Brunel V, Lahary A, Chagraoui A, Thuillez C. Haemoglobin J-Baltimore can be detected by HbA1c electropherogram but with underestimated HbA1c value. Biochem Med 2016;26(2):240–2. (kratko priopćenje)

Glikirani hemoglobin (HbA1c) se smatra zlatnim standardom za procjenu kontrole šećerne bolesti i učinkovitosti liječenja. Osim toga, slučajno otkrivanje varijanti hemoglobina tijekom mjerenja HbA1c nije rijetkost. Nedavno su dvije publikacije izvijestile različite zaključke o točnosti određivanja vrijednosti HbA1c metodom kapilarne elektroforeze u prisutnosti hemoglobina J-Baltimore (HbJ).

Ovdje ćemo opisati slučajno otkrivanje HbJ pomoću kapilarne elektroforeze za mjerenje HbA1c. Bolesnica koja se pratila u našem laboratoriju zbog gestacijske šećerne bolesti, pokazala je nepoznatu varijantu hemoglobina na analizatoru Capillarys 2 Flex Piercing koji je identificiran kao HbJ. HbJ nije povezan s hematološkim poremećajima. Za metode visoko učinkovite tekućinske kromatografije poznato je da mogu podcijeniti vrijednost HbA1c u prisutnosti ove varijante. Ova varijanta hemoglobina i njegova glikirana forma jasno se razlikuju na elferogramu, ali je HbJ odgovoran za podcjenjivanje točne vrijednosti HbA1c.

Kapilarna elektroforeza je dobra metoda za detekciju HbJ, ali nije prikladna za evaluaciju vrijednosti HbA1c u bolesnika u kojih je prisutna HbJ varijanta.

Prijevod: Jelena Starčić, KB Dubrava, Zagreb

Salinas M, López-Garrigós M, Flores E, Leiva-Salinas M, LilloR, Leiva-Salinas C. Additional technician tasks and turnaround time in the clinical Stat laboratory. Biochem Med 2016;26(2):243-7. (kratko priopćenje)

Uvod: Dodatni zadaci u hitnom laboratoriju (HL) povećavaju obujam posla. Važno ih je kontrolirati budući da mogu utjecati na uslugu koju pruža laboratorij. Cilj istraživanja bio je odrediti broj dodatnih zadataka, proučiti njihov razvoj tijekom razdoblja od 10 godina i usporediti vrijeme obrade (TAT) u ljetnom razdoblju s ostatkom godine.

Materijali i metode: Dodatni zadaci su klasificirani kao „dodatni zahtjevi za pretragama" i „dodatni uzorak". Učestalost tih zadataka je prikupljena iz laboratorijskog informacijskog sustava (LIS) i određen je njihov razvoj tijekom vremena. Također je određen mjesečni TAT za izdavanje troponina bolesnicima iz hitnog odjela, kao razlika između vremena verifikacije i registracije u LIS. Medijan vremena od 30 minuta je bio cilj. TAT rezultati i obujam posla u ljetu su uspoređeni s ostatkom godine.

Rezultati: U periodu od 10 godina u hitnom laboratoriju je odrađeno 51.385 dodatnih zadataka, medijan 457 zadataka po mjesecu. Obujam posla bio je značajno veći tijekom ljeta (45.496 testova) nego u ostalom dijelu godine (44.555 testova) (P=0,019). TAT troponina nije pokazao varijaciju između ljeta i ostatka godine, te je uvijek bio u skladu s ciljem od 30 minuta.

Zaključak: Tehničari su odradili značajno veći broj dodatnih zadataka, a obujam posla se neprestano povećavao u periodu od 10 godina. Međutim, to nije utjecalo na TAT.

Prijevod: Jasenka Trifunović, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Varaždinske Toplice

Margetic S, Celap I, Dukic L, Vukasovic I, Virovic-Jukic L. Interference of M-protein on prothrombin time test – case report. Biochem Med 2016; 26(2):248-54. (prikaz slučaja)

Cilj ovog prikaza je opisati slučaj interferencije u mjerenju protrombinskog vremena (PV) koji je odredio daljnju laboratorijsku dijagnostiku i rezultirao finalnom detekcijom monoklonalne gamapatije kod 88-godišnjeg muškarca. Rutinski koagulacijski testovi tijekom medicinskog pregleda na Hitnom prijemu pokazali su nemjerljivi PV (<7% aktivnosti), a aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (APTV) bilo je unutar referentnog raspona. Nakon ponovljenog uzorkovanja za koagulacijske testove, PV je opet bilo nemjerljiv, kao i koncentracija fibrinogena (<0,8 g/L), trombinsko vrijeme (TV) je bilo značajno produženo (107 sekundi), dok je APTV bio unutar referentnog raspona. U oba uzorka plazme ostavljenih na +40C preko noći, bio je vidljiv želatinozni precipitat između staničnog sloja i plazme, ukazujući na prisutnost monoklonalnog proteina (M-proteina) kod bolesnika. Daljnja laboratorijska obrada pokazala je koncentraciju ukupnih serumskih proteina od 123 g/L i prisustvo M-proteina IgG lambda (λ) u koncentraciji od 47,1 g/L. Ovi rezultati upućuju na monoklonalnu gamapatiju kao uzrok patofiziološkog stanja kod bolesnika. Aktivnosti koagulacijskih faktora II, V, VII i X bile su unutar referentnog intervala ili povišene. Ti rezultati zajedno s korekcijom nemjerljivog PV na vrijednost od 67% u testu miješanja s komercijalnom normalnom plazmom ukazuju na in vitro, a ne in vivo, interferenciju M-proteina na rezultate PV. Suprotno tome, značajno produženo TV u svim analiziranim uzorcima ukazuje na utjecaj M-proteina na ovaj globalni koagulacijski test zbog mogućeg učinka na polimerizaciju fibrina.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Denimal D, Ménégaut L, Rossi C, Duvillard L, Masson D. Extreme hyperferritinemia in the setting of acute myeloid leukaemia: a case report of hemophagocytic lymphohistiocytosis. Biochem Med 2016;26(2):255-9. (prikaz slučaja)

Uvod: Izrazita hiperferitinemija je rijetka pojava u kliničkim laboratorijima, a povezana je s nizom poremećaja, uključujući hemofagocitnu limfohistiocitozu (HLH). Dijagnoza HLH se zasniva na kliničkim i biološkim kriterijima predloženim od strane Histiocitološkog Društva. Međutim, neki od tih kriterija nisu značajni u specifičnim slučajevima koji imaju u podlozi hematološke zloćudne bolesti.

Materijali i metode: Muškarac, 69 godina, primao je terapiju za akutnu mijeloidnu leukemiju. Petnaestog dana nakon početka kemoterapije zadobio je tešku sepsu s visokom temperaturom, niski krvni tlak i hepatosplenomegaliju.

Rezultati: Među rezultatima analize krvi istaknuti su bili značajna hiperferitinemija (191.000 μg/L, referentni interval: 26-388 μg/L) s povišenim C-reaktivnim proteinom (87,0 mg/L), prokalcitoninom (1,94 μg/L) i asparat aminotransferazom (499 U/L 37°C) u podlozi aplazije inducirane kemoterapijom. Neuobičajena krajnja hiperferitinemija dovela je do sumnje na HLH potaknutu invazivnom infekcijom. Nakon intenzivnog liječenja poboljšalo se kliničko stanje i koncentracija feritina se značajno smanjila.

Zaključak: Dijagnoza HLH se obično temelji na kliničkim i biološkim kriterijima, najčešće povišenoj temperaturi, splenomegaliji, citopeniji, hipertrigliceridemiji, hipofibrinogenemiji, hemofagocitozi i hiperferitinemiji. U slučaju prikazanog bolesnika dijagnoza HLH je bila upitna zbog odsutnosti nekoliko kriterija (hipertrigliceridemija, hemofagocitoza i hipofibrinogenemija). Nadalje, neki od kriterija HLH nisu ključni u slučajevima koji imaju u podlozi hematološke zloćudne bolesti kod kojih su povišena temperatura, splenomegalija, citopenija i povišena laktat dehidrogenaza uobičajeno prisutni neovisno o HLH. Ovaj neuobičajen slučaj krajnje visoke feritinemije ističe važnu ulogu koncentracije feritina za dijagnozu HLH u odraslih bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima.

Prijevod: Dara Nedić, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka

Milliere J, Corriveau D, Parmar MS. Pseudohypernatremia secondary to trisodium citrate (Citra-LockTM). Biochem Med 2016;26(2):260-3.(prikaz slučaja)

Uvod: Hipernatrijemija je česta u bolničkih pacijenata, posebice onima u jedinicama intenzivne njege, te predstavlja nezavisni čimbenik rizika za smrtnost. Blaga hipernatremija je često asimptomatska, ali teži oblici uzrokuju disfunkciju centralnog živčanog sustava sa početnim nespecifičnim simptomima encefalopatije koji mogu dovesti do iznenadnih napada, kome i smrti ukoliko nisu prepoznati na vrijeme. Teža hipernatremija predstavlja medicinski hitno stanje.

Materijali i metode: U uzorku bolesnika, koji je došao na redovnu hemodijalizu, uočena je teža hipernatremija s koncentracijom natrija 183mmol/L. Ispitane su moguće tehničke i laboratorijske pogreške.

Rezultati: Izmjerena koncentracija natrija na drugom analizatoru bila je 182 mmol/L. Ponovljenim uzorkovanjem krvi istom bolesniku (2 sata nakon prvog uzorkovanja) određena je normalna vrijednost natrija 139-140mmol/L. Ispitivanjem svih koraka kompletnog postupka od uzimanja uzorka do određivanja koncentracije natrija na analizatoru, dokazano je lažno povišenje koncentracije natrija zbog kontaminacije uzorka natrijevim citratom, otopinom koja se koristi za održavanje katetera kod hemodijalize.

Zaključak: Blaga pseudohipernatrijemija je uobičajen nalaz, dok su teži oblici pseudohipernatrijemije rijetki te je potrebno uzeti u obzir kontaminaciju uzorka ili laboratorijsku pogrešku. Potreban je oprez od strane medicinskog i laboratorijskog osoblja kako bi se takav problem pravovremeno riješio i kako bi se izbjegle neželjene posljedice.

Prijevod: Jelena Omazić, OŽB Vukovar i bolnica hrvatskih veterana, Vukovar

Caridi G, Gulec EY, Campagnoli M, Lugani F, Onal H, Kilic D, Galliano M, Minchiotti L. A nucleotide deletion and frame-shift cause analbuminemia in a Turkish family. Biochem Med 2016;26(2):264-71. (prikaz slučaja)

Kongenitalna analbuminemija je autosomno recesivni poremećaj kod kojeg je albumin, glavni protein u krvi, prisutan u neznatnoj količini. Bolest je rijedak heterogeni poremećaj alela sa samo 70-tak zabilježenih slučajeva u svijetu. Do danas otkriveno je više od 20 različitih mutacija unutar gena za albumin koje uzrokuju taj poremećaj. U našem molekularno-genetičkom istraživanju kongenitalne analbuminemije predstavljamo klinička i biokemijska otkrića kao i analizu mutacije gena kod dva djeteta iz Turske. Za molekularnu analizu koristili smo našu strategiju koja se temelji na ispitavanju gena analizom polimorfizma jednolančane DNA, analizi heterodupleksa i direktnom sekvenciranju DNA. Rezultati su pokazali da su oba djeteta homozigoti za deleciju citozina na eksonu 5, u uzastopnom slijedu 4 citozina počevši od nukleotida na poziciji 524 do nukleotida na poziciji 527 (NM_000477.5(ABL):c.527delC). Navedeni pomak u čitanju dovodi do nastanka stop kodona na poziciji 215 znatno smanjujući veličinu predviđenog proteinskog produkta. Oba roditelja su heterozigoti za opisanu mutaciju za koju predlažemo ime Erzurum prema gradu iz kojeg potječe obitelj. Kao zaključak, naši rezultati pokazuju da je u ovoj obitelji uzrok kongenitalne analbuminemije nova delecija/pomak okvira čitanja, potvrđuju nasljeđivanje poremećaja i doprinose napretku razumijevanja molekularne osnove ovog stanja.

Prijevod: Petra Pozaić, Medicinsko-biokemijski laboratorij Zlatar, Zlatar

Scholz P, Auler M, Brachvogel B, Benzing T, Mallman P, Streichert T, Klatt AR. Detection of multiple annexin autoantibodies in a patient with recurrent miscarriages, fulminant stroke and seronegative antiphospholipid syndrome. Biochem Med 2016;26(2):272–8. (prikaz slučaja)

Antifosfolipidni sindrom (APS) je jedan od glavnih uzroka spontanih pobačaja. Dijagnoza APS temelji se na pojavi kliničkih simptoma poput tromboze ili komplikacija poroda, kao i na detekciji antifosfolipidnih protutijela usmjerena protiv β2-glikoproteina I i kardiolipina, ili na pozitivnom lupus antikoagulans testu. Međutim, postoji jedna subpopulacija bolesnika s kliničkim simptomima APS, ali s nedostatkom seroloških biljega (seronegativni APS). Osim toga, postoji veliki broj bolesnica s neobjašnjivim rekurentnim spontanim pobačajima. Ovi slučajevi mogu se, barem djelomično, pripisati seronegativnim APS.

Prisutnost autoantitijela na aneksine potencijalno je povezana s APS. Ovdje smo koristili imunološka testiranja i imunoblot analizu za otkrivanje autoantitijela usmjerena na aneksine A1-5 i A8, u bolesnice sa seronegativnim APS, šest uzastopnih spontanih pobačaja te fulminantnim moždanim udarom. Pronašli smo jaku reaktivnost protutijela IgM klase usmjerenih na aneksin A2 i aneksin A8, umjerenu do slabu reaktivnost protutijela IgM klase usmjerenih na aneksine A1, A3 i A5. Daljnja istraživanja procijenit će dijagnostičku vrijednost protutijela IgM klase na aneksine A1-A5 i A8 za seronegativni APS i spontani pobačaj.

Prijevod: Jelena Starčić, KB Dubrava, Zagreb

Anzej Doma S, Hillarp A, Pajic T, Andoljsek D, Cernelc P, Preloznik Zupan I. Concurrent acquired inhibitors to factor VIII and IX, a laboratory artifact: a case report. Biochem Med 2016;26(2):279-84. (prikaz slučaja)

Stečeni inhibitori faktora koagulacije, osim za faktor VIII, su izrazito rijetki. Opisan je slučaj žene stare 59 godina s izrazitim krvarenjem, kojoj je dijagnosticirano istovremeno prisustvo inhibitorskih protutijela na faktor VIII i IX Bethesda testom. Autori su prikazali da su anti FVIII protutijela visokog titra sposobna interferirati Bethesda testu koji se temelji na određivanju APTV što rezultira lažno pozitivnim nalazom protutijela na faktor IX. Ovaj slučaj također ukazuje na korisnost imunološkog testa (ELISA) u postavljanju dijagnoze prisustva inhibitora.

Prijevod: Jasenka Trifunović, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Varaždinske Toplice

Salinas M, López-Garrigós M, Flores E, Leiva-Salinas M, Lugo J, Pomares FJ, et al. Automatic laboratory-based strategy to improve the diagnosis of type 2 diabetes in primary care. Biochem Med 2016;26(1):121–8. (originalni članak)

Uvod: Istražiti plan i uspješnost strategije temeljene na dodanoj analizi hemoglobina A1c (HbA1c) u uzorcima krvi određenih bolesnika na primarnoj razini u svrhu otkrivanja novih slučajeva šećerne bolesti tipa 2.
Materijali i metode: U prvom koraku, retrogradno smo izračunali broj HbA1c testova koji bi bio napravljen u godini dana da se njegovo određivanje provodilo prema smjernicama Američkog društva za šećernu bolest (engl. American Diabetes Association, ADA). Temeljem dobivenih rezultata odlučili smo mjeriti HbA1c prospektivno tijekom razdoblja od 18 mjeseci kod svakog bolesnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti starijeg od 45 godina, koji nije imao rezultat HbA1c unatrag 3 godine i s koncentracijom glukoze 5,6-6,9 mmol/L. Izračunali smo broj HbA1c testova koji su automatski dodani od strane LIS-a temeljem naše strategije; pregledom medicinskih podataka istih bolesnika utvrdili smo je li dijagnoza šećerne bolesti tipa 2 konačno potvrđena te smo izračunali trošak ove intervencije.
Rezultati: Tijekom prve faze, prema smjernicama, analiza HbA1c trebala je biti pridodana uzorcima krvi 13.085 bolesnika, trošak čega bi bio 14.973€. U prospektivnom istraživanju, laboratorij je za 2.092 bolesnika pridodao mjerenje HbA1c, trošak čega je iznosio 2.393€. Kod 314 bolesnika izmjeren je HbA1c≥6,5% (48 mmol/mol). Šećerna bolest tipa 2 je konačno dijagnosticirana kod njih 82; od toga za 28 bolesnika zahvaljujući našoj strategiji, uz pojedinačni trošak od 85,4€; i za njih 54 zahvaljujući HbA1c zahtjevima od strane doktora opće prakse, uz trošak od 47,5€.
Zaključak: Automatizirana laboratorijska strategija otkrila je bolesnike sa šećernom bolesti tipa 2 na razini primarne zdravstvene zaštite, uz trošak od 85,4€ po novom slučaju.

Prijevod: Martina Horvat, KBC Zagreb, Zagreb

Caviglia GP, Cabianca L, Fagoonee S, Gili FM. Colorectal cancer detection in an asymptomatic population: fecal immunochemical test for hemoglobin vs. fecal M2-type pyruvate kinase. Biochem Med 2016;26(1):114-20. (originalni članak)

Uvod: Programi probira za karcinom debelog crijeva (CRC) uglavnom se temelje na fekalnom imunokemijskom testu za hemoglobin (FIT). U kliničkim uvjetima, fekalna M2 piruvat kinaza (M2-PK) procijenjena je kao parametar koji daje obećavajuće rezultate za ranu dijagnostiku karcinoma debelog crijeva. Međutim, doprinos određivanja fekalne M2-PK u programima probira na karcinom debelog crijeva nije poznat. Istražili smo može li određivanje M2-PK zasebno ili u kombinaciji s FIT testom doprinijeti boljoj učinkovitosti rane dijagnostike CRC u općoj populaciji.
Materijali i metode: Ukupan broj asimtomatskih ispitanika u ovom istraživanju bio je 1.027 (66 [59-74] godina), od čega je 504 (49,1%) žena. Ispitanici su pomoću popisa liječnika opće prakse pozvani da uzorkuju dva uzorka stolice za FIT i M2-PK test. Svaki ispitanik koji je imao barem jedan test pozitivan, upućen je na kolonoskopiju. Pokazatelji kvalitete izvedbe testova probira izračunati su i analizirani pomoću Fisherovog egzaktnog testa.
Rezultati: Kod 527 ispitanika napravljena su oba testa, FIT i M2-PK, od čega je kod 93 ispitanika bilo pozitivno na barem jedan test, a samo je 10 ispitanika bilo pozitivno na oba testa. Odaziv na kolonoskopiju bio je 86,0%, pri čemu je dijagnosticirano 65 adenoma i otkriveno 7 slučajeva karcinoma debelog crijeva. Kombinirano korištenje FIT testa i određivanje M2-PK rezultiralo je otkrivanju 18 neoplazmi (25%) bez značajnog povećanja broja kolonoskopija, što je uspoređeno s ukupnim brojem traženih kolonoskopija (P=0,402).
Zaključak: Određivanje M2-PK uz FIT test potencijalno može dovesti do otkrivanja većeg broja neoplazmi kod kojih nije prisutno krvarenje ili je krvarenje samo povremeno. Uvođenjem određivanja M2-PK ne povećava se značajno broj zahtjeva za kolonoskopiju.

Pripremila: Kristina Dukić, Poliklinika Bonifarm, Zagreb

Škereňová M, Mikulová V, Čapoun O, Zima T. The characterization of four gene expression analysis in circulating tumor cells made by Multiplex-PCR from the AdnaTest kit on the lab-on-a-chip Agilent DNA 1000 platform. Biochem Med 2016;26(1):103-13. (originalni članak)

Uvod: Danas je tzv. on-a-chip sustav za kapilarnu elektroforezu rutinska metoda za detekciju PCR fragmenata. Agilent 2100 Bioanalyzer jedan je od prvih komercijalno dostupnih uređaja u ovom području. Istraživanje je ustrojeno kako bi se proučile karakteristike Agilent DNA 1000 komercijalnog reagensa u analizi PCR fragmenata, kao dijela tehnike detekcije cirkulirajućih tumorskih stanica (CTS). Unatoč uobičajenoj upotrebi ovog reagensa, još uvijek nedostaje kompleksnija analiza rezultata dugoročnih projekata.
Materijali i metode: Komercijalno dostupan reagens Agilent DNA 1000 korišten je u završnoj fazi CTS detekcije (AdnaTest) za određivanje pristunosti PCR fragmenata dobivenih pomoću Multilpex PCR. Analizirani su podaci prikupljeni tijekom 2 godine istraživanja. Uključeno je 30 bolesnika oboljelih od karcinoma prostate kako bi se odredila istinitost i preciznost određivanja PCR fragmenata. Provedena su dodatna ispitivanja kako bi se pobliže ispitala preciznost (ponovljivost, reproducibilnost) i robusnost određivanja koncentracije PCR fragmenata.
Rezultati: Istinitost i preciznost određivanja veličine PCR produkta su manji od 3%, odnosno 2%. Ponovljivost određivanja koncentracije PCR produkta je manja od 15%. Razlika u određivanju koncentracije raste ukoliko je korak pohrane Multiplex-PCR produkta dodan između dva mjerenja istog uzorka.
Zaključak: Karakteristike sustava dobivene u našem istraživanju su u skladu sa specifikacijama proizvođača. Međutim, određivanje koncentracije može varirati ovisno o pripremi mikropostroja (engl. chip), pohrani uzorka i njegovoj koncentraciji. Varijacija u ponovljivosti određivanja koncentracije od 15% pokazala se djelomično proporcionalnom i može se suprimirati prikladnom normalizacijom.

Prijevod: Adrijana Dorotić, KB Sveti Duh, Zagreb