europskim smjernicama urinske analize za analizu sedimenta urina. Cilj ovog rada bio je usporediti preporučeni protokol s našim rutinskim laboratorijskim postupkom i procijeniti mogući učinak modifikacija u relativnoj centrifugalnoj sili, vrsti epruvete, načinu uklanjanja supernatanta i volumenu urina na rezultate.
Materijal i metode: Prvo je ispitana relativna centrifugalna sila upotrebom 20 parova uzoraka ispitanih nakon centrifugiranja na 400xg i 1358xg. U drugoj fazi ispitivano je 110 uzoraka, u epruvetama sa okruglim i konusnim dnom (N = 46), dekantiranje ili aspiracija supernatanta (N = 100) te 10 mL ili 5 mL uzorka urina (N = 101).
Rezultati: Broj eritrocita, leukocita i pločastih epitelnih stanica bio je znatno niži nakon centrifugiranja na 400xg (P=0,001, 0,002 i 0,004). Broj leukocita bio je znatno niži u epruvetama sa konusnim dnom (P=0,010), nakon aspiracije supernatanta (P=0,045) i 5 ml urina (P<0,001). Broj pločastih epitelnih stanica bio je znatno niži nakon aspiracije supernatanta (P<0,001) i 5 ml urina (P<0,001). Broj eritrocita (P<0,001), ukupnih nehijalinih cilindara (P<0,001) i učestalost granuliranih cilindara (P=0,039) bila je znatno niža u 5 ml urina.
Zaključak: Primjenom preporučenih postupaka (centrifugiranje na 400xg, aspiracija supernatanta, konusne epruvete, 5 mL uzorka) zabilježeni su niži rezultati leukocita, eritrocita, pločastih epitelnih stanica i nehijalinih cilindara, nego primjenom rutinskog postupka (centrifugiranje pri 1358xg, dekantiranje supernatanta , cijev okruglog dna, 10 mL) koji se koristi u našem laboratoriju.

Prijevod: Valentina Špoljarić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Imperiali CE, Arbiol-Roca A, Sanchez-Navarro L, Dastis-Arias M, Lopez-Delgado JC, Cortes-Bosch A et al. Reference interval for immature platelet fraction on Sysmex XN haematology analyser in adult population. Biochem Med 2018;28(1):010708. (originalni članak)

UVOD: Nova Sysmex XN serija hematoloških brojača usvojila je fluorescentni program za mjerenje frakcije nezrelih trombocita (IPF). Kako bi se promovirala klinička korisnost ovog obećavajućeg parametra, obvezno je uspostavljanje pouzdanog referentnog intervala. Prema prethodnim istraživanjima, vrijednosti frakcije nezrelih trombocita mogu ovisiti o korištenom analizatoru i etničkom porijeklu pojedinca, no s obzirom na spol pojedinaca nisu pronađene razlike u vrijednostima. Stoga je cilj ovog istraživanja bio definirati referentni interval za frakciju nezrelih trombocita u španjolskoj populaciji slijedeći smjernice Instituta za kliničke i laboratorijske standarde (CLSI).
MATERIJALI I METODE: Ukupno su 153 zdrave odrasle osobe bijele rase iz Španjolske zadovoljile kriterije uključivanja. Mjerenje frakcije nezrelih trombocita izvedeno je korištenjem hematološkog analizatora Sysmex XN-2000. Neparametrijska metoda izračuna percentila korištena je za određivanje referentnih intervala u skladu s CLSI smjernicama.
REZULTATI: Dobiveni referentni interval za IPF na Sysmex XN-2000 bio je 1,6-9,6% (90% intervali pouzdanosti (CI) iznosili su 1,5-1,8 i 9,3-11,5). Nije uočena značajna razlika prema spolu za IPF intervale (p = 0,101).
ZAKLJUČCI: Ovo istraživanje po prvi put pruža referentni interval za IPF koristeći Sysmex XN-2000 na španjolskoj populaciji, u rasponu od 1,6 do 9,6%. Ovi podaci su potrebni za procjenu sinteze trombocita u teškim stanjima kao što su trombocitopenija, upalna stanja i kardiovaskularne bolesti, kao i za buduća istraživanja.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Djakovic I, Butorac D, Vucicevic Z, Kosec V, Tesija Kuna A, Lugovic-Mihic L. Henoch-Schönlein purpura in the third trimester of pregnancy. Biochem Med 2018;28(1):010801. (prikaz slučaja)

SAŽETAK: Henoch–Schönleinova purpura (HSP) je IgA posredovana upala malih krvnih žila, koja zahvaća kožu, probavni trakt i bubrege. Zabilježeno je da je trudnoća doprinoseći faktor za razvoj bolesti. Predstavljamo slučaj dvadesetčetverogodišnjakinje prvorotkinje kojoj se HSP pojavila u trećem tromjesečju trudnoće te trajala do kraja uspješnog poroda. Trudnica je imala pruritički, makulopapularni osip po nogama. Određene su histopatološke značajke biopsija kožne lezije, a direktnom imunofluorescencijom (DIF) je ispitana prisutnost perivaskularnih IgA nakupina. Histopatološke značajke kožne lezije potvrdile su leukocitoklastični vaskulitis. Pregled kožne lezije direktnom imunofluorescencijom potvrdio je postojanje nakupina fibrinogena u stjenkama malih krvnih žila. Šest tjedana nakon poroda, kožne lezije gotovo su u potpunosti nestale. Kontrolne laboratorijske pretrage bile su uredne. Ovaj HSP slučaj je mogao primarno biti povezan s prethodnom respiratornom infekcijom, no to je potrebno prvo pažljivo ispitati zbog moguće teške imunološke bolesti u povijesti bolesti, što zahtjeva posebnu pažnju zbog mogućnosti pojave nefrotskih simptoma.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

San-José P, Aguadero V, Perea G, Estrada M, Berlanga E. Gamma heavy-chain disease accompanied with follicular lymphoma: a case report. Biochem Med 2018;28(1):010802. (prikaz slučaja)

SAŽETAK: Bolesti teških lanaca (HCD) su B-stanični limfoproliferativni poremećaji karakterizirani sintezom monoklonalnih teških lanaca bez odgovarajućih lakih lanaca. Neki slučajevi gama-HCD (γ-HCD) događaju se istovremeno s drugim limfoidnim neoplazmama. Monoklonalna komponenta nije uvijek detektabilna serumskom elektroforezom te je često potrebno primijeniti metodu imunofiksacije kako bi se detektirale ove komponente. Ishod je varijabilan te nisu utvrđene smjernice za praćenje tijeka bolesti. Donosimo opis slučaja kompleksne dijagnoze γ-HCD s obzirom na izostanak uobičajenih kliničkih simptoma karakterističnih za ovu bolest (između ostalog anemija i palatalni edem). Prva sumnja je ukazivala na hematološku malignu bolest, ali ispitivanje koštane srži je bilo negativno. Uz to, prisutnost autoimune bicitopenije i Klinefelterovog sindroma su doprinijeli kompliciranosti bolesnikove kliničke slike. Torakoabdominalnim CT pregledom uočene su mnoge male adenopatije, čije su patološke i imunohistokemijske studije otkrile folikularni limfom. Kratko nakon toga, abnormalni elektroforetski nalaz provjeren je serumskom imunofiksacijom koja je otkrila gama paraproteine bez lakih lanaca. Na kraju, konačna dijagnoza je bila γ-HCD u povezanosti s folikularnim limfomom. Ovo je prvi slučaj koji prikazuje ovu poveznicu.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Oncu S, Gela Al, Aslan O, Reyhan S Ucku. Appropriateness of digoxin measurement in hospitalized patients. Biochem Med 2018;28(1):010901. (kratko priopćenje)

UVOD: Mjerenje serumskih koncentracija digoksina prije postizanja ravnotežnog stanja rezultira lažno sniženim koncentracijama i može utjecati na sigurnost terapije. Evaluirali smo udio izvedenih mjerenja serumskog digoksina prije postizanja ravnotežnog stanja i razloge za neprikladno uzorkovanje među hospitaliziranim pacijentima.
MATERIJALI I METODE: U istraživanje su uključeni elektronički medicinski nalazi pacijenata hospitaliziranih između siječnja 2011. i prosinca 2015. tretiranih oralnih digoksinom, koji su imali više od jednog mjerenja digoksina. Mjerenja serumskog digoksina izvedena prije postizanja farmakološkog ravnotežnog stanja označena su neprikladnima. Hi-kvadrat test i hi-kvadrat trend test su korišteni za analizu odnosa između neprikladnih mjerenja s dobi, spolom, dijagnozom, bolničkim liječenjem, serumskim digoksinom, koncentracijama kalija i kreatinina.
REZULTATI: Evaluirali smo 2065 bolničkih prijema, koji su uključivali 1621 pacijenta i 11 407 mjerenja digoksina. Vremenski razmak između uzastopnih mjerenja je iznosio 1.9 ± 2.4 dana i 97% svih mjerenja je označeno kako neprikladno. Nije pronađena povezanost između starosti pacijenata, spola, serumskih koncentracija kreatinina i neprikladnih mjerenja. Suprotno očekivanjima, neprikladna mjerenja digoksina su bila viša kad su koncentracije kalija bile u normalnom rasponu (p=0.025). Udio neprikladnih određivanja digoksina bio je viši kad su zabilježene koncentracije > 2.6 nmol/L (p<0.05). Ova mjerenja su najčešće bila zatražena u jedinicama intenzivne koronarne skrbi i kardiološkim odjelima.
ZAKLJUČCI: U našoj studiji neprikladno mjerenje serumskog digoksina pokazalo se vrlo visokim, iako je samo jedan od kriterija prikladnosti evaluiran. Pronalasci otkrivaju potrebu za razvoj strategija, kako bi se spriječila neprikladna mjerenja te smanjili troškovi.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet