Panzer S, Schiferer A, Steinlechner B, Drouet L, Amiral J. Serological features of antibodies to protamine inducing thrombocytopenia and thrombosis. Clin Chem Lab Med 2015;53(2):249-55. (originalni članak)

Cilj ovog istraživanja bio je prikazati povezanost antitijela na protamin s trombopcitopenijom i fatalnim trombotičkim kliničkim komplikacijama te na koji način interakcija leukocita i aktivacija trombocita inducirana antitijelima može doprinijeti tromboemboliji.
Heparinom inducirana trombocitopenija (HIT) je često povezana s trombozom do koje dolazi zbog prisutnosti reaktivnih antitijela, najčešće na kompleks trombocitnog faktora 4 (PF4) s heparinom.
Protamin se koristi kako bi se poništio učinak heparina nakon kardioloških zahvata. Upotrebom protaminamože doći do nastanka antitijela na protamin sulfat i njegov kompleks s heparinom. Protamin se koristi i kao stabilizator u pripravcima inzulina.
U ovom radu prikazano je 6 kardioloških pacijenata koji su podvrgnuti nekoj vrsti kardiološkog zahvata uz standardnu primjenu heparina i protamina. Od ukupno 6 bolesnika, 2 primilo pripravak inzulina s protaminom kao stabilizatorom. Zbog pada broja trombocita postavljena je sumnja na HIT te je provedena imunološka obrada. Čak 3/6 pacijenata završilo je sa smrtnim ishodom uslijed masivne tromboze.
Za dijagnostiku HIT-a korištena su 4 komercijalno dostupna testa. (Asserachrom HPIA, IgGAM Diagnostica stago, Asnieres France; PaGIA Diamed, Cressier, Switzerland, LFI-HIT Millenia Biotec, Giessen, Germany; kojima je moguće detektirati IgG antitijela na kompleks heparina-PF4 odnosno heparina i polianiona. Modifikacijom testa Zymutest HIA uz antitijela na heparin, moguće je dokazati i prisutnost protutijela na protamin.
Rezultati su pokazali da je svih 6 pacijenata razvilo snažnu reakciju na protamin ili njegov kompleks s heparinom što je povezano s nastankom trombocitopenije i tromboze kod dvoje bolesnika na intenzivnoj njezi.
U normalnim uvjetima, protamin sulfat se brzo eliminira iz organizma, što nije slučaj kod usporene cirkulacije uslijed kardioloških bolesti. Budući da je klinički teško razlikovati klasični HIT od trombocitopenije uzrokovane prisutnošću antitijela na protamin, dobro je koristiti test kojim se može otkriti prisutnost oba antitijela kao što je Zymutest HIA, a nakon toga koristiti odgovarajući test kao potvrdu.

Pripremila: Jelena Culej, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Lippi G, Salvagno G L, Danese E, Tarperi C, La Torre A, Cesare Guidi G, Schena F. The baseline serum value of α-amylase is a significant predictor of distance running performance. Clin Chem Lab Med 2015; 53(3): 469–76. (originalni članak)

Cilj ovog rada bio je istražiti povezanost serumske α-amilaze s učinkovitošću trčanja, fiziološkim karakteristikama i ostalim biokemijskim analitima na uzorku rekreativnih sportaša podvrgnutih polumaratonskom trčanju.
Četrdeset i tri amaterska rekreativna trkača uspješno je istrčalo 21,1 km dug polumaraton pri maksimalnom unosu kisika (VO2max) od 75 -85%. Krv je izvađena tijekom zagrijavanja i 15 minuta nakon završetka utrke. Demografske, fiziološke i laboratorijske vrijednosti su prikazane medijanom i interkvartilnim rasponom. Razlike u vrijednostima prije i nakon trčanja maratona su ispitane korištenjem Wilcoxonovog testa za parne uzorke, s korekcijom i bez korekcije za promjenu tjelesne težine.
Nakon korekcije za promjenu tjelesne težine, značajan porast serumskih vrijednosti nakon trčanja zabilježen je za ALP, ALT, AST, bilirubin, CK, željezo, LDH, trigliceride, ureu i mokraćnu kiselinu, dok su se vrijednosti tjelesne težine, procjena glomerularne filtracije (GFR), kolesterola i LDL-a značajno snizile. Aktivnost serumske α-amilaze bila je nepromijenjena. Univarijantnom analizom pokazala se značajna povezanost s učinkovitošću trčanja za spol, VO2max i serumske aktivnosti α-amilaze, CK, glukoze, HDL-a, LDH, ureje i mokraćne kiseline prije trčanja. U mulitvarijantnoj analizi samo su VO2max (P=0,042) i bazična aktivnost α-amilaze (P=0,021) ostali značajni prediktori učinkovitosti trčanja. Kombinacija tih dviju varijabli predviđa 71% promjena u učinkovitosti trčanja. Bazična aktivnost serumske α-amilaze pozitivno korelira s promjenama koncentracije glukoze tijekom istraživanja (r=0,345; P=0,025), a negativno s kapilarnim koncentracijama laktata nakon istrčanog maratona (r= 0,352, P=0,021).
Ovim radom autori su pokazali da bazična serumska aktivnost α-amilaze značajno i neovisno predviđa učinkovitost polumaratonskog trčanja u rekreativnih trkača.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Simundic AM, Cornes M P, Grankvist K, Lippi G, Nybo M, Ceriotti F, Theodorsson E, Panteghini M on behalf of the European Federation for Clinical Chemistry and Laboratory Medicine (EFLM). Colour coding for blood collection tube closures –a call for harmonisation. Clin Chem Lab Med 2015; 53(3): 371–376 (stručno mišljenje)

U ovom članku radna grupa za predanalitičku fazu Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (EFLM) donosi mišljenje o potrebi standardizacije boje čepova na epruvetama te predlaže univerzalno primjenjivi svjetski standard čime bi se smanjila mogućnost pogrešaka.
Predanalitičke pogreške se mogu pojaviti u bilo kojem koraku predanalitičke faze, krenuvši od zadavanja testa, pripreme bolesnika, uzorkovanju krvi, skladištenje i transporta uzoraka. Zbog navedenih razloga, autori smatraju da je potrebno poduzeti hitne aktivnosti za standardizaciju i usklađivanje predanalitičke faze. Epruvete i antikoagulansi se prepoznaju po natpisu na etiketi i boji čepa na epruveti. Međutim, boje čepova nisu standardizirane među različitim proizvođačima čime se povećava mogućnost pogreške kada se epruvete jednog proizvođača zamjenjuju epruvetama drugog proizvođača koji koristi drugačije kombinacije boja na čepovima ili kada se medicinsko osoblje izmjenjuje kroz nekoliko različitih institucija od kojih svaka može koristiti epruvete od različitih dobavljača. Postoje određene poteškoće u postizanju konsenzusa među proizvođačima najvjerojatnije zbog troškova povezanih s promjenama u tehnološkom procesu koje moraju ispuniti svi proizvođači. Neusklađenost epruveta prilikom uzorkovanja krvi može se dodatno povećati u ustanovama gdje se koriste barkod naljepnice pacijenta koje sadrže informacije o boji čepa na epruveti. Potrebno je obratiti pozornost na korištenje različitih boja čepova epruveta koje sadrže isti antikoagulans kako bi se bolje mogao razlikovati radilište na koje se epruveta upućuje. To je obično slučaj u velikim laboratorijima čime se osigurava lakše praćenje uzorka, ali to ujedno povećava ukupni rizik pogrešaka i ugrožava sigurnost pacijenata.
Na kraju autori, članovi EFLM-a za predanalitičku fazu, podržavaju svijetsko usklađivanje boje čepova i etiketa na epruvetama za uzorkovanje krvi kako bi se smanjio rizik od predanalitičkih pogreške i povećala sigurnost pacijenata. Navode da je u ostvarivanju tog cilja vrlo važna zajednička suradnja proizvođača, regulatornih tijela i laboratorijskih stručnjaka.

Pripremio: Alen Vrtarić, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Meyer-Olesen CL, Nielsen SF, Nordestgaard BG. Increased rheumatoid factor and deep venous thrombosis: 2 cohort studies of 54628 individuals from the general population. Clin Chem 2015;61(2):349-59. (originalni članak)

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati je li povišena koncentracija reumatoidnog faktora kod bolesnika bez autoimunih reumatskih bolesti povezana s povećanim rizikom za nastanak venske tromboze.
U kohortno istraživanje uključeno je 54 628 ispitanika iz dvije velike studije. Koncentracija IgM RF mjerena je turbidimetrijskom metodom (Konelab, Thermo Fisher Scientific, Waltham, USA), a ispitanici nisu imali autoimunu bolest niti vensku trombozu u trenutku uključivanja.
Za vrijeme praćenja, 670 ispitanika dobilo je vensku trombozu. Koncentracija RF ≥ 110 IU/mL povezana je sa venskom trombozom uz omjer rizika (engl. hazard ratio, HR): 9,0 (95% CI 3,1 - 2,6) za jednu godinu praćenja; 4,3 (2,2 – 8,5) za 5 godina praćenja i 3,1 (1,7 – 5,6) za 32 godine praćenja. Kada su uspoređene koncentracije RF < 15 IU/mL, HR za vensku trombozu za vrijeme najdužeg praćenja iznosio je: 1,3 (1,0 – 1,5) za koncentraciju RF 15 – 29 IU/mL, 1,7 (1,0 – 2,8) za 30 – 59 IU/mL, 2,4 (1,3 – 4,3) za 60 – 119 IU/mL i 3,0 (1,6 – 5,6) za ≥ 120 IU/mL.
Zaključak ovog istraživanja je da je povećana koncentracija RF u populaciji bez autoimune reumatske bolesti povezana s 3 puta većim dugoročnim rizikom za nastanak tromboze i 9 puta većim jednogodišnjim rizikom. Prema ovim rezultatima, povećan RF se može smatrati čimbenikom trombofilije.

Pripremila: Jelena Culej, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Bouzid K, Bartkiz A, Bouzainne A, Cherif S, Ramdhani S, Zairi A, et al. How to reduce EDTA contamination in laboratory specimens: a Tunisian experience. Clin Chem Lab Med 2015;53(1):e9-e12. doi: 10.1515/cclm-2014-0686. (pismo uredniku)

Cilj rada skupine autora iz Tunisa bio je provesti kampanju smanjivanja postotka uzoraka kontaminiranih s EDTA. Najprije su istražili prevalenciju kontaminiranih uzoraka, zatim su anketirali medicinske sestre i tehničare o pravilnom redoslijedu vađenja i utjecaju kontaminacije uzoraka s EDTA na pojedine pretrage te proveli su program edukacije za liječnike i medicinske sestre i na kraju su ispitali prevalenciju kontaminiranih uzoraka nakon provedene edukacije.
Kontaminacija uzoraka s EDTA dovodi do lažne hiperkalijemije, hipokalcijemije i hipomagnezijemije.
Od anketiranog osoblja, samo je 7% ispitanika bilo upoznato s pravilnim redoslijedom vađenja krvi i samo je 12% ispitanika znalo kako EDTA utječe na rezultate kalija, magnezija i kalcija u uzorku. Frekvencija kontaminiranih uzoraka prije provedene edukacije iznosila je 0,44 (132 kontaminirana uzorka od ukupno 297 uzoraka s koncentracijom kalija > 5,8 mmol/L), a nakon edukacije iznosila je 0,27 (13 kontaminiranih uzoraka od ukupno njih 48 s koncentracijom kalija > 5,8 mmol/L).
Autori su zaključili kako je edukacija osoblja uključenog u uzorkovanje o učincima predanalitičkih interferencija obaveza svakog suvremenog kliničkog laboratorija.

Pripremila: Andrea Saračević, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Ryan JB, Southby SJ, Stuart LA, Florkowski CM, George PM. Comparison of Abbott Architect high-sensitivity troponin I in Rapid Serum Tubes and plasma. Clin Chem Lab Med 2015:53(1):e1-e3. doi: 10.1515/cclm-2014-0537 (pismo uredniku)

Cilj istraživanja bio je ispitati razlike u koncentracijama hs troponina I u tri različite vrste epruveta (serumska epruveta s ubrzanim zgrušavanjem, heparinizirane plazme s gelom i bez gela).
U serumskim epruvetama s ubrzanim zgrušavanjem (RST) aktivator zgrušavanja baziran na trombinu dovodi do grušanja krvi za 5 minuta, za razliku od običnih serumskih epruveta kojima je potrebno oko 30 minuta da se krv kompletno zgruša što značajno doprinosi skraćivanju vremena proteklom od zaprimanja uzorka do izdavanja nalaza.
Autori članka sakupili su po jednu od tri tipa epruveta (RST, BD Vacutainer PSTTM II (PST; heparinizirana plazma s gelom) i BD Vacutainer Heparin Tube (heparinizirana plazma bez gela)) od 347 pacijenata koji su pristigli u hitnu ambulantu tijekom 8 dana. U svim je uzorcima izmjerena koncentracija srčanog troponina I (cTnI) korištenjem reagensa STAT High Sensitive Troponin-I Assay (Abbott Diagnostics, Abbott Park, IL, USA) na analizatoru Abbott Architect. Granična vrijednost je iznosila 16 ng/L za žene i 34 ng/L za muškarce.
Razlike u cTnI koncentracijama između epruveta ispitane su Wilcoxonovim testom, a razlike u udjelima povišenih rezultata između epruveta χ2 testom.
Koncentracije cTnI izražene u ng/L i iskazane kao medijan i interkvartilni raspon u ispitivanim epruvetama bile su sljedeće: 2,4 (1,9-8,5) za PST epruvete; 3,1 (1,9-9,6) za RST epruvete i 2,5 (1,9-8,8) za epruvete s plazmom bez gela. Istraživanje je pokazalo da su vrijednosti u RST epruvetama statistički značajno više u usporedbi s PST epruvetama i epruvetama s plazmom bez gela (P<0,001). Udio koncentracija cTnI iznad graničnih vrijednosti nije se razlikovao među epruvetama (χ2=0,013; P=0,91).
Serumske epruvete s ubrzanim zgrušavanjem su pokazale zadovoljavajuće karakteristike za mjerenje koncentracije cTnI. Iako se serumske epruvete s ubrzanim zgrušavanjem mogu koristiti za mjerenje cTnI, za potrebe praćenje promjena koncentracije cTnI u bolesnika uvijek treba koristiti isti tip epruvete.

Pripremila: Andrea Saračević, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Teodoro-Morrison T, Janssen MJ, Mols J, Hendrickx BH, Velmans MH, Lotz J, et al. Evaluation of a next generation direct whole blood enzymatic assay for hemoglobin A1c on the ARCHITECT c8000 chemistry system. Clin Chem Lab Med 2015;53(1):125-32. doi: 10.1515/cclm-2014-0310. (originalni članak)

Cilj ovog istraživanja je ispitati analitičke značajke nove automatizirane metode za mjerenje HbA1c u 3 različita laboratorija (u Nizozemskoj, Njemačkoj i Kanadi). Usporedba metoda je provedena s HPLC sustavima.
Abbott Diagnostics je uveo potpuno automatiziranu direktnu enzimatsku metodu za mjerenje HbA1c u uzorku pune krvi na sustavu Architect c8000. Ukupna nepreciznost iznosila je od 0,5% do 2,2%. Usporedba s HPLC sustavima u ispitivanim centrima pokazala je sljedeće: (i) nagib pravca za laboratorij A 1,03 (95%CI 1,01-1,05), za laboratorij B 1,04 (95%CI 1,01-1,07) i za laboratorij C 1,00 (0,99-1,03); (ii) odsječak na y-osi za laboratorij A -1,03 (95%CI -2,39-0,33), za centar B -2,03 (95%CI -4,02 – (-0,03)) i za laboratorij C -1,45 (-3,00 – 0,09). Istraživanje je pokazalo da na mjerenje HbA1c značajno ne utječe sedimentacija eritrocita kao ni prisutnost varijanti hemoglobina u uzorcima pacijenata heterozigotima za HbS, HbC, HbD, HbE i u uzorcima koji su sadržavali do 10% HbF.
Autori članka su zaključili kako nova metoda udovoljava potrebnim zahtjevima za upotrebu prilikom dijagnosticiranja šećerne bolesti tipa 2.

Pripremila: Andrea Saračević, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Oosterhuis WP, Zerah S. Laboratory medicine in the European Union. Clin Chem Lab Med 2015;53(1):5-14. doi: 10.1515/cclm-2014-0407. (pregledni članak)

U ovom članku opisana je struka laboratorijske medicine, školovanje i nazivlje unutar 28 zemalja EU.
Laboratorijska medicina se u mnogim aspektima razlikuje među zemljama članicama Europske unije (EU). Upitnik koji pokriva brojne aspekte struke poslan je delegatima Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicine (EFLM) i Europske unije medicinskih specijalista (UEMS).
Nakon obrade popunjenih upitnika uočene su brojne razlike među zemljama. Primjerice, na nacionalnim razinama koriste se različiti nazivi za struku. Riječi koje se koriste u raznim kombinacijama su sljedeće: klinički, medicinski, laboratorij (bio)kemija i dijagnostika. Udio liječnika u struci varira od 0% (Hrvatska) i 8,1% (Nizozemska) čak do 92% (Austrija i Grčka). U pet zemalja farmaceuti čine veliki dio laboratorijskih profesionalaca: Francuska (73%), Španjolska (61%), Portugal (57%), Slovenija (50%) i Belgija (45%). Akademski obrazovani stručnjaci (engl. Master's degree) bez daljeg specijalističkog usavršavanje unutar struke rade samo u Ujedinjenom Kraljevstvu i Hrvatskoj.
Područja koja su obuhvaćena strukom se također razlikuju od zemlje do zemlje. Primjerice laboratorijska medicina u Njemačkoj i Austriji obuhvaća biokemiju, endokrinologiju, imunologiju, mikrobiologiju, hematologiju i transfuzijsku medicinu, dok u Ujedinjenom kraljevstvu klinička biokemija obuhvaća samo biokemiju i endokrinologiju.
Postoje razlike i u odgovornostima i zaduženjima liječnika i drugih visoko obrazovanih stručnjaka. Tako u Njemačkoj klinički kemičar može raditi samo uz nadzor liječnika.
U svim je zemljama struka laboratorijske medicine zakonski priznata te postoji službeni registar reguliran odgovornom Komorom uz nadzor Ministarstva zdravstva.
Sustav kvalitete temeljen na normi ISO/EN 15189 uveden je u mnogim zemljama, ali je samo u Švedskoj, Finskoj, Nizozemskoj i Francuskoj zakonski obvezatan.
Iz navedenog je vidljivo da postoji velika varijabilnost među zemljama EU unatoč uloženom trudu stručnih organizacija. Harmonizacija struke će u budućnosti biti veliki izazov stručnjaka.

Pripremila: Andrea Saračević, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Langén VL, Niiranen TJ, Mäki J, Sundvall J, Jula AM. Thyroid-stimulating hormone reference range and factors affecting it in a nationwide random sample. Clin Chem Lab Med 2014; 52(12):1807-13. (originalni članak)

Cilj istraživanja bio je odrediti referentni interval (RI) tireotropina (TSH) na slučajno odabranom uzorku odraslih osoba iznad 30 godina (n=5709) te ispitati utjecaj na RI s obzirom na dob, spol, prisutnost antitijela na tireoidnu peroksidazu (anti TPO>5,6 IU/L) i lijekove s potencijalnim učinkom na TSH.
TSH i anti TPO su analizirani na Abbott Arhitect ci8200 analizatoru. Za izračun RI koristila se neparametrijska metoda, a granice su prikazane kao 2,5. i 97,5. percentila. Autori su podijelili RI u slijedeće skupine: ukupni referentni interval (n=5709), skupina u kojoj su isključeni ispitanici s pozitivnim anti TPO (n=4586), skupina u kojoj su isključeni ispitanici s lijekovima koji mogu utjecati na funkciju štitnjače (n=3453) te skupina u kojoj su isključeni svi čimbenici (n=1849). Zadnja skupina predstavlja referentnu populaciju. Referentna populacija (n=1849) je dodatno podijeljena u podskupine prema dobi (3 dobne podskupine) i spolu. Ispitivanjem se pokazala statistički značajna razlika između podskupina podijeljenih prema spolu (M: 0,5 – 3,55 mU/L; Ž: 0,39 – 3,22 mU/L). Donja granica RI se nije razlikovala između ostalih skupina (0,4 mU/L). Međutim, gornja granica za srednju dob je bila najveća (4,13 mU/L). Također, pronađena je značajna razlika u gornjoj granici RI između ukupne skupine (4,43 mU/L), skupine ispitanika s pozitivnim anti TPO (3,71 mU/L) i referentne populacije (3,37 mU/L). Uklanjanje ispitanika s pozitivnim anti TPO u većoj je mjeri pridonijelo snižavanju gornje granice RI u odnosu na utjecaj lijekova. Autori su predložili referentni interval za TSH na Abbott Arhitectu za odraslu populaciju 0,4 – 3,4 mU/L.

Pripremila: Ivana Zec, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Onyenekwu CP, Hudson CL, Zemlin AE, Erasmus RT. The impact of repeat-testing of common chemistry analytes at critical concentrations. Clin Chem Lab Med 2014; 52(12):1739-45. (originalni članak)

Cilj ovog rada bio je ispitati postoji li značajna razlika između početnog i ponovljenog rezultata testa, vremena odgode javljanja rezultata te troškova uzrokovanih ponovljenim mjerenjima.
Veliki broj laboratorija provjerava rezultate u području kritičnih vrijednosti dodatnim mjerenjem prije samog izvještavanja rezultata liječniku. Retrospektivnom analizom obuhvaćeni su analiti Na, K, Mg i Ca unutar tri mjeseca. Elektroliti su određivani na analizatoru Siemens ADVIA 1800. Značajnom razlikom između mjerenja smatrala se razlika koja premašuje ukupnu dozvoljenu analitičku pogrešku (TEa) prema CLIA (engl. Clinical Laboratory Improvement Amendments) kriterijima: ±4,0 mmol/L za Na, ±0,5 mmol/L za K, ±0,25 mmol/L za Ca i ±25% za Mg. Ukoliko je udio značajnih razlika između početnog i ponovljenog rezultata po pojedinom analitu iznosio manje od 5%, autori su smatrali da dodatna provjera rezultata nije potrebna. U tri mjeseca od ukupno 90.477 testova za elektrolite, provedeno je 2308 ponovljenih mjerenja od čega je: 1711 (74,1%) za K, 362 (15,7%) za Na, 144 (6,2%) za Ca i 91 (4%) za Mg. U 2291 (99,3%) slučajeva nije bilo značajne razlike. Značajna razlika je pronađena u 17 ponovljenih mjerenja: 8 (2,2%) za Na, 7 (4,9%) za Ca i 2 (0,01%) za K. Za Mg nije pronađena značajna razlika u mjerenjima. Niti jedan od ispitivanih analita nije premašio udio od 5% značajne razlike između početnog i ponovljenog rezultata testa.
U tromjesečnom periodu, financijski trošak zbog ponavljanja je procijenjen na 2,9% od ukupnog troška za ispitivane elektrolite. Također su ustanovili da je prosjek trajanja odgode o izvještavanju nalaza bio od 35 min (Mg) do 42 min (Ca i Na). Prema podacima, autori su zaključili da ponovno zadavanje testa kod kritičnih koncentracija nije potrebno s obzirom da se ponavljanjem postižu slični rezultati. Također, odgađa se pravovremeno izvještavanje rezultata, ugrožava se sigurnost pacijenta te se povećavaju troškovi laboratorija.

Pripremila: Ivana Zec, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Lenters-Westra E, Røraas T, Schindhelm RK, Slingerland RJ, Sandberg S. Biological variation of hemoglobin A1c: consequences for diagnosing diabetes mellitus. Clin Chem 2014;60(12):1570-2. (pismo uredniku)

Ciljevi istraživanja bili su određivanje intraindividualne varijacije (CVI) HbA1C u zdravoj populaciji odrasle dobi te procjena posljedica varijacije HbA1C u postavljanju dijagnoze za šećernu bolest (DM).
U studiji su korištene 4 različite metode (Tina-quant Gen.2 HbA1C, Premier Hb9210, Tosoh G8 i Ultra2) certificirane prema IFCC-u i NGSP-u (engl. National Glycohemoglobin Standardization Program). Metode su kalibrirane u SI jedinicama (mmol/mol) i DCCT jedinicama (%) kako bi se procijenilo postoji li razlika u CVI. Ispitivanje je provedeno na 21 ispitaniku kojima su se uzimali uzorci krvi s K2EDTA svaka 2 tjedna kroz tri mjeseca (5 uzoraka po ispitaniku). Nakon uklanjanja ekstremnih vrijednosti (n=3), srednja vrijednost za CVI bila je 1,3% u SI jedinicama (raspon: 0,8 – 1,7%) i 0,8% u DCCT jedinicama (raspon: 0,5 – 1,0%). Svi izračunati koeficijenti varijacije izraženi u DCCT jedinicama su bili niži od SI jedinica zbog manje specifičnosti metode prema NGSP-u. Indeks individualnosti varirao je između 0,11 i 0,22. Raspon srednje vrijednosti za HbA1C bio je 28 - 39 mmol/L (4.7% DCCT - 5.7% DCCT). Zbog niskog indeksa individualnosti, autori smatraju da je upotreba granične vrijednosti od 48 mmol/mol (6.5% DCCT) ograničavajuća u postavljanju dijagnoze DM. Razlog tome su male promjene u HbA1C između dva mjerenja koje mogu biti klinički značajne iako ne prelaze graničnu vrijednost. Također, CV u DCCT jedinicama su niži od SI jedinica pa se ne mogu direktno uspoređivati.

Pripremila: Ivana Zec, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)

Kavsak PA, Rezanpour A, Chen Y, Adeli K. Assessment of the 99th or 97.5th Percentile for Cardiac Troponin I in a Healthy Pediatric Cohort. Clin Chem 2014;60(12):1574-6. (pismo uredniku)

Cilj ovog rada bio je ispitati 99.-tu i 97,5.-tu percentilu troponina I visoke osjetljivosti (hs-cTnI) u dječjoj populaciji te utjecaj spola i dobi na koncentraciju hs-cTnI.
Ispitanici su bili zdrava djeca (n=315) dobi od 1 do 18 godina. Raspodjela ispitanika prema dobi i spolu je bila podjednaka: 1 do 9 godina (n=157, 79 Ž/78 M) i 10 do 19 godina (n = 158, 76 Ž/82 M). Nakon uklanjanja ekstremnih vrijednosti, ispitano je razdvajanje podataka u podskupine prema spolu. Primjenom Harris-Boydove metode nije uočena značajna razlika između spolova. Korištenjem neparametrijske metode, autori su ispitivali utjecaj ekstremnih vrijednosti na 99.-tu i 97,5.-tu percentilu. Za skupinu s prisutnim ekstremnim vrijednostima (grupa A) 99. percentila bila je 33,6 ng/mL (90%CI 16-97 ng/mL), a 97,5. percentila bila je 15,2 (90%CI 7-31 ng/mL). Za skupinu s uklonjenim ekstremnim vrijednostima (grupa B) 99. percentila bila je 30,9 ng/mL (90%CI 15-41 ng/mL), a za 97,5. percentilu 11,7 ng/mL (90%CI 7-30 ng/mL). Na temelju podataka, autori smatraju da potreban broj ispitanika mora biti veći od preporučenih 300 (preporuke prema IFCC radnoj skupini za određivanje 99. percentile troponina). Također su zaključili da se može koristiti zajednički referentni interval za hs-cTnI za djecu i odrasle.

Pripremila: Ivana Zec, mag. med. biokemije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb)