Bergmann K, Sypniewska G. The influence of sample freezing at -80°C for 2-12 weeks on glycated haemoglobin (HbA1c) concentration assayed by HPLC method on Bio-Rad D-10© auto-analyzer. Biochem Med 2016;26(3):346-52. (originalni članak)

---

Uvod: Cilj rada je evaluacija učinka jednog ciklusa zamrzavanja i odmrzavanja na koncentraciju HbA1c mjerene komercijalno dostupnom HPLC metodom.

Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 128 uzoraka pune krvi od bolesnika dijabetičara (N=60) i zdravih dobrovoljaca (N=68). Koncentracije HbA1c izmjerene su u svježim uzorcima. Uzorci su zatim zamrznuti na -800C na vremenski period do 12 tjedana. HbA1c je izmjeren ionsko-izmjenjivačkom HPLC metodom na Bio-Rad D-10© analizatoru. Za usporedbu varijabli korišteni su Wilcoxon i ANOVA Kruskal-Wallis test. Izračunato je odstupanje (engl. bias) između koncentracija HbA1c mjerenim u svježim i zamrznutim uzorcima. Bland-Altmanov dijagram korišten je za procjenu usporedivosti HbA1c koncentracija.

Rezultati: Medijan (IQR) HbA1c koncentracija iznosio je 45,3 (36,6–61,2) mmol/mol za svježe i 45,3 (36,6–60,6) mmol/mol za uzorke nakon zamrzavanja i otapanja. Nisu nađene značajne razlike između svježih i zamrznutih/otopljenih uzoraka (P=0,070), kako za cijelu grupu, tako ni za zdrave i dijabetičare. Izračunato odstupanje između svježih i zamrznutih/otopljenih uzoraka bio je 0% za cijelu skupinu i zdrave ispitanike, dok je kod dijabetičara iznosio 1,19%. Nisu nađene značajne razlike između biasa prema bazičnim vrijednostima HbA1c (P=0,150). Bland-Altmanova analiza pokazala je pozitivno odstupanje od 4% (95% CI: - 2,8 – 3,7%), što upućuje na visoku usklađenost između HbA1c vrijednosti i da smrzavanje uzorka nema značajnog utjecaja na kliničku značajnost HbA1c mjerenja.

Zaključak: Čuvanje uzorka na -800Cdo 12 tjedana s jednim ciklusom zamrzavanja i odmrzavanja ne utječe na koncentracije HbA1c mjerene HPLC metodom na Bio-Rad D-10© analizatoru.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Wu X, Chao Y, Wan Z, Wang Y, Ma Y, Ke P, Wu X, Xu J, Zhuang J, Huang X. A comparative evaluation of the analytical performances of Capillarys 2 Flex Piercing, Tosoh HLC-723 G8, Premier Hb9210, and Roche Cobas c501 Tina-quant Gen 2 analyzers for HbA1c determination. Biochem Med 2016;26(3):353-64. (orginalni članak)

---

Uvod: Hemoglobin A1c (HbA1c) se naširoko koristi kod liječenja dijabetesa. Stoga su pouzdanost i usporedivost među različitim analitičkim metodama koje se koriste za njegovo određivanje postale jako važne.

Materijali i metode: Komparativna procjena analitičkih performansi (preciznost, linearnost, točnost, usporedba metoda, utjecaj interferencija uključujući bilirubin, trigliceride, kolesterol, labilni HbA1c (LA1c), vitamin C, aspirin, fetalni hemoglobin (HbF) i hemoglobin E (HbE)) provedena je na analizatorima Capillarys 2 Flex Piercing (Capillarys 2FP) (Sebia, Francuska), Tosoh HLC-723 G8 (Tosoh G8) (Tosoh, Japan), Premier Hb9210 (Trinity Biotech, Irska) i Roche Cobas c501 (Roche c501) (Roche Diagnostics, Njemačka).

Rezultati: Preciznost je bila dobra za oba koncentracijska područja, niskom i visokom području za HbA1c na sva četiri analizatora s pojedinačnim koeficijentima varijacije (CV) manjim od 2% (IFCC jedinice) ili 1,5% (NGSP jedinice). Ispitivanje linearnosti za svaki analizator ukazalo je na dobar koeficijent korelacije (R2 > 0,99) kroz cijelo ispitivano koncentracijsko područje. Analitičko odstupanje za sva četiri analizatora prema IFCC ciljevima bio je ±6% (NGSP jedinice), ukazujući na dobru točnost. Usporedbom metoda dobivena je izvrsna korelacija i slaganje među metodama. Vrlo viski trigliceridi (≥15,28 mmol/L) i kolesterol (≥8,72 mmol/L) uzrokovali su lažno snižene koncentracije HbA1c na Roche c501. Povišen HbF uzrokovao je pogrešnu detekciju HbA1c na Capillarys 2FP (>10%), Tosoh G8 (>30%), Premier Hb9210 (>15%), i Roche c501 (>5%). Na analizatoru Tosoh G8, HbE uzrokuje dodatan pik na kromatogramu i značajno snižava rezultat.

Zaključak: Četiri rutinski korištene metode za određivanje HbA1c pokazale su dobru pouzdanost i usporedivost iako pojedine interferencije mogu lažno utjecati na rezultat.

Prijevod: Matea Zorić, Klinička bolnica Merkur, Zagreb

Bakan E, Ozturk N, Baygutalp NK, Polat E, Akpinar K, Dorman E, Polat H, Bakan N. Comparison of Cobas 6500 and Iris IQ200 fully-automated urine analyzers to manual urine microscopy. Biochem Med 2016;26(3):365-375. (originalni članak)

---

Uvod: Pretraga sedimenta mokraće provodi se automatiziranom analizom ili mikroskopskim pregledom. Cilj ovog rada bio je usporediti automatizirane analizatore, Cobas 6500 i Iris IQ200 sa mikroskopskom analizom sedimenta mokraće.

Materijali i metode: Pet stotina i četrdeset uzoraka mokraće poslano je u laboratorij sa zahtjevom za kemijskom obradom i pregledom sedimenta. Uzorci su analizirani na analizatorima Cobas 6500 i Iris IQ200 u roku jednog sata od uzorkovanja. Od ukupnog broja uzoraka, kod 153 uzoraka pronađen je patološki nalaz sedimenta te je dodatno zatražen i mikroskopski pregled. Laboratorijsko osoblje koje je provodilo analizu mikroskopskog pregleda sedimenta mokraće nije bilo upoznato da se pregled provodi u svrhu istraživanja. Spearman i Gamma statistički testovi korišteni su za ispitivanje korelacije, dok je McNemar test korišten za usporedbu dva automatizirana analizatora.

Rezultati: Usporedbom analizatora Cobas u701 s metodom običnog mikroskopskog pregleda sedimenta dobivene su sljedeće regresijske jednadžbe: y = - 0.12 (95% CI: - 1.09 to 0.67) + 0.78 (95% CI: 0.65 to 0.95) x leukocite (WBC) i y = 0.06 (95% CI: - 0.09 to 0.25) + 0.66 (95% CI: 0.57 to 0.73) x za eritrocite (RBC). Usporedbom IQ200 Elite s metodom običnog mikroskopskog pregleda urina dobivene su sljedeće jednadžbe: = 0.03 (95% CI: - 1.00 to 1.00) + 0.88 (95% CI: 0.66 to 1.00) x za WBC i y = - 0.22 (95% CI: - 0.80 to 0.20) + 0.40 (95% CI: 0.32 to 0.50) x za RBC. Usporedbom analizatora Cobas u701 i IQ200 Elite dobivene su sljedeće jednadžbe: y = - 0.95 (95% CI: - 2.13 to 0.11) + 1.25 (95% CI: 1.08 to 1.44) x za WBC i y = - 1.20 (95% CI: - 1.80 to -0.30) + 0. 80 (95% CI: 0.55 to 1.00) x za RBC.

Zaključak: Automatizirani urinski analizatori pokazali su slične karakteristike i dobru podudarnost s mikroskopskim pregledom sedimenta. Međutim, analizatori još uvijek nisu zadovoljavajući za detekciju leukocita, eritrocita i epitelnih stanica kod izrazito patoloških uzoraka urina. U takvim slučajevima potreban je potvrdni, mikroskopski pregled sedimenta urina.

Prijevod: Kristina Dukić, Poliklinika Bonifarm, Zagreb

Tešija Kuna A, Đerek L, Kozmar A, Drvar V. Current practice in laboratory diagnostics of autoimmune diseases in Croatia. Survey of the Working group for laboratory diagnostics of autoimmune diseases of the Croatian Society of Medical Biochemistry and Laboratory Medicine. Biochem Med 2016;26(3):376–94. (originalni članak).

---

Uvod: Uz povećanu učestalost autoimunih bolesti laboratoriji se susreću sa značajnim porastom zahtjeva za testovima bitnih u njihovoj dijagnostici. Nažalost, nedostatak laboratorijskog osoblja iskusnog u ovom specifičnom dijagnostičkom području te nepoznavanje ograničenja metoda često doprinosi nejasnoćama kod kliničara. Cilj je bio saznati broj i tip laboratorija u Republici Hrvatskoj koji provode humoralnu dijagnostiku uz konačnu svrhu unapređenja i harmonizacije laboratorijske dijagnostike autoimunih bolesti u Republici Hrvatskoj.

Materijali i metode: Kako bi se ustanovilo kakva je današnja laboratorijska praksa, pripremljena su dva upitnika od ukupno 42 pitanja. Ankete su provedene preko aplikacije SurveyMonkey. Prve ankete poslane su u 88 medicinsko biokemijskih laboratorija u Republici Hrvatskoj. Od 33 laboratorija koja su izjavila da provode traženu dijagnostiku, s obzirom na testove koje provode, izdvojeno je njih 19 za drugu anketu. Anketa je sadržavala pitanja vezana za autoantitijela kao biljege sistemske autoimune bolesti te organ-specifične autoimune bolesti: bolesti jetre, gastrointestinalnog i živčanog sustava.

Rezultati: Postignuta je visoka stopa odgovora s 80/88 (91%) laboratorija koji su odgovorili na prvi upitnik, te 19/19 (1,0) za drugi upitnik. Dobiveni rezultati anketa ukazuju na visoku raznovrsnost u izvođenju analiza autoantitijela među laboratorijima u Hrvatskoj.

Zaključci: Rezultati ukazuju na potrebu za izradom preporuka i postupnika u cilju harmonizacije pristupa u laboratorijskoj dijagnostici autoimunih bolesti u Hrvatskoj.

Prijevod: Martina Horvat, Medicinsko biokemijski laboratorij Delić Bilić, Split, Hrvatska

Milevoj Kopčinović L, Vogrinc Ž, Kocijan I, Culej J, Aralica M, Jokić A, Antončić D, Božović M. Laboratory testing of extravascular body fluids in Croatia: a survey of the Working group for extravascular body fluids of the Croatian Society of Medical Biochemistry and Laboratory Medicine. Biochem Med 2016;26(3):395-407. (originalni članak)

---

Uvod: Naša je pretpostavka bila da analiza ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka u Hrvatskoj nije harmonizirana i željeli smo istražiti predanalitičke, analitičke i postanalitičke postupke koji se koriste u analizi ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka, u svrhu identifikacije ključnih točaka na koje bi trebalo obratiti pažnju u budućoj harmonizaciji.

Materijali i metode: Kreirana je anonimna internetska anketa u svrhu ispitivanja stanja laboratorijske analize ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka i poslana je medicinsko-biokemijskim laboratorijima u sekundarnim, tercijarnim i privatnim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Anketne tvrdnje odnosile su se na predanalitičke, analitičke i poslije - analitičke postupke analize cerebrospinalne, pleuralne, peritonealne (ascites), perikardijalne, sjemene, sinovijalne, amnijske tekućine i znoja. Sudionici su bili zamoljeni da izraze jačinu slaganja s ponuđenim tvrdnjama koristeći Likertovu ljestvicu. Za svaki tip zdravstvene ustanove izračunat je prosječni rezultat svake pojedinačne tvrdnje i međusobno su uspoređeni.

Rezultati: Anketni odaziv bio je 0,64 (58/90). Niti jedan privatni medicinsko-biokemijski laboratorij ne analizira ekstravaskularne tjelesne uzorke. Prosječan rezultat svih tvrdnji zajedno iznosi 3,45. Odstupanja od preporučenih procedura uočena su u svim fazama analize ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka. Uočene su manje razlike u postupcima analize ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka između laboratorija u sekundarnim i tercijarnim zdravstvenim ustanovama. Najniži rezultati dobiveni su za tvrdnje vezane za postupke kontrole kvalitete, sudjelovanje u programima kontrole kvalitete i prisutnosti interpretativnog komentara na nalazima ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka.

Zaključak: Unatoč postojanju dobre laboratorijske prakse u analiziranju ekstravaskularnih tjelesnih uzoraka u Hrvatskoj, potrebna je daljnja harmonizacija svih postupaka u svrhu poboljšanja kvalitete testiranja i sigurnosti bolesnika.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Šupe-Domić D, Milas G, Drmić Hofman I, Rumora L, Martinović Klarić I. Daily salivary cortisol profile: Insights from the Croatian Late Adolescence Stress Study (CLASS). Biochem Med 2016;26(3):408-20. (originalni članak)

---

Uvod: Cilj studije bio je ispitati bazalnu aktivnost hipotalamičko-pituitarno-adrenalne osi (HPA) i utvrditi povezanost različitih kovarijabli (spol, ritam spavanja i buđenja, demografija, akademski status, životni stil i karakteristike vezane uz zdravlje) s promijenjenim dnevnim profilom kortizola iz sline u kasnoj adolescenciji.

Materijali i metode: Ukupan analitički uzorak obuhvaćao je 903 studenata hrvatskih škola u dobi od 18 do 21 godine (medijan 19 godina). Kortizol iz sline uzorkovan je kod kuće u tri vremenske točke tijekom jednog tjedna, a koncentracije su određene korištenjem enzimskog imunotesta.

Rezultati: U usporedbi a studentima, studentice su imale veći porast kortizola nakon buđenja (CAR) (medijan 4,69; IQR 10,46 i medijan 3,03; IQR 8,94; P < 0,001), veći („zdraviji") dnevni nagib kortizola (DCS) (medijan 0,51; IQR 0,55 i medijan 0,44; IQR 0,51; P=0,001), te veću površinu ispod krivulje (AUCG) (medjian 206,79; IQR 111,78 i median 191,46; IQR 104,18; P < 0,001). Studenti koji su se ranije budili i bili duže budni, imali su veći CAR (P<0,001), ravniji („manje zdrav") DCS (P<0,001) i veći AUCG (P<0,001), nego studenti koji su se budili kasnije i bili kraće budni. Manje konzistentni, ali još uvijek značajni prediktori kortizola iz sline bili su dob, ponašanje u školi, prijateljstvo, zdrava prehrana i zloupotreba lijekova.

Zaključak: Spol i ciklus spavanja i buđenja su glavni čimbenici promijenjenog profila kortizola iz sline u kasnoj adolescenciji. Prediktivna snaga ostalih kovarijabli, iako manje jasna, ima potencijal identificirati ranjive podskupine kao što su muški korisnici droga i djevojke bez najboljeg prijatelja.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Kustán P, Szirmay B, Horváth-Szalai Z, Ludány A, Lakatos A, Mühl D, Hjort Christensen P, Miseta A, Kovács GL, Kőszegi T. Urinary orosomucoid: validation of an automated immune turbidimetric test and its possible clinical use. Biochem Med 2016;26(3):421-30. (orginalni članak)

---

Uvod: Osim rutinskih serumskih biljega za upalne bolesti, dijagnostički potencijal odabranih proteina mokraće nije još u potpunosti iskorišten. Prijašnja istraživanje pokazala su da orozomukoid iz mokraće (u-ORM) možda upotpunjuje informaciju u upalim bolestima. Naš cilj bio je razviti i validirati potpuno automatiziranu metodu za mjerenje u-ORM i procijeniti njegov potencijalni klinički utjecaj kod sustavnih upalnih bolesti.

Materijali i metode: Imunoturbidimetrijska metoda poboljšana s česticama za određivanje razine u-ORM validirana je na analizatoru Cobas 8000/c502. Uzorci kapljice mokraće 72 zdrava pojedinaca, 28 bolesnika s Chronovom bolesti i 30 bolesnika sa sepsom uključeni su u ispitivanje.

Rezultati: Vrijeme analize bilo je 10 minuta, a granica detekcije u-ORM 0,02 mg/L. Intra- i inter- preciznost metode izražena kao koeficijent varijacije (CV) bila je manja od 5%, a obnovljivost u rasponu 95-103%. Za dob 10 do 60 godina utvrđen je preliminarni referentni raspon za urinski orozomukoid/kreatinin omjer (u-ORM/u-CREAT) koji iznosi 0,08 (0,01-0,24) mg/mmol [median (2,5-97,5 percentili)]. U odnosu na kontrole uočen je peterostruki porast u-ORM/u-CREAT vrijednosti kod bolesnika s Chronovom bolesti i 240-struki porast kod bolesnika sa sepsom.

Zaključak: Postavili smo brz, osjetljiv i precizan turbidimetrijski pristup za automatizirano određivanje u-ORM. Naša visoko osjetljiva metoda idealna je za rutinsko određivanje u-ORM i može biti potencijalni novi laboratorijski test za zbrinjavanje sistemskih upalnih procesa.

Prijevod: Matea Zorić, Klinička bolnica Merkur, Zagreb

Salinas M, López-Garrigós M, Flores E, Leiva-Salinas M, Esteban P, Ahumada M, Leiva-Salinas C. Indications for laboratory tests in primary care: assessment of the most frequent indications and requests with blank clinical information. Biochem Med 2016;26(3):431-435. (kratko priopćenje)

---

Uvod: Prvi cilj ovog rada bio je procijeniti broj zahtjeva za laboratorijskim pretragama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti traženih bez kliničke indikacije te analizirati broj takvih zahtjeva prije i nakon automatizacije sustava za zadavanje pretraga. Drugi cilj rada bio je istražiti koje su najučestalije kliničke indikacije zbog kojih su tražene laboratorijske pretrage.

Materijali i metode: Ovo retrospektivno opažajno istraživanje provedeno je u razdoblju od siječnja 2009. do prosinca 2015. Brojali su se zahtjevi bez kliničkih informacija, računao se broj takvih zahtjeva naspram ukupnog broja zahtjeva te su iznesene najučestalije indikacije zbog kojih su tražene laboratorijske pretrage.

Rezultati: Broj zahtjeva za laboratorijskim pretragama bez kliničke indikacije bio je značajno veći 2009. godine u usporedbi s 2015. godinom (80% prema 20%; P<0,001). Za svaku promatranu godinu, dislipidemija, primarna hipertenzija i šećerna bolest bile su najčešće dijagnoze zbog kojih je tražena laboratorijska obrada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koje su činile više od 20% svih indikacija.

Zaključak: Broj zahtjeva za laboratorijskim pretragama iz primarne zdravstvene zaštite bez kliničkih informacija o bolesniku, smanjen je nakon uvođenja automatiziranog sustava za traženje pretraga. Poremećaji u metabolizmu lipida, primarna hipertenzija i diabetes mellitus bile su najčešće dijagnoze zbog kojih su tražene laboratorijske pretrage u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Prijevod: Kristina Dukić, Poliklinika Bonifarm, Zagreb

Revet I, Boesten LSM, Linthorst J, Yildiz E, Janssen JW, de Rijke YB, Albersen A. Misleading FT4 measurement: Assay-dependent antibody interference. Biochem Med 2016;26(3):436–43. (prikaz slučaja).

---

Uvod: Često korištene imunokemijske metode za određivanje slobodnog tiroksina (FT4) mogu dati lažno povišene rezultate zbog interferencija što može uzrokovati pogrešnu procjenu funkcije štitnjače. Predstavljamo dva slučaja s visokim koncentracijama FT4 zbog utjecaja protutijela. Cilj ovog istraživanja bio je otkriti izvor interferencija kod imunokemijskih metoda za FT4 te moguće uklanjanje istih kako bi se ispravila nepodudarnost dobivenih rezultata FT4 s kliničkim stanjem bolesnika.

Materijali i metode: Prikazani su slučajevi dvaju bolesnika koji su se javili liječnicima opće prakse s povišenim koncentracijama FT4 te normalnom/povišenom koncentracijom tiroidnog stimulirajućeg hormona. Klinički simptomi su se razlikovali između bolesnika no nisu odgovarali hipertiroidnom statusu na što su navodili laboratorijski rezultati. Koncentracije FT4 oba bolesnika mjerene su koristeći četiri uobičajena komercijalna imunotesta te metodom dijalize prije i poslije obrade u epruvetama koje blokiraju heterofilna protutijela i proteinom A/G.

Rezultati: Uklanjanje interferirajućih protutijela korištenjem proteina A/G rezultiralo je mjerenjem normalnih koncentracija FT4.

Zaključak: Ovaj slučaj prikazuje lažno povišene koncentracije FT4 zbog interferencija na Immulite uređaju uzrokovanih heterofilnim protutijelima, koja su odstranjena tretiranjem proteinom A/G. Ističemo važnost bliske suradnje liječnika i laboratorija kako bi se izbjegle nepotrebne kliničke intervencije.

Prijevod: Martina Horvat, Medicinsko biokemijski laboratorij Delić Bilić, Split, Hrvatska.

Lima-Oliveira G, Lippi G, Salvagno GL, Gelati M, Bassi A, Contro A, Pizzolo F, Guidi GC. Abnormal gel flotation caused by contrast media during adrenal vein sampling. Biochem Med 2016;26(3):444-50. (prikaz slučaja)

---

Uvod: Tijekom postupka uzorkovanja krvi iz nadbubrežne vene, radiolog dodaje kontrastni medij u kateter radi vizualiziranja njegove pozicije.

Materijali i metode: Bolesnik s radnom dijagnozom primarnog aldosteronizma primljen je na postupak uzorkovanja krvi iz nadbubrežne vene. Za potvrdu položaja katetera napravljen je venogram dodatkom 2 ml lopamidola 300 mg/ml. Niskotlačnom aspiracijom pomoću šprice povezane s hidrofilnim kateterom uzeti su uzorci s četiri mjesta: donje šuplje vene u suprarenalnom dijelu, donje šuplje vene u infrarenalnom dijelu, lijeve nadbubrežne vene i desne nadbubrežne vene te su odmah iz šprice prebačeni u epruvete s gelom za odjeljivanje. Sve epruvete centrifugirane su 10 minuta na 1200 x g.

Rezultati: Nakon centrifugiranja, separacijski gel u epruvetama s krvi iz donje šuplje vene i lijeve nadbubrežne vene ostao je na prvotnoj poziciji dok je u epruvetama s krvi iz desne nadbubrežne vene neobično plutao. Radiolog je potvrdio upotrebu 2,6 ml umjesto 2,0 ml lopamidola 300 mg/ml. Pristup desnoj nadbubrežnoj veni bio je otežan, zbog toga je u njenoj blizini upotrijebljen ovaj jodirani kontrastni medij, gustoće 1,33 g/cm3.

Zaključak: Neobično plutanje separacijskog gela u epruvetama s krvi iz desne nadbubrežne vene može se objasniti upotrebom jodiranog kontrastnog medija. Preporučljivo je uzeti epruvete bez gela za postupak uzorkovanje krvi iz nadbubrežne vene da bi se izbjegle predanalitičke nesukladnosti. Nadalje, kako bi se uklonili ostaci kontrastnog medija prije nego što se uzorkuje krv za laboratorijsku analizu, potrebnoj je ukloniti volumen krvi ekvivalentan dvostrukoj dužini katetera.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Šegulja D, Matišić D, Honović L, Batinić J, Rogić D. Unusual pattern in haemoglobin electrophoresis in Croatian population: a case report. Biochem Med 2016;26(3):451-6. (prikaz slučaja)

---

Hemoglobinopatije su nasljedni poremećaji sinteze globinskog lanca i najčešća su nasljedna bolest diljem svijeta. Hemoglobin E je strukturna hemoglobinska varijanta karakteristična za populaciju jugoistočne Azije. U ovom prikazu predstavljamo rijedak i neuobičajen nalaz hemoglobina E pomoću kapilarne zonske elektroforeze u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Detekcija strukturne varijante hemoglobina pomogla je da se izbjegne pogrešna dijagnoza sideropenične anemije i potencijalno štetna terapija. U današnjoj multietničkoj europskoj populaciji, hemoglobinopatije su od javnozdravstvenog interesa, te hrvatski laboratorijski profesionalci trebaju biti svjesni mogućnosti nalaženja neuobičajenih hemoglobinskih varijanti.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Objavljeno: srpanj 2016.