Dupuy AM, Cristol JP, Vincent B, Bargnoux AS, Mendes M, Philibert P et al. Stability of routine biochemical analytes in whole blood and plasma/serum: focus on potassium stability from lithium heparin. Clin Chem Lab Med 2018;56(3):413-421. (originalni članak)

Stabilnost analita u venskoj krvi varira zbog različitih uvjeta tijekom predanalitičke faze (transport uzoraka s udaljenih kliničkih odjela, centrifugiranje, vremenski odmak od uzorkovanja do mjerenja i temperaturni uvjeti). S ciljem da se utvrdi mogućnost izvođenja naknadnih pretraga, ispitana je stabilnost biokemijskih analita u venskoj krvi pod rutinskim uvjetima.
U istraživanju je sudjelovalo 10 davatelja krvi kojima je izvađeno po 7 uzoraka u epruvete s litijevim heparinom (6-mL Vacuette) te 7 uzoraka u serumske epruvete (Beckman Dickinson Vacutainer). Referentni uzorak svakog davatelja propisno je centrifugiran 10min na 2000g. Ostali uzorci centrifugirani su u različitim vremenskim odmacima (nakon 2, 4, 6, 8, 12 i 24 sata). Nakon analize, primarne epruvete pohranjene su na 4°C te ponovno analizirane nakon određenog vremena (2, 4, 6, 8, 12 i 24 sata). Sva mjerenja provedena su na analizatoru Cobas 8000 (Roche Diagnostics, Meylan, France).
Odgođeno vrijeme centrifugiranja značajno utječe na koncentraciju kalija u plazmi (stabilan do 4h) dok mu je stabilnost povećana (do 12h) ako se uzorak odmah centrifugira i pohrani na 4°C. Bikarbonati i LDH stabilni su do 8h u necentrifugiranim epruvetama te nakon centrifugiranja pokazuju najmanju stabilnost zbog čega nije preporučeno da se naknadno analiziraju. C-peptid, osteokalcin i PTH stabilni su do 6h u necentrifugiranim epruvetama i nakon centrifugiranja. Ostali analiti stabilni su do 24h u primarnim epruvetama prije centrifugiranja te do 48h nakon centrifugiranja ako su uzorci pohranjeni na 4°C.
Zbog produljenog dodira plazme/seruma sa stanicama dolazi do oslobađanja unutarstaničnih analita (kalij, fosfor, magnezij, LDH) zbog čega dolazi do lažno povišenih koncentracija u plazmi/serumu te smanjene stabilnosti tih analita.

Pripremila: Dora Vuljanić, KB Sveti Duh, Zagreb

Winter T, Lange A, Hannemann A, Nauck M, Müller C. Contamination of dried blood spots - an underestimated risk in newborn screening. Clin Chem Lab Med 2018;56(2):278-284. (originalni članak)

Novorođenački probir obuhvaća testove za detekciju metaboličkih poremećaja djece koji mogu biti životno ugrožavajući ako se ne prepoznaju dovoljno rano. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kako različita onečišćenja utječu na rezultate probira.
U istraživanju je sudjelovalo 15 odraslih osoba kojima je kap krvi bila nanesena na 10 filter papira po osobi. Odmah nakon nanošenja na filter papir, još neosušena kap krvi kontaminirana je s 9 različitih substanci (kremom za dječji osip, vlažnim maramicama, dezinficijensom, tekućinama za dojenčad, majčinim mlijekom, ultrazvučnim gelom, stolicom i urinom). Jedan filter papir od svake osobe nije bio kontaminiran te je predstavljao kontrolni uzorak. Uzorci su analizirani tjedan dana nakon sakupljanja. Mjerenja 45 analita izvedena su na VICTOR2D florimetru i tandem masenoj spektrometriji (MS/MS). Razlike kontaminiranih i nekontaminiranih uzoraka (kontrole) ispitane su Wilcoxonovim testom.
Kontaminacija fecesom povećava koncetracije analita u cističnoj fibrozi (IRT) mjerenih iz suhe kapi krvi za 53,3%. Kontaminacija hipoalergijskom tekućinom za novorođenčad povećava koncentracije analita u fenilketonuriji za 42,2%, dok urin utječe na 28,9% koncentracija svih analita. Krema za dječji osip, dezinficijens, vlažne maramice i ultrazvučni gel nisu utjecali na koncentracije analita mjerenih u probiru.
Iako je probir iz suhe kapi krvi jednostavan i brz, vrlo praktičan za pohranu i transport, nevidljiva onečišćenja suhe kapi krvi često uzrokuju lažno pozitivne rezultate i tako predstavljaju ozbiljan rizik kod dijagnostike metaboličkih bolesti novorođenčadi.

Pripremila: Dora Vuljanić, KB Sveti Duh, Zagreb

den Elzen WPJ, Cobbaert CM, Klein Gunnewiek JMT, Bakkeren DL, van Berkel M, Frasa MAM et al. Glucose and total protein: unacceptable interference on Jaffe creatinine assays in patients. Clin Chem Lab Med 2018 Feb 5. pii: /j/cclm.ahead-of-print/cclm-2017-1170/cclm-2017-1170.xml. (pismo uredniku)

Točna mjerenja serumskog kreatinina ključna su za pravilno utvrđivanje glomerularne filtracije (eGFR) te dijagnozu i klasifikaciju kronične bubrežne bolesti. Iako su razlike između enzimske i Jaffe metode za mjerenje kreatinina znatno smanjene standardizacijom kalibracije, nisu iskorijenjeni utjecaji ostalih kromogena (ketoni, proteini i glukoza) na Jaffe metodu. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj glukoze i proteina na metode mjerenja kratinina i eGFR klasifikaciju.
U istraživanju je ispitano 78 uzoraka bolesnika sa koncentracijama proteina <65 g/L ili >75 g/L te koncentracijama glukoze <7 mmol/L ili >15 mmol/L. Koncentracije kreatinina mjerene su u duplikatu enzimskom i Jaffe metodom na 4 platforme: Abbott (Architect), Beckman-Coulter (UniCel DxC 860i), Roche (Cobas 6000), Siemens (Vista).
Različite koncentracije glukoze i proteina nisu utjecale na mjerenja kreatinina enzimskom metodom. U suprotnosti s time, Jaffe metoda pokazala je negativno odstupanje od -6 µmol/L kreatinina kod niskih koncentracija proteina (50 g/L) te pozitivno odstupanje od +4 µmol/L kreatinina kod visokih koncentracija proteina (80 g/L). Pozitivno odsupanje u mjerenju kreatinina (+33 µmol/L) zapaženo je u uzorcima s visokim koncentracijama glukoze (30 mmol/L). Dobivena odstupanja uzrokovala su pogrešne klasifikacije eGFR-a na svim platformama (>20% iznad stvarnog eGFR-a u uzorcima s niskim koncentracijama proteina i glukoze; >30% ispod stvarnog eGFR-a kod visokih koncentracija proteina i glukoze).
S obzirom da stadiji kronične bubrežne bolesti direktno ovise o eGFR-u, sistemska odstupanja u mjerenjima kreatinina Jaffe metodom zbog interferencija glukoze i proteina predstavljaju ozbiljni rizik za pogrešnu klasifikaciju, praćenje i liječenje pacijenata.

Pripremila: Dora Vuljanić, KB Sveti Duh, Zagreb

García-González E, González-Tarancón R, Aramendía M, Rello L. Analytical interference by monoclonal immunoglobulins on the direct bilirubin AU Beckman Coulter assay: the benefit of unsuspected diagnosis from spurious results. Clin Chem Lab Med. 2016;54(8):1329-35. (originalni članak)

Literaturni podaci pokazuju da paraproteini mogu interferirati u brojnim analitičkim tehnikama, među koje spadaju i rutinske biokemijske pretrage. Naime, testovi za određivanje ukupnog bilirubina (T-Bil) na analizatorima tvrtke Roche i direktnog bilirubina (D-BIL) na AU platformama tvrtke Beckman Coulter pokazuju neodgovarajuće rezultate, kao što su vrijednosti D-BIL>T-BIL ili vrlo niske/negativne vrijednosti D-BIL u prisutnosti paraproteina. Ako se pravovremeno otkriju, ove interferencije mogu ukazati na bolesnike s nedijagnosticiranom monoklonskom gamapatijom (MG).

Autori ovog članka su istraživali interferenciju kod određivanja D-BIL AU testom, u uzorcima seruma koji sadrže M protein (zajedno sa njegovim izoformama) i opisali protokol koji olakšava postavljanje dijagnoze MG na osnovu dobivenih neodgovarajućih rezultata D-BIL.

Tijekom razdoblja od 4 godine 15,4% (345 od 2235) uzoraka seruma koji su sadržavali M imunoglobuline imalo je neodgovarajuće rezultate D-BIL, iako nije utvrđen jasan odnos između veličine ili izoforme M komponente i interferencije. Kod ukupno 22 bolesnika MG je dijagnosticirana temeljem analitičke greške kod određivanja D-BIL.

Budući da AU analizatori ne dopuštaju automatsko označavanje greške na osnovu fotometrijskih očitanja, postavljen je protokol po kojem su u laboratorijskom informacijskom sustavu (LIS) označeni svi sumnjivi rezultati D-BIL. Sumnjivim su smatrane sve D-BIL vrijednosti iznad vrijednosti T-BIL ili ispod 0,4 mg/L. Prema protokolu, u slučaju niskih rezultata D-BIL, specijalist je odlučio hoće li ponoviti ili odobriti mjerenja, na osnovu prethodnih kliničkih i laboratorijskih podataka o bolesniku, dostupnih u LIS-u. Potvrđeno je da većina lažnih D-BIL rezultata pripada bolesnicima za koje je već poznato da imaju paraproteine (ili uzorcima s jakom hemolizom ili lipemijom) i samo su 2-3 uzorka dnevno (od ukupno 900 određenih D-BIL ) ponovo analizirani.

Uzorci za koje se nije znalo da sadrže paraproteine i kod kojih se sumnjalo u interferenciju, dodatno su provjereni kvantifikacijom imunoglobulina elektroforezom proteina i, ako je bilo potrebno, imunofiksacijom. Većini bolesnika kojima je na ovaj način dijagnosticirana MG, potvrđena su i druga patološka stanja kao što su upala pluća, poremećaji s bolovima u kostima, a neki su bili bez simptoma u vrijeme dijagnoze. U ovim je slučajevima uspostavljeni protokol pomogao postavljanju dijagnoze MG nekoliko mjeseci ranije, što je velika prednost za bolesnike.

Interferencija paraproteina na D-BIL AU testu specifična je za M protein. Kod pacijenata za koje se zna da imaju paraproteine u serumu, ovo saznanje može poslužiti da se izbjegne dodatna obrada, ali pacijentima kojima MG nije dijagnosticirana, navedeni protokol može dovesti do rane potvrde prisutnosti M komponente i postavljanja pravovremene dijagnoze. Treba potaknuti proizvođače da u tehničke informacije o D-BIL uključe podatke o interferencijama. Time će educirati nove korisnike i,što je najvažnije, razviti sustav praćenja reakcijskih podataka i omogućiti pravovremeno otkrivanje neodgovarajućih rezultata mjerenja D-BIL.

Pripremila: Erika Jurčić-Karlović, KB Sveti Duh, Zagreb

Plebani M. Towards a new paradigm in laboratory medicine: the five rights. Clin Chem Lab Med 2016; 54 (12): 1881-91. (stručno mišljenje)

Dijagnostičko ispitivanje se može podijeliti u pet dijelova: pred-predanalitička, predanalitička, analitička, postanalitička i post-postanalitička faza. Pri tome su pogreške najrjeđe prisutne u analitičkoj fazi. Kako bismo smanjili moguće pogreške u ostalim fazama, potrebno je pridržavati se odgovarajućih pet pravila za svaku fazu ispitivanja uzorka.

Ispravna pred-predanalitička faza obuhvaća sljedećih pet pravila:

1. pravilna identifikacija bolesnika,
2. pravilno vrijeme ponavljanja ispitivanja,
3. podobnost primjenjenog testa,
4. pravilno uzorkovanje,
5. pravilni transport uzorka.

Velik napredak postignut je u ispitivanju predanalitičke faze ispitivanja. Kako bi izbjegli moguće pogreške potrebno je pridodati pažnju navedenim pravilima:

1. pravilna separacija uzorka (npr. uvjeti centrifugiranja),
2. pravilna predobrada uzorka,
3. pravilno alikvotiranje uzorka,
4. pravilno sortiranje uzoraka,
5. pravilno usmjeravanje uzoraka.

Postanalitička faza obuhvaća validaciju rezultata, izvještavanje i arhiviranje dobivenih rezultata ispitivanja. Pet pravila koji omogućuju izbjegavanje pojave pogreške su:

1. prikladan TAT ( engl. turnaround time),
2. pravilna validacija rezultata ispitivanja,
3. primjena pravilnih mjernih jedinica,
4. primjena pravilnih referentnih intervala,
5. primjena pravilnih kritičnih vrijednosti.

Post-postanalitika odvija se izvan laboratorija pri čemu liječnik prima, interpretira i koristi podatke dobivene iz laboratorija kako bi odredio pravilan tretman pacijenta čiji je uzorak obrađen u laboratoriju. Pet pravila koji se odnose na post-postanalitiku su:

1. pravovremeno izdavanje rezultata,
2. ispravna interpretacija nalaza,
3. pravilno korištenje dobivenih nalaza za dijagnozu i terapiju bolesnika,
4. pravilno praćenje rezultata laboratorijskih testova,
5. ispravna dokumentacija.

Iako se od laboratorija očekuje što brže izdavanje rezultata i najmanja moguća cijena obrade uzorka, bitno je da su dobiveni nalazi točni i precizni kako bi bolesniku omogućili ispravnu dijagnozu, terapiju i prognozu bolesti. Unatoč svim pritiscima okoline važno je pridržavati se navedenih preporuka kako bi se izbjegle moguće pogreške u svim fazama dijagnostičkog ispitivanja.

Pripremila: Ana Dojder, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

C. Söderström A, Nybo M, Nielsen C, J. Vinholt P. The effect of centrifugation speed and time on pre-analytical platelet activation. Clin Chem Lab Med 2016; 54(12): 1913-1920. (originalni članak)

Aktivnost trombocita određuje se iz pune krvi ili plazme bogate trombocitima koja se dobije laganim centrifugiranjem kako bi se uklonili eritrociti i leukociti te osiguralo zaostajanje trombocita u plazmi. U tom postupku važno je izbjeći in vitro aktivaciju trombocita koja je moguća ako se primjene neodgovarajući uvjeti centrifugiranja. Aktivacijom trombocita iz njihovih granula oslobađaju se različite tvari koje predstavljaju potencijalne interferencije laboratorijskih testova.

Cilj ovog ispitivanja bio je odrediti kako brzina i trajanje centrifugiranja utječu na predanalitičku aktivaciju trombocita i broj trombocita u plazmi i plazmi bogatoj trombocitima. Također, ispitivali su utjecaj centrifugiranja na trombocitne konstante i agregaciju trombocita.

U ispitivanju su sudjelovale zdrave osobe (16 žena i 15 muškaraca, IQR: 25-34 godine) čija je krv uzorkovana u epruvete koje su sadržavale EDTA ili citrat kao antikoagulans. Plazma koja je korištena za određivanje aktivnosti trombocita centrifugirana je 10 minuta pri 2000 g te je potom supernatant recentrifugiran pri istim uvjetima. Koncentracija stanica određena je iz plazme koja je centrifugirana pri 15 različitih uvjeta brzine i trajanja centrifugiranja (80-250 g, 5-15 min), dok su uzorci plazme bogate trombocitima koji su korišteni za određivanje aktivacije trombocita i njihove agregacije centrifugirani 10 minuta pri 100-250 g. Aktivacija trombocita praćena je određivanjem P-selektina protočnom citometrijom. P-selektin je komponenta α-granula trombocita koji je eksprimiran na staničnoj površini egzocitiranih granula nakon aktivacije trombocita. Optičkom agregometrijom je određena agregacija trombocita koja je potaknuta dodatkom arahidonske kiseline, adenozin difosfata (ADP) ili peptidom koji aktivira trombinske receptore (TRAP).

Rezultati su pokazali da je aktivacija trombocita veća primjenom većih brzina centrifugiranja. Otprilike 50% trombocita prisutnih u EDTA i citratnoj plazmi se aktiviraju primjenom uobičajenih uvjeta centrifugiranja (2000 g, 10 minuta). Broj trombocita u uzorcima plazme se smanjuje povećanjem brzine centrifugiranja, ali trombociti se potpuno uklanjaju tek recentrifugiranjem plazme. Nisu uočene razlike u agregaciji trombocita primjenom različitih brzina centrifugiranja, dok je zamijećeno smanjenje trombocitnih konstanti (MPV, IPF i PDW) pri većim brzinama centrifugiranja.

Pripremila: Ana Dojder, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Sciacovelli L, Lippi G, Zrica Sumarac Z, West J, del Pino Castro IG, Furtado Vieira K, Ivanov A, Plebani M, on behalf of the Working Group “Laboratory Errors and Patient Safety” of International Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine (IFCC). Quality Indicators in Laboratory Medicine: the status of the progress of IFCC Working Group "Laboratory Errors and Patient Safety" project. Clin Chem Lab Med 2017;55(3):348-357. (IFCC Position paper)

Spoznaja o pogreškama nužna je u svim kliničkim laboratorijima jer omogućava ispravnu procjenu stupnja rizika i njegove usporedbe rizicima drugih laboratorija u svrhu vrednovanja rada. Pokazatelji kvalitete (engl. Quality indicators, QIs) namijenjeni smanjenju rizika za nastajanje pogrešaka na štetu bolesnika. Uspostava prigodnog modela je zahtjevna, potrebno je znanje o pogreškama mjerenja u laboratorijima diljem svijeta koji se razlikuju u svojoj organizaciji, upravljanju i populaciji bolesnika. Također, ovisi o izboru metoda mjerenja koje se trebaju kontrolirati.

Radna grupa IFCC-a Pogreške u laboratoriju i sigurnost bolesnika od 2008. godine realizira projekt kojim bi se definirao Model pokazatelja kvalitete (MQI) i harmonizirale metode prikupljanja podataka. Model (MQI) se koristi od 2014. godine te uključuje vrednovanje svakog pokazatelja i njihovo uvođenje u laboratorijsku rutinu.

Ovaj članak opisuje napredak MQI projekta te prikazuje rezultate za svaki pokazatelj za 2014., 2015. godinu i prvih 6 mjeseci 2016. godine. Podaci su prikupljeni iz 59 laboratorija (Argentina, Austrija, Brazil, Estonija, Njemačka, Velika Britanija, Indija, Italija, Kina, Hrvatska, Španjolska, Švicarska, Srbija i Urugvaj). Rezultati su dobiveni na godišnjoj razini te su izračunate vrijednosti za 25., 50. i 75. percentilu.

Korišteni pokazatelji kvalitete:

- predanalitička faza: neprikladni uzorci (hemolizirani, zgrušani, neodgovarajućeg volumena, neoznačeni, nezaprimljeni, krivo zadani)
- analitička faza: nezadovoljeni kriteriji unutarnje i vanjske kontrole kvalitete
- postanalitička faza: neprikladno vrijeme izdavanja nalaza (engl. Turnaround time, TAT), pogrešno izdavanje nalaza

Prema ISO 15189 (2012), laboratoriji trebaju prepoznati kritične aktivnosti u cjelokupnom mjerenju i uvesti pokazatelje kvalitete za praćenje mogućih pogrešaka. Međunarodni standardi akreditacije laboratorija i odobrene smjernice ne navode odgovarajući broj pokazatelja kvalitete laboratorija i MQI projekt ne traži da se koriste svi ponuđeni pokazatelji. Svaki laboratorij bi trebao sam odlučiti koliko i koje pokazatelje kvalitete može usvojiti u svom laboratoriju. MQI projekt ukazuje na važnost korištenja pokazatelja kvalitete u unaprijeđenju sigurnosti bolesnika.

Pokazatelji kvalitete su dio koheretne i koordinirane strategije za poboljšanje kontrole kvalitete i kao takvi se trebaju konstantno preispitivati i ažurirati u skladu sa zahtjevima akreditacije i znanstvenim preporukama s ciljem kontinuiranog unaprijeđenja rada u laboratoriju.

Pripremila: Dora Vuljanić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Henny J, Vassault A, Boursier G, Vukasovic I, Mesko Brguljan P, Lohmander M, Ghita I, Andreu FA, Kroupis C, Sprongl L, Thelen MH, Vanstapel FJ, Vodnik T, Huisman W, Vaubourdolle M; Working Group Accreditation and ISO/CEN standards (WG-A/ISO) of the EFLM. Recommendation for the review of biological reference intervals in medical laboratories. Clin Chem Lab Med 2016;54(12):1893-1900. (EFLM preporuke)

Ovaj dokument se temelji na originalnim IFCC i CLSI preporukama te predlaže smjernice za terminologiju, metode za ispitivanje referentnih granica i procedure za korištenje u laboratorijima. Pravilno utvrđeni referentni interval za svaku kvantitativnu analizu, jedan je od glavnih kriterija za donošenje medicinske odluke.

Prilikom uvođenja novog testa ili nove metode, ukoliko nema literaturnih podataka, laboratoriji se koriste osnovnim protokolom za utvrđivanje referentnih intervala. Ako postoje literaturni podaci, preporuča se primjena već objavljenih referentnih intervala. Ključno je kontrolirati i minimalizirati predanalitičke faktore (priprema osobe i uzorkovanje) kako bi se mogli odrediti kriteriji uključivanja i isključivanja.

IFCC protokol smatra se „zlatnim standardom“, ali je previše kompleksan i zbog toga neprikladan za rutinske analize u laboratorijima. Nerealno je očekivati da će svaki laboratorij utvrđivati svoje referentne intervale za svaku novu metodu koju uvodi. Glavna poteškoća je odabir „zdravih“ osoba i kriterija isključivanja. U svezi s tim, preporuča se samo „revizija verifikacije“ već objavljenih referentnih intervala. Također, IFCC/CLSI predlažu smjernice za određene slučajeve:

- usporedba analitičkih sustava stare i nove metode/analizatora (regresijski pravac)
- usporedba populacija (preuzimanje već objavljenih referentnih intervala ili referentnih intervala proizvođača)

Problem odabira referentnih osoba može se riješiti multicentričnim istraživanjima kojima se ujedinjuju podaci različitih laboratorija u svrhu utvrđivanja referentnih intervala. U ovom slučaju treba se osigurati sljedivost predanalitičkih i analitičkih faktora, odabir referentnih uzoraka i statističkih metoda. Konačno, preporuča se da svaki laboratorij prilagodi dobivene referentne intervale svojoj okolini.

Pripremila: Dora Vuljanić, 5. godina studija medicinske biokemije, Farmaceutsko-biokemijski Fakultet

Ceriotti F, Fernandez-calle P, Klee GG, Nordin G, Sandberg S. Criteria for assigning laboratory measurands to models for analytical performance specifications defined in the 1st EFLM Strategic ConferenceClin Chem Lab Med 2017; 55(2): 189-194. (originalni članak)

Na 1. konferenciji Europske federacije za kliničku kemiju (EFLM) održanoj 2014.godine u Milanu definirana su 3 teorijska modela kojima se mogu procijeniti analitičke izvedbe laboratorijskih testova. U ovom članku su opisani kriteriji za razvrstavanje laboratorijskih testova u pojedini model za procjenu analitičkih izvedbi.

Laboratorijski testovi koji se mogu dodijeliti modelu 1 moraju imati dobro definirani ulogu i značaj prilikom donošenja odluka o konačnoj dijagnozi. Takvi testovi imaju definirane granične vrijednosti koje su potvrđene znanstvenim publikacijama. Primjeri takvih testova su sljedeći:

- ukupni te HDL i LDL kolesterol su laboratorijski testovi koji imaju klinički značaj pri procjeni kardiovaskularnog rizika;
- glukoza i HbA1c su testovi koji imaju dijagnostički značaj pri dijagnozi i liječenju šećerne bolesti;
- albumin ima klinički značaj kod bolesnika na dijalizi; vrijednosti albumina>40 g/L su dobar prognostički znak, dok koncentracija albumina>35 g/L uz β2-mikroglobulin<3,5 mg/L može poslužiti za klasifikaciju stadija 1 multiplog mijeloma;
- hemoglobin ima klinički značaj u dijagnozi anemija;
- neutrofilni granulociti - vrijednosti < 0,5x109/L su povezane s visokim rizikom od teških infekcija;

Modelu 2 se mogu dodijeliti laboratorijski testovi koji nemaju direktni klinički značaj, ali njihova biološka varijabilnost može pomoći prilikom utvrđivanja konačne dijagnoze jer se promjenom koncentracija pojedinih analita mogu javiti određeni simptomi. Primjeri:

- elektroliti i minerali (Na, K, Cl, P, Mg, Ca) - koncentracije ovih analita regulirane su hormonima i bubrezima;
- kreatinin i ureja - koncentracija ovih analita regulirana je bubrežnim putem;

Pod model 3 mogu se ubrojiti testovi koji ne spadaju u prva dva modela. Još nije točno definiran način procjene analitičkih izvedbi testova u ovom modelu, ali predložena je procjena izvedbi pomoću rezultata vanjske procjene kvalitete. Primjer takvih testova su koncentracije elektrolita u mokraći.

Pripremio: Roman Mihić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Vasikaran S, Sikaris K, Kilpatrick E, French J, Badrick T, Osypiw J, Plebani M, on behalf of the IFCC WG Harmonization of Quality Assessment of Interpretative Comments. Assuring the quality of interpretative comments in clinical chemistry. Clin Chem Lab Med 2016; 54(12): 1901–1911 (IFCC position paper)

Željeni ishod laboratorijskih usluga je točna interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Želja za interpretativnim komentarima proizlazi iz kliničkih, tehničkih i financijskih razloga. Klinički razlozi uključuju sigurnost bolesnika, kvalitetu prema akreditacijskim zahtjevima, zadovoljstvo liječnika, nove laboratorijske pretrage i obrazovanje, dok su tehnički razlozi nedostatak harmonizacije laboratorijskih informacija i povećanu elektroničku količina podataka. Financijski pokretači su natjecanje između kliničkih laboratorija i inicijativa za smanjenjem troškova.

U zemljama gdje laboratorijsko osoblje dodaje interpretativne komentare, postoje dobre povratne informacije od osoblja koje te nalaze dobiva. Primjerice, u anketi u Velikoj Britaniji, 88% liječnika i medicinskih sestara primarne zdravstvene zaštite korisnim smatra interpretativne komentare za hormone štitne žlijezde, gonadotropin i test tolerancije glukoze. U drugom istraživanju, pojedinci s visokom razinom LDL kolesterola na nalazu su dobivali komentar o mogućoj obiteljskoj hiperkolesterolemiji. Uočeno je znatno smanjenje LDL kolesterola jer su bolesnici češće odlazili na specijalistički pregled i kontrole ukoliko je na nalazu bio komentar.

Komentari se dodaju u poslijeanalitičkoj fazi laboratorijskog rada nakon što su dostupni podaci laboratorijskog testiranja. Morao bi biti kao smjernica koja će poboljšati konačni ishod bolesnika. U slučaju kada kvaliteta uzorka ugrožava rezultat laboratorijskih pretraga, komentar je ključna točka koja će obavijestiti liječnika da je potrebno ponoviti uzorkovanje. Abnormalne vrijednosti jednog analita mogu biti u korelaciji ili suprotnosti s drugim analitom. Tada komentar također može pomoći u interpretaciji nalaza. Odabir riječi koje će se koristiti u komentaru je također bitan. Izraze ʺdefinitivnoʺ, ʺindikativnoʺ i ʺvjerojatnoʺ potrebno je koristiti s oprezom jer mogu biti zbunjujući. Važno je da komentar bude kratak i jasan. U dugim se komentarima lako mogu izostaviti riječi što može dovesti do pogrešnog tumačenja.

Dobiveni analitički rezultat zahtijeva razumijevanje povezano s iskustvom za interpretaciju. Dokazivanje takvih sposobnosti ili osobnih vještina nije jednostavno u laboratorijskoj medicini jer pojedinci mogu imati vrlo različite uloge i odgovornosti, čak i kada rade u istoj laboratorijskoj jedinici. Predložena je struktura programa vanjske procjene kvalitete u elektronskom obliku koji bi obuhvaćao ocjenu kvalitete komentara iz područja opće kliničke kemije, endokrinologije, tumorskih biljega, elementa u tragovima, toksikologije i terapijskog nadzora lijekova. Osmišljen je kroz niz kliničkih slučajeva iz stvarnog života koji pokrivaju različite stupnjeve složenosti. Broj slučajeva po ciklusu i vremenski intervali između slučajeva trebali bi biti navedeni na početku programa. Komentari sudionika bi se uspoređivali s panelima. Kada je komentar sudionika identičan onome u panelu, ocjenjuje se kao optimalan. Ako se komentar razlikuje od onog u panelu i ne uklapa se u dijagnozu, smatra se nezadovoljavajućim.

Brzo i precizno dijagnosticiranje stanja bolesnika neophodno je za postizanje najboljeg ishoda pri čemu interpretativni komentari mogu pomoći. Sudjelovanje u programu vanjske procjene kvalitete bitno bi olakšalo i ujednačilo poboljšanje interpretacije komentara.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Hirst JA, McLellan JH, Price CP, English E, Feakins BG, Stevens RJ, Farmer AJ. Performance of point-of-care HbA1c test devices: implications for use in clinical practice - a systematic review and meta-analysis. Clin Chem Lab Med. 2017;55(2):167-180. (originalni članak)

Cilj ovog istraživanja bio je usporediti točnost i preciznost uređaja za određivanje HbA1c uz bolesnika s laboratorijskom metodom, koji su temeljeni na podacima iz objavljenih istraživanja, te raspraviti kliničke implikacije nalaza.

Uređaji uz bolesnike (engl. Point-of-care, POC) pružaju rezultat u vrlo kratkom vremenu te time omogućuju trenutno donošenje kliničke odluke i eventualnu promjenu terapije. No, sposobnost preciznog mjerenja mnogih uređaja za određivanje HbA1c dovedena je u pitanje. Neki od ovih uređaja ne ispunjavaju prihvaćene kriterije točnosti i preciznosti (koeficijent varijacije, CV<2% za HbA1c izražen u postocima).

Korištenjem Medline, Embase i Web of Science baza podataka u lipnju 2015. godine, pretraženi su objavljeni izvještaji koji uspoređuju POC uređaje za HbA1c i laboratorijsku metodu. Srednje odstupanje i varijabilnosti između POC uređaja i laboratorijskih ispitivanja uklopljeni su u meta-analizu. Dva neovisna istraživača pregledala su 1739 izvještaja. Uključili su 61 istraživanje u meta-analizu srednjeg odstupanja. Uređaji koji su ocijenjeni su: A1cgear, A1cNow, Afinion, B-analyst, Clover, Cobas B101, DCA 2000 / Vantage, HemoCue, Innovastar, Nycocard, Quo-Lab, Quo-test i SDA1cCare.

Srednje odstupanje i raspon od 2 standardne devijacije (2SD) pri određivanju HbA1c, između svakog POC uređaja i komparativne laboratorijske metode, pokazuju da postoji velika varijabilnost u odstupanju za većinu uređaja. Devet uređaja imaju negativno srednje odstupanje, koji je značajan za tri uređaja (Quo-Lab, DCA 2000 / Vantage i Innovastar). Četiri uređaja imaju pozitivno odstupanje, koji je značajan za 2 uređaja (B-analyst i SDA1cCare). Pokazala se znatna varijabilnost u odstupanjima između uređaja.

Budući da je većina uređaja imala negativna odstupanja, kao i velike standardne devijacije, njihova primjena u kliničkoj praksi može dovesti do razlike u terapijskoj odluci za razliku od rezultata laboratorijskih metoda. Rezultati POC uređaja, koji su niži od rezultata laboratorijskih metoda, mogu dovesti do neliječenja bolesnika sa povišenim vrijednostima HbA1c.

Pripremila: Dubravka Živković, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb