Šupe-Domić D, Milas G, Stanišić L, Drmić Hofman I, Martinović Klarić I. Reference intervals for six salivary cortisol measures based on the Croatian Late Adolescence Stress Study (CLASS). Biochem Med 2018;28(1):010902. (kratko priopćenje)

UVOD: Cilj ovog ugnježđenog istraživanja (nested study) bio je osigurati referentne intervale za već objavljena mjerenja salivarnog kortizola u Hrvatskom istraživanju stresa u kasnoj adolescenciji (CLASS).
MATERIJALI I METODE: Ukupno je 969 pojedinaca (372 muškarca i 597 žena) činilo referentni uzorak (starosni raspon: 18-21 godina). Koncentracije kortizola u slini određene su enzimskim imunotestom (LUCIO-Medical ELISA Salivary Cortisol Kit, Nal von Minden, Germany) u Zavodu za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra Split. Neparametrijska statistika primijenjena je za računanje referentnih intervala (RI) i 90% intervale pouzdanosti (90% CI).
REZULTATI: Donje granice referentnih intervala određene su direktnom metodom te su bile više kod žena (> 10%) nego muškaraca za koncentracije kortizola po buđenju (SCC0), 30 do 45 minuta nakon buđenja (SCC30-45) i neposredno prije lijeganja (SCCvečer). Gornje granice referentnih intervala za SCCvečer bile su više (> 10%) kod muških nego kod ženski ispitanika. Ženski ispitanici su također imali više gornje granice referentnih intervala za odgovor kortizola na buđenje (CAR) i cirkardijalno smanjenje kortizola (DCS) te više donje granice referentnih intervala za CAR i površinu ispod krivulje dnevnog izlučivanja kortizola (AUCG). Donje granice referentnih intervala za DCS bile su više kod muških nego ženskih ispitanika.
ZAKLJUČCI: Dobivene referentne vrijednosti otvaraju prostor za uvođenje salivarne bioznanosti u praksu hrvatskih kliničkih laboratorija te osiguravanje važnih podataka za bolje razumijevanje razlika među spolovima u adaptaciji na stres tijekom kasne adolescencije.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Wu SJ, Hayden JA. Upfront dilution of ferritin samples to reduce hook effect, improve turnaround time and reduce costs. Biochem Med 2018;28(1):010903. (kratko priopćenje)

UVOD: Imunokemijske sendvič tehnike omogućavaju prednosti u kliničkom laboratoriju, ali zbog prozonskog učinka mogu rezultirati pogrešno niskim rezultatima mjerenja, posebno kod analita čije koncentracije obuhvaćaju nekoliko redova veličine kao u slučaju feritina. Ovo istraživanje je ispitalo novi pristup za smanjenje vjerojatnosti prozonskog učinka imunotestova za određivanje feritina, tako što su izvedena prethodna, peterostruka razrjeđenja svih uzoraka za analize feritina. Također je ispitan utjecaj ove promjene na TAT i troškove.
MATEIJALI I METODE: Koncentracije feritina analizirane su u rutinskoj kliničkoj praksi s i bez prethodnih razrjeđenja na Siemens Centaur® XP (Siemens Healthineers, Erlang, Germany) imunoanalizatoru. Uz to, mjesec dana prije provođenja mjerenja s razrjeđenjima prikupljani su osnovni podaci (1026 rezultata), kao i mjesec dana nakon (1033 rezultata).
REZULTATI: Bez prethodnih razrjeđivanja, prozonski učinak je uočen kod uzoraka čije su koncentracije feritina bile niže od 86,028 µg/L. S prethodnim razrjeđenjem, uzorci čije su koncentracije feritina bile više od 126,050 µg/L dali su vrijednosti više od gornje granice mjerenja te su razrjeđivani dok nisu dobivene točne vrijednosti. Uvođenje prethodnog razrjeđivanja uzoraka feritina dovelo je do smanjenja TAT-a od medijana od 2 sata i 3 minute do 1 sata i 18 minuta (p = 0,002).
ZAKLJUČCI: Uvođenje prethodnog razrjeđivanja svih uzoraka feritina smanjilo je vjerojatnost prozonskog učinka, poboljšalo TAT i smanjilo troškove izvođenja dodatnih razrjeđenja.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Rampoldi B, Tessarolo S, Giubbilini P, Gaia P, Corino SD, Mazza S et al. Neutrophil gelatinase-associated lipocalin and acute kidney injury in endovascular aneurysm repair or open aortic repair: a pilot study. Biochem Med 2018;28(1):010904. (kratko priopćenje)

UVOD: Akutna ozljeda bubrega (AKI) događa se često nakon operacije abdominalne aorte i trenutno ne postoji učinkoviti biljeg koji bi detektirao ranu pojavu bolesti. Cilj ovog istraživanja je procjeniti mogućnosti lipokalina udruženog s neutrofilnom gelatinazom (NGAL) u ranom detektiranju razvoja akutnog bubrežnog oštećenja kod bolesnika, koji su podvrgnuti endovaskularnoj operaciji aneurizma (EVAR) ili otvorenoj operaciji aorte (OAR).
MATERIJALI I METODE: Serija uzoraka krvi i mokraće prikupljena je od 25 bolesnika podvrgnutih endovaskularnoj operaciji aneurizma i otvorenoj operaciji aorte. Sedam muških ispitanika s AKI i 18 ispitanika bez AKI (17 muškaraca, 1 žena) uključeni su u istraživanje. Odredili smo koncentracije serumskog (sCr) i urinskog kreatinina te koncentracije NGAL (uNGAL, sNGAL, bNGAL) u uzorcima seruma i pune krvi prikupljenih prije operacije te 4 i 18 sati nakon operacije. AKI je definiran prema RIFLE kriterijima (rizik, ozljeda, zatajivanje, gubitak bubrežne funkcije i završni stadij bubrežne bolesti): povećanje sCr za 50% i smanjenje procijenjene brzine glomerularne filtracije (eGFR) za barem 25% od prvog uzorkovanja.
REZULTATI: Sedam pacijenata razvilo je stadij rizika akutne ozlijede bubrega. Nije pronađena značajna razlika između sNGAL koncentracija AKI skupine u usporedbi s ne-AKI skupinom. Međutim, omjer uNGAL/uKreatinin i bNGAL koncentracije bili su značajno viši nakon 18 sati u AKI skupini (ne-AKI 1,69 (0,91-2,47) nasuprot AKI 3,2 (2,08-5,92) ng/mg za omjer uNGAL/uKreatinin, p = 0,036; i ne-AKI 83 (59-131) nasuprot AKI 164 (126-263) ng/mL za bNGAL, p= 0,029).
ZAKLJUČCI: Naši rezultati sugeriraju da uNGAL, sNGAL i bNGAL nakon operacije abdominalne aorte nisu prikladni rani biljezi akutne ozlijede bubrega.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Rabing Brix Petersen E, Mortensen S, Nybo M. Elevated zinc concentrations in a 5 months old infant: A case report. Biochem Med 2018;28(1):011001. (predanalitički misterij)

Predanalitičke pogreške odgovorne su za većinu laboratorijski pogrešaka. Kod petomjesečnog djeteta hospitaliziranog s plućnom disfunkcijom zbog prijevremenog rođenja, rutinsko mjerenje cinka otkrilo je neočekivano povišene koncentracije 20,2 μmol/L (referentni interval 10,0-19,0 μmol/L) u usporedbi s 11,6 μmol/L izmjerenih pet dana ranije. Mjerenje cinka ponovljeno je nakon 2 dana prilikom čega je porasla na 42,4 μmol/L. Nisu bili prisutni klinički znakovi povišenih koncentracija cinka. Podaci o izvedbi analize cinka (izvedena primjenom masene spektrometrije s induktivno spregnutom plazmom) bili su zadovoljavajući. Temeljit pregled bolesnikovih lijekova i dodataka prehrani nije otkrio značajniji sadržaj cinka. Uzorak krvi dobiven je kapilarnim uzorkovanjem, stoga je bilo što na koži oko mjesta uboda, što je moglo sadržavati cink, potencijalno moglo je doprinijeti povišenim rezultatima cinka. Istraženo je korištenje bilo kakve masti na mjesto uboda koja sadrži cink, čime je otkriveno da je majka na djetetovu petu nanijela mast s vitaminom E koja sadrži cinkov oksid. U kapilarnom uzorku izvađenom na suprotnoj peti, gdje nije nanesena mast s vitaminom E, izmjerena je koncentracija cinka 14,3 μmol/L. Zaključak rada je da se predanalitičke kontaminacije s mašću trebaju uzeti u obzir kod neočekivanih mjerenja iz kapilarne krvi.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Šálek T. Pseudohyperkalemia - Potassium released from cells due to clotting and centrifugation - a case report. Biochem Med 2018;28(1):011002. (predanalitički misterij)

Hiperkalijemija je potencijalno letalno stanje. Pseudohiperkalijemiju bi uvijek trebalo isključiti prije provođenja terapije, kako bi se spriječila posljedična hipokalijemija- jednako potencijalno letalno stanje. Ovdje predstavljamo prikaz slučaja 62 godine stare ženske osobe s kroničnim mijeloproliferativnim poremećajem, odnosno esencijalnom trombocitemijom. Rezultati laboratorijskih mjerenja za koncentraciju kalija iznosili su 6,3 mmol/L, za ukupan broj trombocita 1305 x109/L i leukocita 39,8 x109/L. Rezultati su odraz privremenog prestanka davanja lijekova nakon kirurške intervencije zbog želučanog krvarenja. Koncentracije kalija, u plazmi vađenoj uz antikoagulans litij heparin u epruvete bez gel separatora i u punoj krvi vađenoj štrcaljkom, iznosile su 4,6 mmol/L i 3,4 mmol/L. Iz ovoga je vidljivo kako mehanički stres, kao što je centrifugiranje, može doprinijeti lažnoj hiperkalijemiji.
Prije prijave neočekivanih vrijednosti hiperkalijemije, u laboratoriju bi trebalo uvijek razmotriti pojavu pseudohiperkalijemije. Takve vrijednosti kalija zahtjevaju ispitivanje u slučaju da je riječ o pseudohiperkalijemiji, koja se može javiti zbog trombocitoze i leukocitoze. U slučaju trombocitoze i leukocitoze, prilaganje interpretativnog komentara uz rezultate kalija, koji upućuje na ova stanja, može povećati svijest za donošenje točnijih odluka prilikom brige o bolesniku.

Prijevod: Pavica Šonjić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Ialongo C. The logic of equivalence testing and its use in laboratory medicine. Biochem Med 2017;27(1):5-13. (lekcije iz biostatistike)

Testiranje hipoteze je metodološka paradigma široko popularizirana izvan područja čiste statistike i danas je, manje ili više poznata širokom krugu istraživača u biomedicini. Nasuprot tome, testiranje ekvivalencije je još uvijek pomalo nejasno i krivo shvaćeno, iako predstavlja konceptualno uporište za neka biomedicinska područja kao što je farmakologija. Kako bi se prepoznala njegova vrijednost u službi laboratorijske medicine, neophodno je razumjeti njegovu filozofiju te način na koji se razvijao i mijenjao kroz povijest klasičnog testiranja hipoteze.
Ovdje predstavljamo strukturu testiranja ekvivalencije, razne testove koji se koriste za procjenu ekvivalencije te raspravljamo o primjenjivosti ovog testiranja u istraživanjima u laboratorijskoj medicini.

Prijevod: Patricija Banković Radovanović, OB Pula, Pula

Habibzadeh F, Habibzadeh P, Yadollahie M. On determining the most appropriate test cut-off value: the case of tests with continuous results. Biochem Med 2016;26(3):297-307. (lekcije iz biostatistike)

Nekoliko je kriterija za određivanje najprikladnije granične vrijednosti kod dijagnostičkih testova s kontinuiranim rezultatima. Postoje razne metode za njezino određivanje, najčešće temeljene na ROC (engl. receiver operating characteristic) analizi. Najučestaliji kriterij su sljedeći: točka na ROC krivulji gdje su specifičnost i osjetljivost testa jednake; točka na krivulji s minimalnom udaljenošću od lijevog gornjeg ugla jediničnog kvadrata i točka gdje je Youden indeks maksimalan. Postoje i metode pretežito bazirane na Bayesian analizi odluke. U ovom članku prikazujemo kako je metoda koja maksimizira ponderirani broj potreban za pogrešnu dijagnozu i indeks učinkovitosti dijagnostičkog testa koji smo prethodno bili predložili, najprikladnija tehnika u usporedbi s prethodno spomenutima. Za određivanje granične vrijednosti, potrebno je poznavati vjerojatnost bolesti od interesa prije testiranja kao i trošak prouzročen krivom dijagnozom. To znači da čak i za određeni dijagnostički test, granična vrijednost nije univerzalna i trebala bi biti određena za svaku regiju i za svako stanje bolesti.

Prijevod: Matea Zorić, Klinička bolnica Merkur, Zagreb

Krleža-Jerić K, Gabelica M, Banzi R, Martinić MK, Pulido B, Mahmić-Kaknjo M, Reveiz L, Šimić J, Utrobičić A, Hrgović I. IMPACT Observatory: tracking the evolution of clinical trial data sharing and research integrity. Biochem Med 2016;26(3):308-307. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Uvod: Razvoj digitalne tehnologije omogućio je veću dostupnost podataka istraživanja. Time su postali dostupniji i podaci brojnih kliničkih istraživanja te se očekuju pozitivni znanstveni, etički, zdravstveni i ekonomski utjecaji koji bi pridonijeli većem integritetu istraživanja. U siječnju 2016., Međunarodno vijeće urednika medicinskih časopisa, pokrenulo je raspravu o dijeljenju podataka kliničkih istraživanja te je potvrđena potreba za procjenom dinamike razvoja tog procesa. Grupa za unaprjeđenje pristupa podacima kliničkih istraživanja (IMPACT) ima za cilj procijeniti kulturu dijeljenja podataka, politiku i praksu ključnih ljudi odgovornih za tu problematiku, utjecaj njihovih intervencija na klinička istraživanja i doprinos pri promjeni istraživanja. Cilj ovog rada je predstaviti IMPACT grupu te podijeliti njihove preliminarne rezultate.

Materijali i metode: Metode uključuju procjenu raznih istraživanja, anketa i intervjua te procjenu istraživačkih baza podataka.

Rezultati: Preliminarni rezultati pokazuju da iako još nije postignuto otvaranje podataka kliničkih istraživanja, postoji značajan napredak. Inicijativa ključnih ljudi pridonosi povećanju dijeljenja podataka kliničkih istraživanja pri čemu se mnoge dosadašnje prepreke smanjuju ili nestaju.

Zaključak: Glavna prepreka je nedostatak standarda za dijeljenje podataka, od pripreme podataka za javno objavljivanje do dostupnosti i pristupa podacima. Međutim, iskustva prikupljena dijeljenjem podataka kliničkih istraživanja „prema zahtjevu" ili „otvorenih podataka" mogu pridonijeti razvoju standarda dijeljenja podataka. „Vilvi", „CORBEL-ECRIN" i „Open Trials" projekti trenutno rade na toj problematici.

Prijevod: Kristina Dukić, Poliklinika Bonifarm, Zagreb

Dukić L, Milevoj Kopčinović L, Dorotić A, Baršić I. Blood gas testing and related measurements: National recommendations on behalf of the Croatian Society of Medical Biochemistry and Laboratory Medicine. Biochem Med 2016;26(3):318–36. (pregledni članak).

Analiza plinova u krvi izložena je riziku od pogrešaka uslijed nepravilnog uzorkovanja, transporta i uvjeta pohrane. Institut za standarde u kliničkom laboratoriju (engl. Clinical and Laboratory Standards Institute, CLSI) izdao je dokumente s preporukama za sprečavanje mogućih pogrešaka uslijed nepravilnog rukovanja s uzorkom. Dva glavna dokumenta vezana za analizu plinova u krvi izdana od strane CLSI su GP43-A4 (prije H11-A4) Postupci prikupljanja uzoraka arterijske krvi; odobreni standard - četvrto izdanje i C46-A2 Analiza pH, plinova u krvi i dodatna mjerenja; odobrene smjernice - drugo izdanje.

Postupci za obradu uzoraka za acidobazičnu ravnotežu u Republici Hrvatskoj nisu standardizirani. Svaka ustanova ima vlastiti protokol naručivanja, prikupljanja uzoraka i analize plinova u krvi. Iako mnogi laboratoriji koriste napredne uređaje, mnogi predanalitički postupci ostali su nepromijenjeni.

Cilj je Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu (HDMBLM) standardizirati postupke za analizu acidobazične ravnoteže temeljena na CLSI preporukama. Radna grupa za acidobazičnu ravnotežu, kao dio Povjerenstva za znanstveno-stručni razvoj HDMBLM pripremila je skup preporučenih postupaka za uzorkovanje, transport, pohranu i obradu uzoraka za acidobazičnu ravnotežu temeljenih na mjerodavnim CLSI dokumentima, relevantnoj literaturi te rezultatima anketnog ispitivanja o postupcima pri analizi acidobazične ravnoteže u Republici Hrvatskoj.

Preporuke su namijenjene laboratorijskom osoblju te svim djelatnicima u zdravstvu uključenima u analizu plinova u krvi.

Prijevod: Martina Horvat, Medicinsko biokemijski laboratorij Delić Bilić, Split, Hrvatska

Lindberg Seemann T, Nybo M. Continuous quality control of the blood sampling procedure using a structured observation scheme. Biochem Med 2016;26(3):337-45. (originalni članak)

Uvod: Koristeći strukturirani opažajni obrazac provedeno je opažajno istraživanje postupka uzorkovanja krvi u svrhu procjene njegovog slaganja s nacionalnim preporukama, identifikacije slabih točaka uzorkovanja i utvrđivanja da li pridržavanje preporuka dovodi do napretka u uzorkovanju krvi.

Materijali i metode: Upitnik Radne grupe za predanalitiku Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (engl. EFLM Working Group for the Preanalytical Phase) prilagođen nacionalnim postupcima. Provedeno je tromjesečno pilot istraživanje. Na temelju toga, izvršene su korektivne radnje te je nakon toga provedeno popratno istraživanje. Uključene su sve osobe koje uzorkuju krv u Zavodu za kliničku kemiju i farmakologiju. Za svaku osobu pojedinačno promatrana su po tri postupka uzorkovanja krvi zasebno izvedena u jedinici za uzorkovanje te na bolničkim odjelima. Frekvencija pogrešaka izračunata je posebno za uzorkovanja izvedena u jedinici za uzorkovanje i za ona izvedena na bolničkim odjelima te za obje faze istraživanja.

Rezultati: U pilot istraživanju promatrano je 39 osoba koje uzorkuju krv i 126 postupaka uzorkovanja dok su u popratnom istraživanju promatrane 34 osobe i 84 postupka. U pilot istraživanju, tri glavne pogreške bile su higijena ruku (42% pogrešaka), miješanje uzoraka (22%) i redoslijed uzorkovanja krvi (21%). Manje značajne razlike nađene su između jedince za uzorkovanje i odjela. Nakon fokusiranja na glavne probleme, popratno istraživanje je pokazalo značajna poboljšanja u sva tri područja u oba odjela (P<0,01; P<0,01 i P=0,01, kako slijedi).

Zaključak: Kontinuirana kontrola kvalitete postupka uzorkovanja krvi otkrila je određeni broj točaka koji nisu u skladu s nacionalnim preporukama. Također, ona pridonosi boljem pridržavanju preporuka za uzorkovanje krvi i omogućava dokumentiranje kvalitete uzorkovanja krvi.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb