Nybo M, Lund ME, Titlestad K, Maegaard CU. Blood Sample Transportation by Pneumatic Transportation Systems: A Systematic Literature Review. Clin Chem 2018;64(5):782-790. (pregledni članak)

Pneumatski transportni sustav se sve više koristi za transport uzoraka krvi s ciljem bržeg i ekonomičnijeg transporta do centralnog laboratorija. Sve faze rukovanja uzorcima mogu teoretski utjecati na kvalitetu uzorka i time na rezultate ispitivanja. Najviše su ispitivani predanalitički utjecaji ovakvog transporta uzoraka na rezultate laboratorijskih pretraga, npr. koagulacije, acido-bazične ravnoteže i kliničke kemije. Postoji velik broj transportnih sustava i različiti pristupi istraživanja ove teme.
Autori su proveli sustavni pregled literature na ukupno 39 radova o utjecaju pneumatskog transporta krvi na rezultate laboratorijskih pretraga prema PRISMA kriterijima za sistematski pregled literature i meta-analizu. Većina je radova uključila zdrave dobrovoljce i ambulantne bolesnike, a manji broj (12 radova) pacijente iz jedinice intenzivne skrbi. Najviše istražena područja bila su iz hematologije, kliničke kemije i acido-bazične ravnoteže dok su najmanje zastupljena bila područja iz koagulacije, tromboelastometrije i funkcije trombocita.
Indeks hemolize se povećao kod većine pneumatskih transportnih sustava, ali rijetko s klinički značajnom razlikom. U hematologiji nisu uočene razlike. Klinički značajna razlika uočena je dok je kod acido-bazične ravnoteže u vrijednostima pO2 i testovima ispitivanja funkcije trombocita.
Sva proučena istraživanja su predložila da bi svaki laboratorij prilikom uvođenja pneumatskog transportnog sustava uzoraka krvi lokalno trebao ispitati utjecaj transporta na pretrage. Centrifugalna ili posmična sila koja nastaje prilikom transporta epruveta uvijek je ovisna o lokalnim uvjetima transporta (npr. duljinu puta) čije je učinke teoretski nemoguće predvidjeti. Također je potrebno i konstantno mjeriti silu tijekom transporta pomoću profila ubrzanja, što je kombinacija maksimalne izmjerene g-sile, vektorske sume snage ubrzanja i udaljenosti. Uočeno je da vrijednost 15g ne povećava hemolizu i može se smatrati pokazateljem kvalitete.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Yu S, Zhang R, Zhou W, Cheng X, Cheng Q, Xia L, Xie S, Yin Y, Sun D, Su W, Qiu L. Is it necessary for all samples to quantify 25OHD2 and 25OHD3 using LC-MS/MS in clinical practice? Clin Chem Lab Me. 2018;56(2):273-277. (originalni članak)

25-hidroksi vitamin D (25OHD) smatra se najprikladnijim oblikom za praćenje statusa vitamina D. Dva su glavna oblika 25OHD: 25OHD2 i 25OHD3. 25OHD2 unosi se u organizam prehranom iz gljiva ili suplementima vitamina D, dok se 25OHD3 primarno endogeno proizvodi u koži prilikom izlaganja suncu, ali se također može unijeti u organizam hranom i suplementima vitamina D. Smatra se da vitamin D2 ima manju učinkovitost od vitamina D3, dok prema nekim istraživačima ima jednaku učinkovitost. Tekućinska kromatografija- tandemska masena spektrometrija (LC-MS/MS) je zlatni standard za određivanje 25OHD2 i 25OHD3. Vrlo mali dio zdrave populacije ima mjerljive razine 25OHD2. Upravo su zbog toga automatizirani imunokemijski testovi bili prvi izbor za većinu kliničkih laboratorija u Kini. Testovi su jednostavni za upotrebu i omogućuju brzo određivanje ukupnog 25OHD. Prisutnost 25OHD2 kod pacijenta značajno utječe na točnost imunokemijskog testa za 25OHD, iako proizvođači testova pokazuju zadovoljavajuće performanse za ukupni 25OHD, uključujući 25OHD2 i 25OHD3. Dakle, učestalost 25OHD2 u pacijenata treba pratiti kako bi se procijenio opseg mogućih interferencija 25OHD2 u kliničkoj praksi.
U istraživanje je uključeno 23695 pacijenata i provedeno je u Pekingu, Kini. Venska krv je centrifugirana i odvojen je serum koji je pohranjen do 3 dana na +4 °C do analize. Nakon ekstrakcije 25OHD2 i 25OHD3 iz seruma, uzorci su postavljeni na LC-MS/MS.
25OHD2 (≥2,5 ng/mL) je bio mjerljiv kod 16,4% (3877 / 23695) bolesnika. Muškarci su imali znatno nižu koncentraciju 25OHD2 (p <0,01). 1077 (13,9%) uzoraka je imalo mjerljivi 25OHD2 (medijan: 3,7 ng/mL; raspon 2,5-17,2 ng/mL) u muškoj populaciji. Kod žena je 2800 (17,5%) uzoraka imalo mjerljivi 25OHD2 (medijan: 4,0 ng/mL; raspon: 2,5-20,6 ng/mL). Od 3877 pacijenata s mjerljivim 25OHD2, muškarci su imali znatno višu razinu 25OHD3 (p <0,01). Nije bilo značajne razlike u ukupnoj koncentraciji 25OHD između spolova. 25OHD2 je pokazao negativnu korelaciju s 25OHD3 (r = -0,197, p <0,01) i pozitivnu korelaciju s ukupnim 25OHD (r = 0,217, p <0,01).
Zaključno, iako je koncentracija 25OHD2 bila niska u više od 80% pacijenata, njegova je prevalencija bila relativno visoka. Zbog toga se preporuča metoda LC-MS/MS za točno određivanje vitamin D statusa, posebno kod onih pacijenata koji uzimaju suplemente vitamina D2. Laboratoriji kojima LC-MS/MS metoda nije dostupna, serum treba poslati laboratorijima koji mogu zasebno odrediti 25OHD2 i 25OHD3 upotrebom LC-MS/MS, a voditelji laboratorija bi trebali ustrajati na uvođenju LC-MS /MS metode kako bi se osigurali pouzdani rezultati.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Hilderink JM, van der Linden N, Kimenai DM, Litjens EJR, Klinkenberg LJJ, Aref BM, Aziz F, Kooman JP, Rennenberg RJMW, Bekers O, Koopmans RP, Meex SJR. Biological Variation of Creatinine, Cystatin C, and eGFR over 24 Hours. Clin Chem 2018;64(5):851-860. (pregledni članak)

Procijenjena brzina glomerularne filtracije (eGFR) je široko primijenjena za dijagnozu bolesti bubrega i praćenje bubrežne funkcije u bolesnika s kroničnim bolesti bubrega (CKD). Kronična bubrežna bolest definira se smanjenjem brzine glomerularne filtracije (eGFR) < 60 ml/min/1,73 m2 tijekom 3 mjeseca, bez obzira na uzrok nastanka. Za procjenu eGFR-a koriste se dvije jednadžbe, CKD-EPI i MDRD. Izračun se temelji na vrijednostima koncentracije serumskog kreatinina ili cistatina C. Serumske vrijednosti kreatinina i cistatina C mogu varirati tijekom dana, bilo zbog stvarne cirkadijalne razlike u GFR-u ili slučajnoj biološkoj varijaciji, bez odražavanja na stvarne promjene. Te fluktuacije mogu utjecati na tumačenje eGFR vrijednosti na osnovi koncentracije kreatinina i/ili cistatina C. U ovom istraživanju autori su nastojali napraviti 24-satni profil koncentracije kreatinina i cistatina C, kao i procjenu GFR-a koje se temelji na koncentraciji kreatinina i/ili cistatina C. Procijenili su je li jačina varijacija tijekom dana slična kod ljudi sa i bez kronične bubrežne bolesti.
Svakog sata su sakupljani uzorci krvi (EDTA plazme) 37 pacijenata (17 bez CKD, 20 s CKD) tijekom 24 h. Kreatin (enzimska metoda) i cistatin C su analizirani na analizatoru Cobas 8000 (Roche Diagnostics). eGFR je procijenjen prema CKD-EPI i MDRD jednadžbi. CKD-EPI jednadžba je procijenjena posebno za kreatinin, cistatin C i kao razlika vrijednosti kreatinina i cistatina C. Uzorci plazme pohranjeni su na -80°C do analize i analizirani su isti dan nakon odmrzavanja.
Intraindividualni koeficijent varijacije (CVI) kreatinina bio je veći kod ljudi bez CKD-a nego kod onih s CKD-om (6,4% prema 2,5%) što se može pripisati nižim osnovnim (početnim) koncentracijama kreatinina i utjecaju mesnih obroka u odnosu na pacijente s CKD-om koji u početku već imaju visoke koncentracije kreatinina pa mesna prehrana ne povisuje značajno vrijednosti kreatinina u odnosu na početne. Za razliku od kreatinina, koncentracije cistatin C nisu bile pod utjecajem konzumacije mesa. Cistatin C pokazao je mali, ali evidentan dnevni ritam, s padajućim koncentracijama cistatina C tijekom dana i povećanjem koncentracije tijekom večeri i noći. Ove promjene cistatina C bile su manje izražene kod osoba s CKD-om.
Unatoč razlikama u biološkoj varijaciji, klinički značajne promjene (RCV) svih napravljenih procjena GFR-a (MDRD, CKD-EPI kreatinin, CKDEPI cistatin C i CKD-EPI kreatinin-cistatin C) nalaze se unutar istog raspona (13% -20%) i slične su za osobe s i bez kronične bubrežne bolesti.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC sestre milosrdnice

Favrese J, Despas N, Boland L, Gruson D, Laterre P-F, Nassogne M-C, Vincent M-F, Fillée C. Preanalytics of ammonia: stability, transport and temperature of centifugation. Clin Chem 2018. 56(3): e65-e68 (pismo uredniku)

Stajanjem uzorka krvi, koncentracija amonijaka raste zbog enzimske razgradnje aminokiselina i oslobađanja iz eritrocita. Iz tog razloga preporuka je da se uzorci krvi u kojima se određuje koncentracija amonijaka transportiraju na ledu (ili u Crioplast uređajima) i da budu obrađeni što prije kako bi se ograničio broj lažno pozitivnih rezultata.
Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj vrste transporta uzoraka krvi (led i sobna temperatura) te temperature centrifugiranja (4°C i sobna temperatura) na koncentraciju amonijaka te stabilnost amonijaka u plazmi na sobnoj temperaturi u različitim vremenskim intervalima (0 min, 30 min, 1 h i 30 min, 2h i 30 min i 4h).
Prvo je ispitana stabilnost amonijaka u plazmi kod 20 zdravih dobrovoljaca i 11 bolesnika iz jedinice intenzivne skrbi. Svakom pacijentu uzorkovane su 2 epruvete krvi centrifugirane 10 min na 3500 rpm na sobnoj temperaturi i na 4°C. Odmah nakon centrifugiranja i odvajanja plazme od stanica određena je koncentracija amonijaka (0 min) te su mjerenja ponovljena u različitim vremenskim intervalima (30 min, 1 h i 30 min, 2h i 30 min i 4h). Tokom ispitivanja svi uzorci su bili pohranjeni na sobnoj temperaturi. U drugom dijelu istraživanja ispitivan je utjecaj temperature pohrane uzoraka (vrste transporta) i centrifugiranja kod 21 zdravog dobrovoljca i 21 bolesnika iz jedinice intenzivne skrbi. Kod svakoga od njih uzorkovane su 4 epruvete krvi koje su pohranjene i centrifugirane pod različitim temperaturnim uvjetima.
Kod zdravih dobrovoljaca dokazana je stabilnost amonijaka od 1h i 30 min ukoliko su uzorci centrifugirani na 4°C. Ukoliko su uzorci centrifugirani na sobnoj temperaturi stabilnost amonijaka je 30 min. Kod bolesnika iz jedinice intenzivne skrbi čiji su uzorci centrifugirani na 4°C stabilnost amonijaka je 4 h. Ispitivanjem utjecaja vrste transporta i centrifugiranja uzoraka kod zdravih dobrovoljaca dokazano je da uzorci trebaju biti transportirani na ledu i centrifugirani na 4°C. Kod bolesnika iz jedinice intenzivne skrbi ne postoji statistički značajna razlika između uzoraka različitih uvjeta transporta i centrifugiranja. Koncentracija amonijaka je 3 puta više u eritrocitima nego u plazmi te amonijak iz eritrocita predstavlja glavni izvor amonijaka u plazmi pri sobnoj temperaturi. Pacijenti iz jedinice intenzivne skrbi imaju niži broj eritrocita od zdravih dobrovoljaca što bi posljedično moglo objasniti i manju vjerojatnost lažno pozitivnih rezultata te nepostojanje statistički značajne razlike između uzoraka različitih uvjeta transporta i centrifugiranja uzoraka.
Zaključno, kako bi se izbjegli lažno pozitivni rezultati preporuka je uzorke krvi u kojima se određuje koncentracija amonijaka transportirati na ledu i centrifugirati na 4°C .

Pripremila: Ivona Herceg, OB „Dr. Tomislav Bardek“, Koprivnica

Buttarello M, Mezzapelle G, Plebani M. Effect of preanalytical and analytical variables on the clinical utility of mean platelet volume. Clin Chem Lab Med 2018;56(5):718-725. (originalni članak)

Cilj istraživanja bio je analizirati učinak predanalitičkih (vrijeme, temperatura, antikoagulans) i analitičkih (nepreciznost, korelacija između volumena i koncentracije trombocita) značajki na srednji volumen trombocita (MPV). Daljnji cilj bio je izračunati referentne intervale za MPV i druge parametre vezane uz veličinu trombocita (PDW, P-LCR) u odrasloj populaciji. Analize su napravljene u duplikatu u 170 zdravih odraslih osoba oba spola (prema CLSI smjernicama C28-A3): i) unutar 30 minuta od uzorkovanja; ii) nakon 4 sata (uzorci su čuvani na sobnoj temperaturi).
Brojanje trombocita i određivanje trombocitnih indeksa određeni su na analizatoru Sysmex XE-5000 koristeći impedancijski kanal s hidrodinamičkim fokusiranjem. Preporučeni antikoagulans za kompletnu krvnu sliku je K2-EDTA. Zbog transformacija trombocita u kontaktu s EDTA, s vremenom MPV raste ukoliko su mjerenja izvedena impedancijom. MPV ovisi i o tipu analizatora jer ne postoji trenutno dostupna vanjska procjena kontrole, a bez univerzalnih referentnih materijala kalibracija je sljediva samo do kalibratora individualnog proizvođača.
Za procjenu stabilnosti tijekom vremena, određene su vrijednosti trombocitnih parametara 20 ispitanika, a ponovljene analize su napravljene u periodu od 24 sata na sobnoj temperaturi i 4˚C koristeći K2-EDTA ili Na-citrat kao antikoagulanse. Za procjenu nepreciznosti, tri uzorka s različitim vrijednostima MPV-a su analizirani 9 puta u različitim serijama s razmakom 15 minuta. Nepreciznost iz dana u dan procijenjena je upotrebom stabilnih komercijalnih kontrola analizirajući u 18 serija, 6 dana.
Rezultati: Nađena je nelinearna korelacija između MPV-a i broja trombocita. Gornje vrijednosti referentnog intervala za trombocite i trombokrit su veće kod žena, dok su vrijednosti MPV-a i P-LCR više kod muškaraca. Stabilnost MPV-a (i P-LCR) usko ovisi o korištenom antikoagulansu, vremenu proteklom od uzorkovanja do analize i temperaturi skladištenja uzoraka. MPV u Na-citratu niži je nego u K2-EDTA. Za K2-EDTA najbolji uvjeti za skladištenje su sobna temperatura. Skladištenje na 4 ˚C osigurava stabilnost između 1 i 4 sata. CV za nepreciznosti s različitim vrijednostima MPV-a iznosi 0,8%, dok je CV za nepreciznost iz dana u dan 0,6%.
Interpretacija rezultata mora biti podređena referentnom rasponu i postavljenim graničnim vrijednostima hematoloških analizatora. Korištenje različitih analizatora vodi do varijacija u rezultatima što sprječava pouzdanu usporedbu rezultata. Specifičnost MPV-a generalno je vrlo mala, a povećani MPV nalazi se u gotovo svim klinički stanjima.

Pripremila: Marina Boćan, Poliklinika Salzer

The frequency of occurrence of fish-shaped red blood cells in different haematologic disorders. Robier C, Körber C, Quehenberger F, Neubauer M, Wölfler A. Clin Chem Lab Med 2018;56(2):323-326. (originalni članak)

Crvene krvne stanice (engl. red blood cells, RBP) koje nalikuju obrisu ribe, rijetko se mogu uočiti u razmazima periferne krvi. Takve stanice slične su dakrocitima (eritrocitima oblika suze) u kojih je jedan kraj stanice ovalan, a drugi zašiljen. Za razliku od poikilocita oblika suze, u eritrocitima oblika ribe zašiljeni kraj se račva na dva dijela te nalikuje na riblji rep. Ispitivana je učestalost eritrocita oblika ribe u različitim hematološkim poremećajima kako bi se otkrila potencijalna povezanost sa specifičnim poremećajima. Eritrociti oblika ribe bilježeni su kao broj stanica na 20 vidnih polja pri mikroskopskom povećanju od 1000 puta. Razmazi koji su sadržavali ≥ 1 eritrocita oblika ribe/20 vidnih polja označeni su kao pozitivni.
U razmazima zdrave kontrolne skupine nisu uočeni eritrociti oblika ribe, stoga bi pojavnost takvih poikilocita mogla upućivati na patološko stanje. Eritrociti oblika ribe u značajnoj mjeri su uočeni u razmazima bolesnika s nasljednom eliptocitozom, sideropeničnom anemijom, deficijencijom vitamina B12 i folata, anemijom uslijed jetrene bolesti i primarnom mijelofibrozom. Najveći broj eritrocita oblika ribe zabilježen je u bolesnika s nasljednom eliptocitozom i deficijencijom vitamina B12 i folata. U bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom, β-talasemijom minor, akutnom mijeloičnom leukemijom i kroničnom mijelomonocitnom leukemijom samo se povremeno može uočiti ovakav oblik eritrocita. Uočena je i statistički značajna negativna korelacija hemoglobina, kao pokazatelja težine anemije, i pojavnosti eritrocita oblika ribe (p<0,014), stoga bi prisutnost eritrocita oblika ribe mogla ukazivati na teži stadij anemije.

Pripremila: Jelena Buben, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Lunt H, Heenan HF, Edwards P, Florkowski CM. Impact of citrated blood collection tubes on red cell morphology: implications for the measurement of plasma glucose. Clin Chem Lab Med 2018;56(4):97-98. (pismo uredniku)

Citratni antikoagulans ima stabilizirajući učinak na koncentraciju glukoze u plazmi. Snižavanjem pH uzorka krvi ispod 7 dolazi do inhibicije aktivnosti nekoliko enzima Emden-Meyerhofovog puta. Općenito vrijedi da su vrijednosti koncentracije glukoze u plazmi u spremnicima s citratom veće u odnosu na vrijednosti u spremnicima s fluoridom. U ranije objavljenom radu naglašen je klinički značaj čak i malih razlika u izmjerenim koncentracijama glukoze u plazmi, uzrokovanih upotrebom spremnika s citratnim antikoagulansom od različitih proizvođača. Mehanizam koji dovodi do spomenutih razlika nije poznat.
Terumo VenosafeTM spremnicima postiže se pH uzorka krvi između 5,3 i 5,9. Brojni radovi ističu da zakiseljavanje uzorka pune krvi do navedenog pH raspona dovodi do promjena u morfologiji eritrocita. Ispitan je utjecaj Terumo VenosafeTM spremnika na morfologiju eritrocita prikupljanjem uzoraka krvi u 1) spremnike s EDTA i 2) Terumo VenosafeTM spremnike odmah nakon venepunkcije i 24 sata kasnije. U uzorcima krvi u Terumo VenosafeTM spremnicima uočene su promjene u veličini i morfologiji eritrocita. Pretpostavlja se da je promjena stanične morfologije uzrokovana sniženjem pH posljedica pomaka tekućine iz plazme u stanice što se očituje porastom vrijednosti MCV-a (engl. mean corpuscular volume) i hematokrita. Pomak tekućine utječe na relativnu koncentraciju unutarstaničnih i izvanstaničnih analita, primjerice, ulaskom izvanstanične tekućine u stanice dolazi do prividnog porasta koncentracije glukoze u plazmi. Sniženje pH uzorka krvi dovodi i do povećanja vrijednosti MPV-a (engl. mean platelet volume).
Zaključno, učinak sniženja pH u spremnicima različitih proizvođača može rezultirati razlikama u pomaku intra- i ekstracelularne tekućine, stoga i različitim vrijednostima koncentracija glukoze u plazmi.

Pripremila: Marija Brčić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Kofanova O, Henry E, Quesada RA, Bulla A, Navarro Linares H, Lescuyer P, Shea K, Stone M, Tybring G, Bellora C, Betsou F. IL8 and IL16 levels indicate serum and plasma quality. Clin Chem Lab Med 2018; 56(7):1054-1062. (originalni članak)

Za uzorke seruma i plazme neki od najkritičnijih predanalitičkih čimbenika su vrsta spremnika za uzorkovanje te vrijeme proteklo od uzorkovanja do centrifugiranja, te temperatura na kojoj su uzorci bili pohranjeni prije centrifugiranja. Za uzorke za koje nisu poznati ovi predanalitički čimbenici bilo bi poželjno imati analizu kojom bi mogli retrospektivno procijeniti kvalitetu uzorka. Do danas nije bila poznata analiza kojom bi se utvrdila kvaliteta uzorka koji je prije centrifugiranja stajao 24 do 48h. Kao indikatori kvalitete uzorka u ovom istraživanju odabrani su IL16 i IL8.
Uzorci seruma i plazme zdravih ispitanika korišteni su iz Integrated Biobank of Luxembourg (IBBL), Biobank of the Geneva University Hospital , San Francisco Blood System Research Institute (BSRI) i Karolinska Institute Biobank. Serum i plazma bolesnika s reumatoidnim artritisom (RA) korišteni su uzorci iz Precision for Medicine (Fredrick, MD, USA), uzorci plazme HIV pozitivnih pacijenata korišteni su iz BSSPA Biobank , te uzorci seruma i plazme pacijenata s akutnim pankreatitisom i RA korišteni su iz EastWeatBio (Ukrajina). IL8 određivan je u svim uzorcima seruma i plazme koristeći R&D system kit “Human IL-8/CXCL8 Quantikine ELISA kit“, a IL16 je određivan u svim uzorcima EDTA plazme koristeći R&D system kit “Human IL-16 Quantikine ELISA kit“. Uzorci bolesnika s RA, akutnim pankreatitisom i HIV-om uzeti su u razmatranja jer su to stanja povezana s visokim koncentracijama IL16, odnosno IL8, te se željelo ispitati hoće li to utjecati na procjenu kvalitete uzorka.
Kako bi se odredili najpovoljniji indikatori kvalitete uzorka kod tri ispitanika napravljena je analiza 20 prouplanih čimbenika/citokina u uzorcima seruma i plazme. Utvrđeno je da IL8 pokazuje najveći postotak porasta u uzorcima seruma i citratne plazme obzirom na uvjete pohrane uzorka prije centrifugiranja, a IL16 pokazuje najveći postotak porasta u uzorcima EDTA plazme.
Rezultati istraživanja su pokazala da ukoliko stajanje uzoraka na sobnoj temperaturi nakon centrifugiranja nema utjecaj na koncentraciju IL16, te se IL 16 jednako kao i IL8 mogu koristiti kao indikatori kvalitete uzorka i za uzorke koji su centrifugirani, a kako bi se retrogradno procijenilo jesu li uzorci prije centrifugiranja stajali ≥ 24 h, odnosno ≥ 48 h na sobnoj temperaturi.

Pripremila: Marija Božović, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Trondsetas L, Mikkelsen G, Alsos Lian I. The effects of dry ice exposure on plasma pH and coagulation analyses. Clin Chem Lab Med 2018; 56(1): 59–64. (originalni članak)

Suhi led (CO2) se uobičajeno koristi za transport uzoraka krvi, ali često se ne uzima u obzir kako takav način transporta može biti uzrok predanalitičkih pogrešaka. CLSI smjernice navode da se uzorci za koagulacijsku analizu nakon transporta sa suhim ledom trebaju otvoriti i minimalno 15 minuta otapati pri 37 oC kako bi izbjegli zadržavanje CO2 i posljedično smanjenje pH, no time se povećava rizik kontaminacije uzorka. Dokazano je da skladištenje uzoraka plazme sa suhim ledom uzrokuje pad pH vrijednosti ako se nakon izlaganja suhom ledu drže na temperaturi -20 oC, što se može spriječiti pohranom uzoraka na -80 oC.
Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj izloženosti uzorka plazme suhom ledu na pH i najčešće korištene koagulacijske parametre (APTV, fibrinogen, antitrombin, protein C, protein S, INR).
Obrađena su 4 alikvota svakog uzorka prema sljedećem postupku:

• svježa citratna plazma odmah analizirana (R1),
• skladištenje na -20 oC tijekom 48 sata prije analize (R2),
• skladištenje na -20 oC tijekom 24 sata, potom u spremnik sa suhim ledom tokom sljedeća 24 sata prije analize (R3),
• skladištenje na -20 oC tijekom 24 sata, potom u spremnik sa suhim ledom tokom sljedeća 24 sata te na -80 oC sljedeća 24 sata do analize, stimulirajući transport uzorka (R4).

Vrijednost P<0,001 se smatrala statistički značajnom.
Uzorci izloženi suhom ledu tijekom 24 sata (R3) imali su statistički značajno snižen pH u odnosu na sve ostale protokole kojima su uzorci bili podvrgnuti. PT-INR i APTV su bili statistički značajno produljeni u uzorcima izloženima suhom ledu (R3) u odnosu na ostale protokole kojima su uzorci izloženi. Isti učinak je zamijećen kod fibrinogena i proteina C, dok koncentracija antitrombina i proteina S nije značajno promijenjena nakon izlaganja suhom ledu.
Navedene promjene pH i koagulacijskih parametara mogu se izbjeći ako se nakon skladištenja sa suhim ledom, uzorci drže 24 sata na -80 oC (R4).

Pripremila: Ana Dojder, KB Sveti Duh, Zagreb

Luksic AH, Nikolac Gabaj N, Miler M, Dukic L, Bakliza A, Simundic AM. Visual assessment of hemolysis affects patient safety. Clin Chem Lab Med 2018;56(4):574-581. (originalni članak)

Hemoliza predstavlja najčešću pogrešku u predanalitičkoj fazi obrade uzorka krvi (serum, plazma). Jedan od načina procjene stupanja hemolize procjenjuje je vizualni pregled uzorka te na temelju definiranih graničnih vrijednosti hemolize za svaki test, laboratorijsko osoblje odlučuje koji rezultati analize uzorka se mogu izdati. Ovaj način procjene nije standardiziran i vrlo je sklon pogreškama jer ljudsko oko može vidjeti crvenkastu boju hemolitičnog uzorka tek pri koncentracijama hemoglobina > 0,3 g/L, i to kod uzoraka koji nisu ikterični. Ikterija otežava vizualno očitavanje hemolize.
Cilj istraživanja bio je ispitati točno i pouzdanost obrade hemolitičnih uzoraka i procijeniti rizik utjecaja laboratorijske pogreške na sigurnost bolesnika.
Istraživanje je obuhvaćalo sve uzorke zaprimljene u laboratorij iz hitne ambulante tijekom tjedan dana. Laboratorijski tehničari su vizualno očitavali stupanj hemolize uzorka usporedbom sa slikom 8 uzoraka različitog stupnja hemolize. Primijenjene su granične vrijednosti za svaki pojedini test prema uputama proizvođača (Beckman Coulter, Brea, CA, SAD i Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Njemačka). U laboratorijskom nalazu istaknut je komentar ukoliko je riječ o hemolitičnom uzorku.
Rizik za sigurnost bolesnika je procijenjen prema 5x5 tablici različitih kategorija težine štetnosti bolesnika (S) koja ovisi o tome koliko rezultat nalaza utječe na kliničku odluku i učestalosti pojave pogreške (O).
Ukupno je obrađeno 3185 uzoraka od kojih je 495 (15,5%) bilo hemolizirano. Kod 102/495 uzoraka nije zapisan komentar da je uzorak hemolitičan. 31% laboratorijskih nalaza dobivenih obradom hemolitičnih uzoraka je pogrešno obrađeno: 20,7% nalaza je izdano iako je prisutna koncentracija hemoglobina koja predstavlja interferenciju za analizirane biokemijske parametre te 10,3% laboratorijskih nalaza nije napravljeno iako nije bila prisutna moguća interferencija.
Najveći rizik za bolesnikovu sigurnost je procijenjen za troponin T, željezo i ukupni bilirubin koji mogu utjecati na kliničku odluku liječnika.

Pripremila: Ana Dojder, KB Sveti Duh, Zagreb

Buoro S, Lippi G. Harmonization of laboratory hematology: a long and winding journey. Clin Chem Lab Med 2018. pii: /j/cclm.ahead-of-print/cclm-2018-0161/cclm-2018-0161.xml. (uvodnik)

Tijekom posljednjih nekoliko godina u laboratorijskoj hematologiji je postignut veliki tehnološki razvoj koji je doveo do pojave novih parametara, kao što su broj eritroblasta, broj nezrelih granulocita (IG), nezreli trombociti (IPF), prosječni sadržaj hemoglobina po retikulocitu (RET-He). Međutim, navedeni napredak uzrokovao je povećanje tehnološke heterogenosti i time ugrozio harmonizaciju različitih hematoloških analizatora. Najveća heterogenost je prisutna kod morfoloških i drugih alarma koji jako ovise o instrumentu i tehnici rada. Dosad je osobito puno truda uloženo u harmonizaciju morfoloških alarma za abnormalnosti limfocita. Opis koji se koristi za isti morfološki alarm, primjerice atipične limfocite, često se znatno razlikuje kod različitih analizatora.
Morfološki pregled razmaza periferne krvi i dalje je bitan za dijagnosticiranje različitih hematoloških poremećaja. Unatoč tome, i dalje je neodgovarajuća kompetencija laboratorijskog osoblja koja se javlja kao uzrok ili posljedica manjkavog dogovora prilikom odluke kada je zaista potrebno pregledavati razmaz periferne krvi nakon analize na hematološkom brojaču. Također je zadatak nekoliko radnih grupa definirati korištenu nomenklaturu za opis stanica te poboljšati standardizaciju mikroskopske analize.
Potrebna je kontinuirana edukacija i usavršavanje laboratorijskog osoblja kako bi mogli pratiti brzi tehnološki napredak laboratorijske hematologije te je potrebno uložiti puno truda u harmonizaciju cijelog dijagnostičkog hematološkog procesa.

Pripremila: Ana Dojder, KB Sveti Duh, Zagreb