Cozzolino M. New endocrine biomarkers and cardiovascular disease: is it time for routinely screening? Clin Chem Lab Med 2015;53(10):1481-1482. (riječ urednika) 

Cilj ovog rada bio je prikazati potencijalne nove endokrine biljege povezane s kardiovaskularnim bolestima.
Fibroblastni čimbenici rasta (FGF) povezani su s angiogenezom i različitim endokrinim signalinim putevima. FGF21 i FGF23 su zanimljivi jer oba imaju sistemski učinak i uz to su strukturno slični.
FGF 21 potiče unos glukoze u adipocite i njegove koncentracije u serumu su značajno povišene kod bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, ali i kod bolesnika koji imaju dijagnozu masne jetre, te kod pretilih osoba.
FGF23 je povezan s homeostazom fosfata i metabolizmom kalcitriola, te ima učinak na bubrege i paratireoidne žlijezde. Izlučuje se iz osteocita kao odgovor na hiperfosfatemiju, te snizuje koncentracije fosfata i kalcija u serumu. Koncentracije FGF23 je konstantno povišena kod bolesnika s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolešću (KBB). U radu se ističe da novija istraživanja pokazuju da su povišene koncentracije FGF23 povezane i s većom stopom smrtnosti kod bolesnika na hemodijalizi. Nadalje, FGF23 se pokazao kao robustan biljeg povezan sa smrtnošću i kardiovaskularnim događajima kod bolesnika s KBB. Zbog bitne uloge FGF23 u metabolizmu minerala, kao i činjenice da je strukturno sličan faktoru FGF21, moguće je da oba imaju bitnu ulogu u metabolizmu lipida i glukoze kao podloge za razvoj kardiovaskularnih bolesti.
Zaključeno je da bi FGF21 i FGF23 mogli u budućnosti poslužiti kao potencijalna meta u liječenju bolesnika s visokim rizikom za razvoj kardiovskularnih bolesti, kao što su primjerice bolesnici s kroničnom bubrežnom bolesti.

Pripremila: Marija Božović, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Simundic AM, Church S, Cornes MP, Grankvist K, Lippi G, Nybo M, Nora Nikolac N, van Dongen-Lases E, Eker P, Kovalevskaya S, Kristensen GBB, Sprongl L, Sumarac Z. Compliance of blood sampling procedures with the CLSI H3-A6 guidelines: An observational study by the European Federation of Clinical Chemistry and Laboratory Medicine (EFLM) working group for the preanalytical phase (WG-PRE). Clin Chem Lab Med 2015;53(9):1321-1331 (originalni članak)

Cilj ovog opažajnog istraživanja bio je procijeniti usklađenost uzorkovanja krvi sa smjernicama Instituta za kliničke i laboratorijske standarde CLSI H3-A6 u 12 europskih zemalja te ustanoviti kritične korake u uzorkovanju na koji zahtjevaju posebnu pozornost i poboljšanje.
Istraživanje je provela je Radna skupina za predanalitičku fazu Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu u razdoblju od lipnja 2013. do ožujka 2014. godine. Sastavljen je kontrolni popis od 29 stavki pomoću kojih je procjenjivan proces vađenja krvi. Osobe koje su uzorkovale bile su promatrane tri puta: u ambulanti, kliničkim odjelima i u hitnoj službi. Pitanja su bila oblikovana tako da su odgovori bili „da", „ne" ili „nije primjenjivo". U većini slučajeva odgovor „da" se smatrao poželjnim, odnosno označavao je potvrdu da je postupak u skladu sa smjenicama. Također, provedena je i analiza rizika polukvantitativnom metodom prema međunarodno dogovorenom standardu ISO 14971.
U istraživanju je postupak uzorkovanja provodilo pet skupina zdravstvenih radnika: liječnici, medicinske sestre, laboratorijsko osoblje, flebotomisti i administrativno osoblje.
Najkritičnijim točkama, tj. one s najvećim rizikom ugrožavanja sigurnosti bolesnika, su se pokazale identifikacija bolesnika i označavanaje epruveta. Također je kao problem istaknuta činjenica da se uzorkovanje venske krvi najčešće provodi izvan laboratorija, čime je otežano uočavanje pogrešaka. Krivo identificiranje bolesnika je bilo češće u ambulantnim i hitnim jedinicama nego na bolničkim odjelima. Također, administrativno osoblje je češće griješilo prilikom identifikacije bolesnika od ostalog osoblja.
Kao zaključak istaknuto je da je u 12 europskih zemalja neprihvatljivo niska usklađenost uzorkovanja venske krvi s CLSI H3-A6 smjernicama te da je potrebno provoditi bolju edukaciju medicinskog osoblja kako bi se postigla bolja usklađenost postupka sa smjernicama.

Pripremila: Marija Božović, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Sølvik UØ, Risa M, Jacobsen CE, Monsen G, Sandberg S. Performanceof 10 Systems for Self-Monitoring of Blood Glucose by Trained Health care Professionals and in the Hands of the Users. Clin Chem 2015;61(5):772-4. (pismo uredniku)

Cilj ovoga rada bio je procijeniti točnost 10 uređaja za samoodređivanje glukoze (glukometara) prema minimalnim zahtjevima za točnost propisanih u ISO 15197:2013, ISO 15197:2003 i smjernicama Agencije za hranu i lijekove (FDA) iz 2014. godine kada njima rukuju biomedicinski laboratorijski znanstvenici (engl. biomedical laboratory scientists, BLS) i pacijenti.

U razdoblju od 2005. do 2013. godine evaluirano je 10 glukometara (Accu-Check Aviva, Roche Diagnostics; Accu-Check Mobile, Roche Diagnostics; Ascensia BREEZE2, Bayer Healthcare; Contour XT, Bayer Healthcare; DANA DiabeCare IISG, SOOIL Development Co.; FreeStyle Lite, Abbott Diabetes Care; GlucoMen LX, Menarini Diagnostics; Mendor Discreet, Mendor Oy; mylifeUnio, Ypsomed Bionime; OneTouch Verio, LifeScan, Johnson&Johnson). Sve vrijednosti glukoze izmjerene na glukometrima uspoređene su s vrijednostima dobivenim metodom s heksokinazom. Standard ISO 15197:2003 kao minimalni zahtjev za točnost navodi da 95% rezultata pri koncentracijama glukoze <4,2 mmol/L treba biti unutar 0,83 mmol/L, a pri koncentracijama glukoze >4,2 mmol/L unutar 20% od vrijednosti dobivenih usporednom metodom. Prema ISO 15197:2013 95% rezultata pri koncentracijama glukoze <5,55 mmol/L mora biti unutar 0,83 mmol/L, a pri koncentracijama glukoze >5,55 mmol/L unutar 15% od vrijednosti dobivenih usporednom metodom. FDA smjernice navode da 95% rezultata izmjerenih pomoću glukometara treba biti unutar 15%, a 99% rezultata mora biti unutar 20% od vrijednosti dobivenih referentnom metodom.

Svi glukometri osim GlucoMen LX ispunjavaju minimalne zahtjeve za točnost prema ISO 15197:2013 i FDA smjernicama kada mjerenje glukoze provode BLS. Kada pacijenti rukuju glukometrima, 6 od 10 sustava ispunjava minimalne zahtjeve za točnost prema istim smjernicama. Svi glukometri zadovoljavaju minimalne zahtjeve za točnost prema ISO 15197:2003 neovisno o tome koriste li ih pacijenti ili BLS. Autori su zaključili da se analitička kvaliteta i prilagođavanje glukometara korisnicima poboljšalo u proteklih desetak godina.

Pripremila: Sanja Dobrijević, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Medici M, Korevaar TI, Visser WE, Visser TJ, Peeters RP. Thyroid function in pregnancy: what is normal? Clin Chem 2015;61(5):704-13. (kratki pregledni članak)

Gestacijska disfunkcija štitnjače je česta pojava povezana s majčinim i djetetovim morbiditetom i mortalitetom. Dijete počinje stvarati tireotropin (TSH) tek u 20 tjednu trudnoće i do tada njegov razvoj ovisi o majčinom hormonu. Tijekom trudnoće, promjene u fiziologiji štitnjače rezultiraju različitim referentnim intervalima za TSH i slobodni tiroksin (fT4) u odnosu na žene koje nisu trudne. Stoga međunarodne smjernice (Endocrine Society, American Thyroid Association i European Thyroid Association) preporučuju određivanje referentnih intervala specifičnih za tromjesečje trudnoće, korišteni test i ustanovu u kojoj se hormoni određuju. Iz referentne populacije iz koje se određuju referentni intervali trebalo bi isključiti trudnice pozitivne na protutijela na tireoidnu peroksidazu, protutijela na TSH receptor, trudnice s već postojećim poremećajima štitnjače, s višeplodnom trudnoćom i trudnice koje su na terapiji koja interferira u određivanju hormona. Ako specifični referentni intervali nisu dostupni, preporuke navode sljedeće referentne intervale za TSH: 0,1-2,5 mU/L za prvo tromjesečje i 0,2-3,0 mU/L za drugo tromjesečje trudnoće. U svakodnevnoj praksi, većina ustanova ne određuje referentne intervale specifične za svoju populaciju pacijentica, nego se oslanja na preporuke. Ovaj pregledni članak prikazuje referentne intervale za TSH i fT4 iz 14 znanstvenih radova. Velika većina (90%) gornjih granica referentnih intervala za TSH je više od preporučenih 2,5 ili 3,0 mU/L što može dovesti do prekomjernog liječenja eutiroidnih trudnica s posljedicama na majku i dijete. Uvođenje višekratnika medijana (engl. multiple of medians) za TSH i fT4 rezultira ujednačenijim referentnim intervalima.

Autori naglašavaju kako postoje velike razlike u referentnim intervalima za parametre koji određuju funkciju štitnjače u različitim populacijama trudnica. Te razlike mogu se objasniti varijabilnošću dostupnih testova, kao i specifičnim čimbenicima populacije (etnička pripadnost, indeks tjelesne mase). Stoga je ključno da se kliničari ne oslanjaju na univerzalne referentne intervale, nego da svaka ustanova odredi vlastite referentne intervale specifične za svoju populaciju trudnica.

Pripremila: Sanja Dobrijević, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Sandoval Y, Smith SW, Schulz KM, Murakami MM, Love SA, Nicholson J, Apple FS. Diagnosis of type 1 and type 2 myocardial infarction using a high-sensitivity cardiac troponin I assay with sex-specific 99th percentiles based on the third universal definition of myocardial infarction classification system. Clin Chem 2015;61(4):657-63. (originalni članak)

Cilj ovoga znanstvenog rada bio je opisati dijagnostičke karakteristike infarkta miokarda (IM) tipa 1 (IM uslijed rupture plaka) i tipa 2 (IM u odsutnosti rupture plaka) pomoću visoko osjetljivog srčanog troponina I (hs-cTnI) s graničnim vrijednostima specifičnim za spol.

U istraživanje je bilo uključeno 310 bolesnika zaprimljenih na odjel hitne pomoći u čijim je uzorcima EDTA plazme određen cTnI konvencionalnim (99.-ta percentila neovisna o spolu=0,030µg/L) i hs-cTnI testom (99.-ta percentila za žene=16 ng/L; 99.-ta percentila za muškarce=34 ng/L) na Abbott ARCHITECT i1000SR ili i2000SR analizatoru. Retrospektivnom analizom podataka pacijenti su prema rezultatima hs-cTnI testa podijeljeni u skupine sa i bez IM.

Ukupno 127 (41%) bolesnika imalo je najmanje jedan hs-cTnI rezultat iznad 99.-te percentile, dok je 183 (59%) imalo hs-cTnI unutar referentnog intervala. Akutni IM dijagnosticiran je kod 32 (10%) pacijenta, od kojih je njih 10 (3%) imalo tip 1 i 22 (7%) tip 2 IM. Devedeset i pet bolesnika (31%) imalo je vrijednost hs-cTnI iznad 99.-te percentile, ali nije ispunjavalo ostale kriterije za postavljanje dijagnoze akutnog IM. Temeljem rezultata konvencionalnog cTnI testa, veći broj bolesnika (n=43) se mogao svrstati u skupinu bolesnika s akutnim IM (tip 1: 4,5% i tip 2: 9,4% bolesnika). Bolesnici s tipom 2 IM imali su statistički značajno niže početne i maksimalne koncentracije hs-cTnI o odnosu na bolesnike s tipom 1 IM (259 prema 913 ng/L i 615 prema 7767 ng/L; P<0,001).

Ovo pilot istraživanje je pokazalo da se temeljem rezultata hs-cTnI testa postavi manje dijagnoza infarkta miokarda, za razliku od široko prihvaćenog mišljenja da uvođenje hs-cTnI testova može dovesti do prekomjernog broja lažno pozitivnih dijagnoza.

Pripremila: Sanja Dobrijević, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Duffy MJ, Sturgeon CM, Sölétormos G, Barak V, Molina R, Hayes DF, Diamandis EP, Bossuyt PM. Validation of New Cancer Biomarkers: A Position Statement from the European Group on Tumor Markers. Clin Chem 2015;61(6):809-20. (pregledni članak)

Tumorski biljezi imaju važnu ulogu u otkrivanju i praćenju bolesnika oboljelih od malignih bolesti. U ovom preglednom članku skreće se pozornost na veliki broj publikacija o potencijalnim tumorskim biljezima dok se samo mali broj biljega iz pilot studija uvodi u kliničku praksu. Za uvođenje novog tumorskog biljega potrebno je ispuniti 4 osnovna uvjeta: analitičku validaciju testa, dijagnostičku validaciju testa, demonstraciju kliničke prednosti korištenja testa i regulatorno odobrenje. U obzir treba uzeti i predanalitičke čimbenike (godine, spol, hidratacijski status bolesnika, pripremu bolesnika, vrstu uzorka, hemolizu, stabilnost analita tijekom transporta). Prije dijagnostičke validacije pilot studijom je preporučeno definirati optimalne uvjete prikupljanja i pohranjivana uzoraka. Bez obzira na izvedbu testa za određivanje tumorskog biljega (kvantitativni imunotest, imunohistokemija, kvantitativni PCR, mikropostroj za mRNA) analitička validacija mora potvrditi da je izabrana metoda točna, precizna, specifična, robusna i stabilna. Analitička validacija kvantitativnih metoda mora sadržavati informacije o točnosti, preciznosti, ponovljivosti, specifičnosti, osjetljivosti, granici detekcije, interferencijama (križnoj reaktivnosti), prenosivosti prethodnog uzorka (engl. carry over), linearnosti i robusnosti. Dijagnostička validacija treba uključivati određivanje dijagnostičke osjetljivosti i specifičnosti, pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti, omjera vjerojatnosti pozitivnog i negativno nalaza, ROC analizu, omjer rizika i relativni rizik. Najčešći problemi u dijagnostičkoj validaciji su velika odstupanja između skupina pojedinaca, podešavanje skupina i neujednačenost izvedbi. Za demonstraciju kliničke prednosti korištenja testa, potrebno je pokazati da određivanje tumorskog biljega rezultira skrbi koja povećava ukupno preživljenje, bez štetnog utjecaja na bolesnika. Sva istraživanja potencijalnih tumorskih biljega moraju biti detaljno i transparentno prikazana prema objavljenim smjernicama (BRISQ, STARD, REMARK, MONITOR, MISFISHIE, QUADAS). Također, sva istraživanja koje se odnose na demonstraciju kliničke prednosti korištenja testa moraju biti registrirane prije početka ispitivanja. Primjena metodologije opisane u ovom članku u budućnosti mogla bi omogućiti mnogo učinkovitiji razvoj i prikaz studija o tumorskim biljezima.

Pripremila: Sanja Dobrijević, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Ko YJ, Hur M, Kim H, Choi SG, Moon HW, Yun YM. Reference interval for immature platelet fraction on Sysmex XN hematology analyzer: a comparison study with Sysmex XE-2100. Clin Chem Lab Med 2015;53(7):1091-7. (originalni članak)

Retikulirani trombociti (retTrb), nezreli oblici trombocita s povećanom količinom RNK, neinvazivni su pokazatelj stvaranja megakariocita u koštanoj srži. Na hematološkim analizatorima tvrtke Sysmex (Sysmex, Kobe, Japan) retTrb se određuju optičkom metodom uz primjenu fluorescentne boje, a iskazuju se kao frakcija nezrelih trombocita (%-IPF). Parametar A-IPF predstavlja apsolutni broj nezrelih trombocita u cirkulaciji i specifični je pokazatelj trombocitopoeze.

Cilj ovog rada bio je usporediti vrijednosti trombocita, %-IPF i A-IPF između analizatora Sysmex XN i Sysmex XE-2100, te odrediti referentne intervale za zdravu populaciju za parametre %-IPF i A-IPF na novom Sysmex XN analizatoru. Analizator XE-2100 određuje IPF na kanalu za retikulocite, dok Sysmex XN raspolaže s posebnim PLT-F kanalom uz bojenje RNK oksazinom čime se značajno smanjuje utjecaj interferencija eritrocita i leukocita.

Ispitivanje je provedeno na 2208 uzoraka zdravih odraslih ispitanika te na 160 uzoraka krvi pupkovine. Rezultati su pokazali da se broj trombocita, %-IPF i A-IPF ne razlikuju značajno između muškaraca i žena te da su vrijednosti ovih parametara kod zdrave odrasle populacije i u uzorcima krvi pupkovine značajno više na Sysmex XN analizatoru u odnosu na Sysmex XE-2100. Referentni intervali za zdravu odraslu populaciju za %-IPF i A-IPF na Sysmex XE-2100 su 0,5-3,3%, odnosno 1,25-7,02×109/L. Prema ovom istraživanju novi referentni intervali za Sysmex XN su bili sljedeći: 1,0-7,3% za %-IPF i 2,5-15,6×109/L za A-IPF.

Zaključno, postoji značajno odstupanje u broju trombocita, %-IPF i A-IPF između Sysmex XN i XE-2100 analizatora. Sysmex XN je osjetljiviji za određivanju IPF od analizatora XE-2100.

Pripremila: Franciska Soldo, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Bruegel M, Nagel D, Funk M, Fuhrmann P, Zander J, Teupser D. Comparison of five automated hematology analyzers in a university hospital setting: Abbott Cell-Dyn Sapphire, Beckman CoulterDxH 800, Siemens Advia 2120i, Sysmex XE-5000, and Sysmex XN-2000. Clin Chem Lab Med 2015;53(7):1057-71. (originalni članak)

Cilj ovog rada bio je ispitati međusobnu usporedivost pet trenutno najboljih rutinskih hematoloških analizatora-Cell-DynSapphire (Abbott, Santa Clara, USA), DxH 800 (Beckman Coulter, Miami, USA), Advia 2120i (Siemens Healthcare Diagnostics, Eschborn, Germany), Sysmex analizatore XE-5000 i XN-2000 (Sysmex, Kobe, Japan).

Uspoređivani su sljedeći parametri: kompletna krvna slika (KKS), diferencijalna krvna slika (DKS), retikulociti, poruke upozorenja (prisutnost blasta, varijabilnih limfocita, nezrelih oblika granulocita, ugrušaka) i minimalni volumen uzorka.

Rezultati za KKS pokazali su jako dobru korelaciju među svim analizatorima. Advia 2120i je imala značajnije odstupanje za vrijednosti MCV-a, retikulocita i trombocita, dok za Sysmex XN-2000 analizator, unatoč novom PLT-F kanalu za brojenje trombocita, nisu uočene veće razlike u rezultatima u odnosu na ostale analizatore.

Usporedba vrijednosti dobivenih na analizatorima sa svjetlosnom mikroskopijom pokazala je dobru korelaciju za neutrofilne granulocite, limfocite i eozinofile, a slabiju za monocite i bazofile. Advia 2120i je pokazala niže vrijednosti monocita u usporedbi sa svjetlosnom mikroskopijom, dok su ostali analizatori pokazivali konstantno više vrijednosti.

Vrijednosti retikulocita nisu se pokazale usporedivima ni među analizatorima niti u usporedbi sa svjetlosnom mikroskopijom. Najlošije rezultate je pokazala Advia 2120i.

Sysmex XN-2000 je za razliku od ostalih analizatora pokazao najveću osjetljivost u prepoznavanju blasta, varijabilnih limfocita i nezrelih oblika granulocita. Najveći broj krvnih ugrušaka točno je prepoznao Beckman Coulter DxH 800, dok su ostali analizatori dali puno lošije rezultate.

Ovo je istraživanje pokazalo kako minimalni volumen za određeni analizator ovisi o vrsti spremnika koji se koristi.

Autori su zaključili kako u kliničkoj praksi treba obratiti pažnju na kvalitetu i ograničenja karakteristične za određeni tip analizatora.

Pripremila: Franciska Soldo, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Cadamuro J, Felder KT, Oberkofler H, Mrazek C, Wiedemann H, Haschke-Becher E. Relevance of EDTA carryover during blood collection. Clin Chem Lab Med 2015; 53(8): 1271–1278 (originalni članak)

Ovim radom autori su željeli istražiti načelo prijenosa EDTA tijekom uzorkovanja venske krvi.

Uzorkovanje krvi je simulirano destiliranom vodom koja je služila kao zamjena za krv. Korištene su epruvete s aditivom K3EDTA i epruvete bez antikoagulansa, proizvođača Greiner Bio-One International AG (Kremsmünster, Austria) i Becton Dickinson Diagnostics (Franklin Lakes, NJ, USA) (BD). Zatim je proveden eksperiment miješanja simulirajući kontaminaciju antikoagulansom dodavanjem EDTA u različitim koncentracijama u heparinizirani uzorak pune krvi. Kontaminacija iglom ispitana je na 10 dobrovoljaca pomoću uzoraka krvi prikupljenih u štrcaljku te prenesenih u čiste odčepljene Li-heparin, EDTA i ponovno Li-heparin epruvetu na način da je igla bila u kontaktu sa krvi unutar epruvete. U svim uzorcima analizirani su sljedeći parametri: Na, K, Mg, Ca, Fe, AMY, CK, AST i ALT, a EDTA je izmjerena masenom spektrometrijom.

Istraživanje nije pokazalo tragove EDTA u serumskim epruvetama niti jednog od ispitivanih proizvođača. Granica detekcije iznosila je 0,5 µmol/L. Eksperiment miješanja pokazao je niže vrijednosti za Ca i Mg i to za 13% pri 10 µL EDTA, 48% pri 100 µL te 100% kod 1mL EDTA. K je bio povišen za 76% kod volumena EDTA od 100 µL.

Količina od 1µL čistog EDTA bila je dovoljna za smanjenje koncentracije Ca za 20% i Mg za 32% te povećanje koncentracije K za 35%. Pokusom kontaminacije iglom izmjerena je koncentracija od 2 µmol/L EDTA u Li-heparin epruvetama, punjenim nakon epruvete s EDTA antikoagulansom; i to kod 3 od 5 Greiner i kod 5 od 5 BD epruveta.

Autori su zaključili da je in vitro interferencija EDTA gotovo nemoguća ako se uzorkovanje vrši prema predanalitičkim smjernicama koristeći zatvoreni sustav.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice

Eleftherios P. Diamandis. Theranos phenomenon: promises and fallacies. Clin Chem Lab Med 2015; 53(7): 989–993. (stručno mišljenje)

Cilj ovog rada je analizirati Theranos tehnologiju i njihova obećanja te usporediti ove podatke s trenutno korištenim tehnologijama u centraliziranim laboratorijima.

Spektakularni napredak dijagnostičke tehnologije nudi neviđene mogućnosti za probir u nadi otkrivanja ranih znakova bolesti. Konkretno, jedna komercijalna organizacija, Theranos, obećava da će revolucionarizirati dijagnostiku nudeći testiranja po 10% nižim cijenama od centraliziranih laboratorija.

Tehnika koju koriste uključuje vađenje nekoliko mikrolitara krvi u jednokratnu patronu koja se zatim postavi u „čitač" za analizu. Prednosti ovakve obrade su brzina i mogućnost analiziranja čak do 30 različitih parametara iz jednog uzorka, čime se smanjuje trošak po testu.

Međutim, jedna od glavnih mana ove tehnologije je nedostatak nezavisne validacije zbog čega je kvaliteta rezultata upitna. Nadalje, Theranos tvrdi da je uobičajeno vrijeme izdavanja nalaza u centraliziranim laboratorijima oko 3 dana te da su oni u mogućnosti dostaviti korisnicima svoje podatke puno brže (unutar 4 sata). Međutim, ova tvrdnja nije sasvim istinita. Glavnina laboratorijskih rezultata u centraliziranim laboratorijima izdaje se unutar 1-2 sata od primitka (što pogotovo vrijedi za hitne pretrage). Stoga je također upitno može li Theranos brže dostaviti rezultate od onih navedenih. Također, potencijalan nedostatak predstavlja i vrsta uzorka. Naime, kvaliteta kapilarnog uzorka ovisi o dubini uboda i prokrvljenosti ubodnog mjesta. Ako ubod nije učinjen pravilno, uzorak će se sastojati uglavnom od intersticijske tekućine što će dovesti do lažno promijenjenih rezultata. Veliki problem predstavlja i mogućnost samoprobira od strane pacijenata. Budući da pacijenti nemaju potrebna znanja o biološkoj i analitičkoj varijaciji, samointerpretacija nalaza može biti zbunjujuća i potencijalno dovesti do mnogih problema.

Iako je uspjeh tvrtke Theranos nedvojben, navedeni nedostaci osporavaju njegovu nadmoć nad trenutnim sustavima. Vrlo je važno upoznati širu javnost sa Theranosom i sličnim tehnologijama koje su danas dostupne radi boljeg razumijevanja prednosti i mana takve vrste testiranja.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Bukve T, Røraas T, Riksheim BO, Christensen NG, Sandberg S. Point-of-care urine albumin in general practice offices: effect of participation in an external quality assurance scheme. Clin Chem Lab Med 2015;53(1):45-51. (originalni članak)

Cilj ovog rada bio je ispitati učinak sudjelovanja u programima vanjske kontrole kvalitete (EQASs) na analitičku kvalitetu određivanja koncentracije albumina u mokraći u ustanovama primarne zdravstvene zaštite u Norveškoj. Istraživanje je provela „Norveška organizacija za unaprjeđenje kvalitete laboratorija primarne zdravstvene zaštite" (engl. Norwegian Quality Improvement of Primary Health Care Laboratories, Noklus) u razdoblju od 1998.-2012. godine te je sudjelovalo čak 99,7% ustanova primarne zdravstvene zaštite u Norveškoj. Sudionici su dva puta godišnje poštom dobivali uzorke mokraće u kojima su trebali izmjeriti koncentraciju albumina. Uz rezultate slali su informacije o analizatoru koji koriste, broju i stručnoj spremi zaposlenika, broju napravljenih analiza na mjesečnoj razini te učestalosti provođenja unutarnje kontrole kvalitete. Svaki sudionik je kao odgovor dobio procjenu analitičke kvalitete svog rezultata.
Broj godina sudjelovanja pojedine ustanove u programima vanjske kontrole kvalitete bio je obrnuto proporcionalan s brojem loših rezultata kod laboratorija koji su koristili kvantitativne analizatore, ali ne i kod onih koji su koristili semikvantitativne analizatore. Analitička kvaliteta poboljšala se kod onih laboratorija koji su promijenili svoj analizator nakon što nisu zadovoljili kontrolu kvalitete. Lošije rezultate imali su sudionici koji su koristili reagense kojima je istekao rok trajanja ili je trebao isteći za manje od tri mjeseca od onih sudionika koji su koristili reagense čiji je rok trajanja isticao za više od tri mjeseca.
Kontinuiranim sudjelovanjem u programu koji organizira Noklus poboljšana je analitička kvaliteta pretrage kvantitativnog mjerenja albumina u mokraći u ustanovama primarne zdravstvene zaštite. To je postignuto slanjem povratne informacije laboratorijima o točnosti njihovog rezultata te obilaskom pojedinih ustanova od strane laboratorijskih konzultanata.

Pripremila: Kristina Dukić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb