Supak-Smolcic V,Simundic AM, Lundberg DG.Identification of authors without surnames: is ORCID the right way forward? Biochem Med 2016;26(2):147-9. (uvodnik)

U siječnju 2016. godine Svjetska udruga urednika medicinskih časopisa (engl. World Association of Medical Editors, WAME) pokrenula je raspravu na temu slučaja indijskog autora bez prezimena i problema s kojima se susreo prilikom prijave članka, kada je trebao napisati svoje ime i prezime. Ovaj slučaj ukazao je na jedan potpuno novi aspekt u problematici autorstva u znanstvenim publikacijama s kojim se uredništvo časopisa Biochemia Medica do sada nije susrelo. U svrhu identifikacije autora i sprječavanja moguće zlouporabe autorstva, uredništvo časopisa Biochemia Medica nudi autorima prilikom prijave članka jedinstvenu identifikaciju pomoću ORCID broja (engl. Open Researcher and Contributor ID). Nažalost, za registraciju u ORCID bazi podataka potrebno je napisati i prezime te se javlja problem pravilne i potpune identifikacije u navedenoj bazi. Osim vlastitog imena moguća je identifikacija pomoću datuma rođenja, mjesta rođenja, imena majke, niza brojeva, kućne adrese itd. Sve dok se ovaj problem ne riješi, uredništvo časopisa Biochemia Medica poziva sve zainteresirane pojedince (izdavači, urednici, čitatelji) da se uključe u raspravu o autorstvu u znanstvenim časopisima.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Ialongo C.Understanding the effect size and its measures. Biochem Med 2016;26(2):150-63. (lekcije iz biostatistike)

Paradigma medicine temeljene na dokazima zahtijeva znanstvenu pouzdanost, ali čini se kako se u modernim istraživanjima ponekad to previdi. Statistička snaga testa predstavlja način određivanja značenja rezultata, bez obzira na očekivanu statističku značajnost. Unutar ovog statističkog okvira, procjena veličine učinka pokazuje značajnost dokaza dobivenih istraživanjem. U tom smislu, ovaj rad opisuje i raspravlja glavne postupke procjene veličine učinka s obzirom na specifični statistički test koji je korišten za testiranje hipoteze. Stoga ovaj rad može biti smatran uvodom i vodičem za čitatelja zainteresiranog za korištenje procjene veličine učinka u svojim znanstvenim istraživanjima.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

V. Raveenthiran. Insensitivity of editors and indexers regarding the cultural variations of authors' surnames. Biochem Med 2016;26(2):64-8. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Prezimena, iako široko upotrjebljavana, nisu obvezatna u mnogim dijelovima svijeta. Ovaj članak opisuje doživljene prepreke i probleme autora istočne i južne Indije koji nemaju prezimena. Također, u članku su predložena i nova rješenja navedenog problema.

Prijevod: Dara Nedić, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka

Gasparyan AY, Yessirkepov M, Gerasimov AN, Kostyukova EI, Kitas GD.Scientific author names: errors, corrections, and identity profiles. Biochem Med 2016;26(2):169-73.(kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Problemi autorstva duboko su ukorijenjeni u polju znanstvene komunikacije. Neki od njih su povezani s nedostatkom specifičnih uputa za autore. Desetljećima, stručnjaci za uredništvo i izdavaštvo istražuju kriterije za autorstvo i doprinose koautora i drugih suradnika na istraživanju. U posljednje vrijeme do izražaja dolaze članci o nedosljednosti nabrajanja autora i pisanje inicijala imena. Postoje izvješća o poteškoćama u razumijevanju prezimena kineskih autora i imena Južnih Indijaca u akademskim člancima. No čini se da je problem spravilnim nabrajanjem imena i skraćenicama autorskih imena postao globalan. Ovaj članak opisuje primjer zamjene drugog (očevog) imena sa prezimenom u "predatorskom" časopisu gdje mnogi takvi primjeri nepravilnih identifikacija i zasluga autora prolaze neprimijećeno od strane urednika zbog čega niti jedan ispravak nije objavljen. O mogućim se rješenjima raspravlja u odnosu na profile autora i prilagodbi uredničke politike na takve probleme. Ispravljanje pogrešnih imena autora i njihovo naknadno objavljivanje i integracija s ORCID platformom (engl. Open researcher and Contributor ID) je među ponuđenim rješenjima.

Prijevod: Jelena Omazić, OŽB Vukovar i bolnica hrvatskih veterana, Vukovar

Marusic A.What's in a name? The problem of authors' names in research articles. Biochem Med 2016;26(2):174-5. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

U članku autorica navodi svoja dva iskustva koja se tiču imena autora članaka. Prvo je vezano uz njeno vlastito ime i imena drugih autora s istim inicijalima (Marusic A) zbog čega je teško razvrstati njene radove od radova drugih autora. Drugo iskustvo vezano je uz problem pretraživanja radova autora arapskog imena zbog drugačije logike imena i prezimena, što je također čest slučaj i s kineskim i španjolskim autorima.

Također, postoje slučajevi u kojima ime autora korišteno za druge svrhe osim za davanje stvarnih zasluga (npr. navođenje vlastitog psa kao autora ili igra imena autora da predstavljaju tri prva grčka slova, α, β i γ).

Rješenje ovog problema može biti u korištenju jedinstvenih identifikacijskih oznaka autora (poput engl. Open Researcher and Contributor ID (ORCID), International Standard Name Identifier (ISNI) ili Virtual International Authority File (VIAF)) koje se od 2013. godine mogu dodati uz indeksirani članak u MEDLINE bazi. Najčešći odabir u biomedicini je ORCID, a nekoliko urednika i izdavača su ga već implementirali u svoje časopise.

Prijevod: Petra Pozaić, Medicinsko-biokemijski laboratorij Zlatar, Zlatar

Habibzadeh F. What's in a name, anyway? Biochem Med 2016;26(2):176–7. (kutak za znanstveno-istraživačku čestitost)

Različita društva koriste imena na različite načine. U mnogim zapadnim zemljama koristi se dano (prvo) ime i prezime (obiteljsko ime) kako bi se identificirala osobu; međutim u drugim kulturama postoji drugačiji sustav davanja imena osobama. Cilj je ovog članka ukazati na ozbiljne probleme koje takve varijacije mogu uzrokovati te dati kratki pregled rješenja problema (tzv. AID, ORCID, Scopus author identifier, PubMed author ID).

Prijevod: Jelena Starčić, KB Dubrava, Zagreb

Ustundag Budak Y, Polat M, Huysal K. The use of platelet indices, plateletcrit, mean platelet volume and platelet distribution width in emergency non-traumatic abdominal surgery: a systematic review. Biochem Med 2016;26(2):178-93. (pregledni članak)

Trombocitni indeksi (TI) - trombokrit, srednji volumen trombocita (MPV) i širina distribucije volumena trombocita (PDW) grupa su trombocitnih parametara koji su dio automatske kompletne krvne slike. Sve je više dokaza da TI mogu imati dijagnostičko i prognostičko značenje u pojedinim bolestima. Cilj ovog istraživanja je sažeti dosadašnja znanja o potencijalnoj ulozi TI kao dijagnostičkih i prognostičkih biljega kod bolesnika podvrgnutih hitnoj netraumatskoj abdominalnoj operaciji. U prosincu 2015. godine pretraživani su radovi o TI na Medline/PubMed, Scopus i Google Scholar bazama. Značajan broj dokaza navodi da su TI promijenjeni u akutnoj upali slijepog crijeva. Iako uloga TI u diferencijalnoj dijagnozi akutnog abdomena nije jasna, niski MPV bi mogao biti koristan u akutnoj upali slijepog crijeva i akutnoj mezenteričnoj ishemiji, dok visoki MPV ukazuje na lošu prognozu u akutnoj mezenteričnoj ishemiji. Trenutačni nedostatak dosljednosti i tehničkih standarda u istraživanjima koji uključuju TI glavna su ograničenja za usporedbu tih istraživanja. Prije upotrebe TI u rutinskoj praksi potrebno je provesti veća, multicentrična prospektivna istraživanja koja istodobno prikupljaju podatke od različitih etničkih i spolnih skupina.

Prijevod: Jasenka Trifunović, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Varaždinske Toplice

Imoh LC, Mutale M, Parker CT, Erasmus RT, Zemlin AE. Laboratory-based clinical audit as a tool for continual improvement: an example from CSF chemistry turnaround time audit in a South-African teaching hospital. Biochem Med 2016;26(2):194-201. (originalni članak)

Uvod: Pravovremeno izdavanje laboratorijskih nalaza presudno je u zdravstvenoj skrbi bolesnika. Praćenje vremena potrebnog za izdavanje nalaza (engl. turnaround time, TAT), osobito kod hitnih pretraga, važno je u vrednovanju korisnosti i djelotvornosti laboratorijske usluge. Klinička revizija laboratorijskih procesa otkriva mogućnosti za poboljšanje kvalitete laboratorijskog rada. Naš cilj bio je identificirati najkritičnije točke koje uzrokuju produženi TAT kod biokemijskih pretraga cerebrospinalne tekućine (engl. cerebrospinal fluid, CSF).

Materijali i metode: Provedena je 6-mjesečna retrospektivna revizija. Istraženo je vremensko trajanje svake operativne faze laboratorijskog procesa. Prikazana je revizija 60 nasumično izabranih laboratorijskih zahtjeva za biokemijskim pretragama CSF s produženim TAT-om i statistički su ispitani razlozi produženja TAT-a.

Rezultati: Analizirano je ukupno 1505 zahtjeva za biokemijskim pretragama CSF. Transport uzoraka u laboratorij bio je glavni razlog produženom TAT-u (medijan TAT=170 min). Označavanje uzoraka izdvojeno je kao glavni razlog zastoja unutar laboratorija (medijan TAT=71 min), s time da se najveći broj zastoja događa izvan regularnog radnog vremena (P<0,05). Nedovoljan broj epruveta potrebnih za biokemijske pretrage CSF (mikrobiološke pretrage su prioritetnije od biokemijskih) bio je značajno povezan sa zastojem u transportu uzoraka od jedinice za prijem do radnog mjesta tehničara.

Zaključak: Klinička revizija laboratorija identificirala je transport uzoraka, smjenski rad i nedovoljan broj epruveta potrebnih za biokemijske pretrage CSF kao glavne uzroke produženog TAT-a biokemijskih pretraga CSF u našem laboratoriju. Rezultati ove revizije poslužit će u promjeni predanalitičke procesa rada našeg laboratorija s ciljem poboljšanja TAT-a i laboratorijske usluge.

Prijevod: Anja Jokić, Dom zdravlja Zagreb – Istok, Zagreb

Aykal G, Yegin A, Tekeli O, Yilmaz N. A model for managing and monitoring the quality of glucometers used in a high-volume clinical setting. Biochem Med 2016;26(2):202-9. (originalni članak)

Uvod: Svrha ovog rada je predstaviti model za osiguranje kvalitete velikog broja glukometara korištenih u bolničkom okruženju.

Materijali i metode: Kontrolni uzorci za unutarnju kontrolu i uzorci krvi dva bolesnika korišteni su za određivanje preciznosti 83 glukometra koji se upotrebljavaju u našoj bolnici. Na svakom glukometru korištene su tri razine kontrole za određivanje koncentracije glukoze. Dodatno, uspoređene su razlike između rezultata uzoraka bolesnika izmjerenih pomoću glukometara i rezultata dobivenih referentnom metodom s heksokinazom. Razlike su uspoređene prema standardima Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO 15197).

Rezultati: Koncentracija glukoze bila je: 2,51±0,34 mmol/L za hipo-kontrolne uzorke; 5,12±0,32 mmol/L za nisku razinu kontrole i 16,11±1,03 mmol/L za visoku razinu kontrole. Svi rezultati bili su unutar očekivanog raspona. Za bolesnika I, rezultati na prvoj skupini od 52 glukometra bili su 11,56±0,5 mmol/ L, dok su za bolesnika II rezultati na drugoj skupini of 31 glukometra bili 10,52±0,62 mmol/L. Svi podaci u istraživanju ispunjavali su zahtjeve Clarke Error Grid analize.

Zaključak: Svi rezultati kontrole kvalitete i usporedba rezultata bili su prikladni za procjenu glukometara korištenih u okruženju bolnice. Metoda korištena u ovom istraživanju može poslužiti kao model za voditelje laboratorija, posebno u sličnim velikim bolničkim centrima.

Prijevod: Josipa Kuleš, Veterinarski fakultet, Zagreb

Bakan E, Polat H, Ozarda Y, Ozturk N, Kilic Baygutalp N, Zuhal Umudum F, Bakan N. A reference interval study for common biochemical analytes in Eastern Turkey: a comparison of a reference population with laboratory data mining. Biochem Med 2016;26(2):210-23. (originalni članak)

Uvod: Cilj ispitivanja bio je odrediti referentne intervale (RI) u populaciji koja živi u sjeveroistočnoj Turskoj (Erzurum) za 34 analita pomoću direktnih i indirektnih metoda. Dobiveni regionalni RI uspoređeni su s drugim ispitivanjima referentnih intervala, prvenstveno s rezultatima turskog nacionalnog ispitivanja RI.

Materijali i metode: Za direktnu metodu je izabrano 435 uzoraka krvi zdravih žena (N=218) i muškaraca (N=217) u dobi između 18 i 65 godina. U laboratoriju Sveučilišne bolnice Ataturk određena su 34 analita u serumima pomoću Roche reagensa i analizatora. Podaci iz 1.366.948 dokumentiranih laboratorijskih nalaza su upotrijebljeni za izračunavanje indirektnih RI pomoću modificirane Bhattacharya metode.

Rezultati: Utvrđene su značajne razlike vezane uz spol za 17 analita. Nadalje, pronađene su razlike između RI dobivenih indirektnim i direktnim metodama za neke analite (gama-glutamiltransferaza, kreatin kinaza, LDL-kolesterol i željezo). RI određeni direktnom metodom bili su za neke, ali ne sve, analite usporedivi s RI objavljenim u nacionalnom ispitivanju i drugim prethodnim ispitivanjima u Turskoj. Uočena je velika razlika između RI određenih direktnom metodom i očekivanih vrijednosti prikazanih u deklaracijama proizvođača (aspartat-aminotransferaza, ukupni kolesterol, HDL-kolesterol i vitamin B12).

Zaključak: Podaci iz ovog ispitivanja pružaju RI specifične za regiju za 34 analita određene direktnim i indirektnim metodama. Utvrđene razlike u RI između prethodnih ispitivanja mogle bi biti u vezi s nutricijskim statusom i okolišnim čimbenicima.

Prijevod: Dara Nedić, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka

Ekşioğlu MK, Madenci ÖÇ, Yücel N, Elçi A, Turhan B, Orhan G, Orçun A.The effectiveness of BD Vacutainer® Plus Urinalysis Preservative Tubes in preservation of urine for chemical strip analysis and particle counting.Biochem Med2016;26(2):224-32. (orginalni članak)

Uvod: Cilj je ovog istraživanja bio ispitati stabilnosti mokraće sakupljenih u epruvete BD Vacutainer® Plus Urinalysis Preservative Tubes (BD UAP) za analizu test trakom i određivanje sedimenta pohranjivanjem uzoraka mokraće u BD UAP kako bi se procijenilo može li se u njima transportirati cjelokupan sadržaj mokraće.

Materijali i metode: 275 patoloških uzoraka mokraće uključeni su u istraživanje. Svaki je uzorak ispitivan 4, 8, 12, 24 i 48 sati nakon pohrane u BD UAP epruvetama i uspoređivan sa uzorcima pohranjenima na 4°C. Svi su uzorci analizirani na H-800 i FUS-200 automatskim urinskim analizatorima (Dirui Industry, Changchun, Kina). Određen je κ-koeficijent, te udio lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. κ>0,08 definiran je kao dobro slaganje.

Rezultati: Hemoglobin, leukocitna esteraza i proteini bi trebali biti određeni unutar 4 sata, dok je glukoza stabilna 48 sati u oba uvjeta ispitivanja. Nitriti su dobro očuvani u BD epruvetama 24 sata, ali su stabilni samo 8 sati na 4°C. Bilirubin ima visok udio lažno negativnih rezultata čak nakon pohrane od 4 sata u oba ispitivana uvjeta. Ispitivanje sedimenta pokazalo je visok udio lažno negativnih rezultata za leukocite i eritrocite; dok su stanice pločastog epitela bile stabilne 8 sati u oba ispitivana uvjeta.

Zaključak: Predanalitički zahtjevi za ispitivanje mokraće test trakom i određivanje sedimenta nisu zadovoljeni u ispitivanim uvjetima. Stoga transport uzoraka u svrhu centralizacije kompletnog pregleda mokraće još nije moguć.

Prijevod: Jelena Omazić, OŽB Vukovar i bolnica hrvatskih veterana, Vukovar

Loh TP, Lim XC, Kieu K, Sajiir H, Neo SF, Cheng WL, Sethi SK. Recovery of spiked troponin I in four routine assays. Biochem Med 2016;26(2):233-9. (originalni članak)

Uvod: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati iskorištenje humanog srčanog troponina I (cTnI) izmjerenog pomoću 4 rutinska testa te istražiti moguću interferenciju mikrougrušaka.

Materijali i metode: 457 uzastopnih uzoraka s koncentracijom cTnI ispod granice kvantifikacije (12 ng/L) prema Vitros TnI ES testu (referentni test) izmjereni su Beckman Coulter Accu TnI+3, Siemens TnI Ultra i Roche TnI STAT testovima. Tim je uzorcima dodan nativni cTnI do koncentracije 100 ng/L te su zatim uzorci ponovno analizirani. Ekstremnom vrijednošću (engl. outlier) smatran je rezultat koji je nakon dodavanja cTnI bio veći od kritične razlike s unaprijed utvrđenom vjerojatnošću od 0,0005 ciljne vrijednosti (medijan rezultata nakon dodavanja cTnI za svaki individualni test). 50 uzoraka odvojeno je i dvaput centrifugirano nakon dodavanja cTnI između dva mjerenja s Vitros TnI ES testom kako bi se utvrdilo jesu li mikrougrušci značajan uzrok proturječnih rezultata ekstremnih vrijednosti

Rezultati: Medijan iskorištenja dodanog cTnI bio je najveći s Roche testom (271ng/L) i najmanji s Vitros testom (29 ng/L). Vitros test imao je najviši postotak rezultata koji su bili veći od kritične razlike (49%), nakon njega slijede Siemens (38%), Roche (18%) i Beckman Coulter (7%) testovi. Nijedan od dodatnih 50 uzoraka nije imao kritično niži rezultat cTnI nakon recentrifugiranja.

Zaključak: Naši pronalasci naglasili su varijabilnost cTnI testova kod mjerenja nativnog cTnI. Izostanak cTnI rezultata koji su značajno niži nakon ponovnog centrifugiranja ukazuje na to da mikrougrušci vjerojatno nisu glavni uzrok ekstremnih rezultata.

Prijevod: Petra Pozaić, Medicinsko-biokemijski laboratorij Zlatar, Zlatar